U okviru Javnog savjetovanja o nacrtu Odluke o donošenju predmetnih kurikuluma i kurikuluma međupredmetnih tema, prijedlog je da se riječi naziv kurikulum i pridjev kurikularni u svim dokumentima promijeni u kurikul i kurikulni, jer su ti oblici u skladu s pravilima hrvatskoga standardnog jezika dok prethodni nisu. O važnosti zamjene tuđice i neophodne promjene naziva obrazovne reforme pišu dr. sc. Ante Bežen predsjednik Udruge autora udžbenika i dr. sc. Martina Kolar Billege s Učiteljskog fakulteta, tajnica Udruge autora udžbenika.
Njihov komentar u javnoj raspravi s e-Savjetovanja s javnošću o prijedlogu kurikula nastavnih predmeta za osnovne škole i gimnazije koje je završilo 15. prosinca 2018. godine prenosimo u cijelosti:
Naziv temeljnog dokumenta obrazovne reforme treba biti na hrvatskome standardnom jeziku
Prijedlog za izmjenu termina kurikulum u kurikul. U okviru Javnog savjetovanja o nacrtu Odluke o donošenju predmetnih kurikuluma i kurikuluma međupredmetnih tema (završava 15. prosinca 2018.) predlažemo da se riječi naziv kurikulum i pridjev kurikularni u svim dokumentima promijeni u kurikul i kurikulni jer su ti oblici u skladu s pravilima hrvatskoga standardnog jezika dok prethodni nisu. Ovaj prijedlog dajemo stoga što je u stručnoj a i široj javnosti odavno poznato da je kurikulum neprilagođena tuđica u hrvatskom jeziku čija je pravilna zamjena kurikul. Taj prijedlog kroatističke struke, koja je u tome jedinstvena i o čemu je objavljeno više stručnih i znanstvenih ekspertiza i izjava, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ignorira otkad je započeo rad na „kurikularnoj“ rerformi, i to bez ikakva uvjerljivog obrazloženja.
Objašnjenje da je oblik kurikulum upotrijebljen u Strategiji razvoja obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.) pa se u kasnijim dokumentima, koji se izvode iz nje, ne može mijenjati neodrživo je jer se radi o jezičnoj (ne)pravilnosti koja se razmatra i rješava na razini lekture i nema nikakvih posljedica po sadržaj pojma. Skrećemo pozornost da prihvaćanje odnosno odbijanje oblika kurikul – kurikulum nije samo strogo jezični problem, nego je već preraslo u simbolično pitanje odnosa Ministarstva, a time u i hrvatske države, prema hrvatskom jeziku i cijeloj kroatističkoj struci. S gledišta identiteta hrvatskoga jezika i brige o njemu, za što se kurikulni dokumenti inače načelno opredjeljuju, nedopustivo je da temeljni dokument aktualne obrazovne reforme, koji se u cijelo hrvatsko školstvo službeno uvodi prvi put u povijesti, nosi naziv koji nije usklađen s hrvatskim standardnim jezikom. Ako se na tome ustraje, to se ne može shvatiti nikako drukčije nego kao poruka da je Ministarstvu znanosti i obrazovanja svejedno kakav se (hrvatski) jezik rabi u obrazovnom sustavu i javnosti, štoviše da potiče uvođenje u hrvatski administrativni i obrazovni jezik, čak i u temeljnim dokumentima, riječi i oblike za koje postoji stručno jednoglasje da standardnom jeziku ne pripadaju.
Daljnji zaključci o utjecaju takvog stava na kulturu i identitet hrvatskoga jezika razumljivi su sami po sebi. Uz navedenu promjenu oblika kurikulum u kurikul predlažemo da Ministarstvo donese i posebnu izjavu kojom se ta promjena zahtijeva u svim službenim dokumentima (zakonima i dr.) u koje je do sada, (zlo)namjerno ili nemarom, ugrađen oblik kurikulum. Izbor oblika temeljnog termina valjalo bi na prikladan način objasniti javnosti zbog čestoće uporabe termina u svakodnevnom komuniciranju. Budući da se Ministarstvo do sada nije očitovalo o uporabi termina kurikul – kurikulum na znanstveno osmišljen način, prijedlog potkrepljujemo sažetkom dosadašnjih rasprava o tome:
Pravilno je: kurikul, kurikulni Neslaganja oko objavljenih kurikulnih dokumenta počinju već od samog njihova naziva. Evo nekoliko naziva dokumenata: Okvir nacionalnog kurikuluma, Nacionalni kurikulumi, Područja kurikuluma, Predmetni kurikulumi…Temeljni pojam u tim dokumentima dakle ima oblik kurikulum. On se osobito proširio pothvatom koji je započeo kao cjelovita kurikularna reforma i od njega se nije odustalo ni promjenom više ministara znanosti i obrazovanja. Pridjev koji se izvodi od riječi kurikulum u tom nazivu glasi kurikularni. Dokumente s tim nazivom izdalo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (SDP), a nastavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja (HDZ) pa riječi kurikulum i kurikularni imaju status službenih oblika te obvezuju sve one koji se njima koriste u službenoj uporabi. No, do sada su to bili dokumenti u nastajanju, a sada im Ministarstvo želi dati status službenih i obvezujućih dokumenata odgojno-obrazovnog sustava na kojima se temelji obrazovna reforma koja se u sve škole, kako je najavljeno, uvodi šk. god. 2019./2020.
