Danas je napose aktualno pitanje, je li sloboda prethodi sigurnosti, ili sigurnost slobodi. Na tom tragu potrebno je primijetiti kako je u totalitarnim režimima komunizma, fašizma i nacionalsocijalizma bilo sigurnosti, ali ne i slobode. S druge strane, u demokratskim građanskim društvima nastupilo je ispunjenje slobode u izričajnom i (relativno) stvarnom smislu, ali jednako tako i na toj osnovi prateća sigurnost.
U kojem to i kakvom društvu živimo?
Trenutno svijetom ne dominiraju totalitarni režimi, premda ih u nekim dijelovima još uvijek ima, pa stoga se može kazati kako svjetsko stanovništvo živi određene oblike onoga što nam pružaju demokratska građanska društva.
Međutim, aktualna pandemija, naravno i ne samo ona, zbog nastaloga stanja i novih ideoloških opredjeljenja koji invanzivno uobličavaju sadašnjost, nameće pitanje u kojem to i kakvom društvu, odnosno društvima živimo.
Uzmak slobode
Ako je sigurnost na prvome mjestu i takva se agresivno promovira, onda to zapravo znači da je posrijedi bitan uzmak slobode što u uspostavljenim odnosima pruža naznaku ozbiljnog društvenog približavanja totalitarnim obrascima ponašanja.
U tom kontekstu valja primijetiti kako je sigurnost ciljano postavljena u poziciju prednosti nad slobodom, što u konačnici znači stvarnu prevlast totalitarnoga nad demokratskim, bez obzira koliko se i kako trudili to drugačijim prikazati i nazivati.
Dugoročno, ovaj način nametnutoga postupanja veoma je poguban, naprosto zato jer otvara vrata brojnim oblicima manipulacija u budućnosti. Posebice onda kada se kao sada, slučajno ili ne, zanemaruje uzrok i teži rješavanju posljedica, što je veoma dvojben način pristupa problemu.
Ograničenje mišljenja, postupanja i djelovanja
Pandemija i tome prateća tzv. nova ljudska prava, sjajni su putokaz za provedbu ograničenja mišljenja, postupanja i djelovanja upravljena prema svima onima koji ne slijede upute o novim pravilima ponašanja.
To je danas u žarištu, sutra možda nešto drugo, naprosto i zato jer se slast vlasti ne zaustavlja na jednom ili dva primjera, već se takvim presedanima hrani i na dobivenom iskustvu osnažuje za nove „poduhvate“.
* Dr. sc. Zlatko Begonja rođen je u Zadru, gdje je završio osnovnu i srednju školu, nakon čega je završio prvi stupanj Pomorskog fakulteta u Rijeci. Nakon toga završio je studij povijesti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zadru, a potom i poslijediplomski studij obranom doktorske disertacije „Političke prilike i sudski procesi u Zadru od 1944. do 1948.“.
Znanstveno-istraživačka djelatnost prof. Begonje prioritetno je vezana uz problematiku nacionalne povijesti 20. stoljeća, s posebnim naglaskom na razdoblje komunizma. Bio je zaposlenik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru te je obnašao i dužnost upravitelja Zavoda. Također je bio član uredništva i tehnički urednik znanstvenog časopisa Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Od svibnja 2015. zaposlenik je Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