Stručnjaci kroatističke struke na ovaj problem odavno upozoravaju bez odziva. Akademik Radoslav Katičić, jedan od najvećih živućih hrvatskih jezikoslovaca, u pismu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (ministar Dragan Primorac), a u svojstvu predsjednika tadašnjeg Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, na pitanje iz samog Ministarstva (2009.) iznosi mišljenje da treba rabiti oblik kurikul jer je on u skladu s pravilom o preuzimanju latinskih riječi u hrvatski jezik. U izjavi Matice hrvatske o prijedlogu kurikulne reforme iz 2016. stoji: Neprihvatljivi su pojmovi „kurikulum“, „kurikularna reforma“. U recenziji kurikula hrvatskoga jezika Razreda za filološke znanosti HAZU-a, koju je naručilo Ministarstvo (2018., ministrica Blaženka Divjak), a potpisao akademik August Kovačec, stoji: Umjesto termina „kurikulum“ koji nije tvoren u skladu s pravilima o prilagodbi latinskih riječi hrvatskomu standardnom jeziku, u lektoriranoj i recenziranoj verziji kurikulnih dokumenata treba sustavno i dosljedno koristiti termin „kurikul“. Taj zahtjev međutim nije proveden, a nije ni objašnjeno zašto se tako ignorira HAZU kao najviša znanstvena ustanova u državi.
Ugledni jezikoslovci također su dali svoje posebne ekspertize. Tako Dubravka Smajić, Irena Vodopija i Sanda Ham s Filozofskog fakulteta i Fakulteta odgojnih i obrazovnih znanosti u Osijeku u znanstvenom časopisu Jezik br. 5/2008. pišu o problemu curriculum, kurikulum, kurikul – uputnik i pokazuju kako je u hrvatskom standardnom jeziku jedini pravilan oblik kurikul te od hrvatskih naziva za taj dokument daju prednost riječi uputnik. Bernardina Petrović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu u časopisu Kašić (1/2017.) objašnjava: „Posuđenice srednjeg roda s morfemom –um (npr. metalum, elementum, pactum) iz latinskog se jezika preuzimaju bez toga morfema kao imenice muškog roda (metal, element, pakt). U skladu se s tim pravilom ponaša i curriculum koji se onda u hrvatskome jeziku prilagođava kao kurikul.“
U Hrvatskom pravopisu u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je Ministarstvo (ministar Željko Jovanović) odobrilo kao jedini službeni pravopis u hrvatskim školama 2013. i po kome se ravnaju svi udžbenici, a koji je na snazi i danas, objašnjava se zašto je pravilan oblik kurikul, a ne kurikulum. Citiramo: „Riječ curriculum neprilagođena je latinska riječ u hrvatski preuzeta iz engleskoga jezika. Kurikulum je djelomično prilagođena tuđica jer, uz to što je glasovno prilagođena, zadržava latinski završetak -um koji se u standardnom hrvatskom jeziku u takvim tuđicama izostavlja, npr. simpozij, kriterij, prezidij. Dakle, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno je upotrebljavati samo naziv kurikul, a domaći su nazivi naukovna osnova i (nastavni) uputnik.“
Dakle, nedvojben je stav kroatističke struke da je u hrvatskom standardnom jeziku jedini pravilan oblik riječi kurikulum jest kurikul, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja u više je navrata o tome i službeno obaviješteno, čak na vlastiti zahtjev. A kako glasi pridjev od riječi kurikul(um)? Po tvorbenim pravilima hrvatskoga standardnog jezika pridjev od kurikulum glasi kurikulum-ski. Od kurikul pridjev pak može glasiti: kurikul-ni, kurikul-ski i kurikul-arni jer su u hrvatskom jeziku pridjevi od imenica mogu tvoriti nastavcima -ski, -ni i -arni. Jezikoslovna analiza pokazuje da je pridjev kurikularni načinjen prema engleskom uzorku curricular reform nekritičkim dodavanjem nastavka –ni na englesku riječ curricular pa nije prihvatljiv kao ni kurikulum. A od dobro načinjenih pridjeva kurikulni i kurikulski prednost bi trebalo dati obliku kurikulni jer je nastavak –ni u tvorbi odnosnih pridjeva ove skupine u uporabi češći i izrazito je obilježje baš hrvatskoga standardnog jezika (kao npr. i pridjevi autobusni, porezni, jezični, a ne autobuski, poreski, jezički). O tome argumentirano piše i Dubravka Smajić u Jeziku br. 2-3/2016.
Prema tome, nazivi kurikulum za dokument i kurikularna reforma za proces s jezikoslovnog gledišta ne idu u standardni hrvatski jezik. Pravilno je: nacionalni kurikul, kurikulna reforma, itd. Ostaje pitanje odakle dolazi uporno nametanje kurikuluma umjesto kurikula? Ne može se objasniti drukčije nego da dolazi iz prostora u kojemu se donose odluke, tj. političkih krugova, potpomognutih dijelom politiziranih i ideologiziranih pedagoga, psihologa i drugih obrazovnih stručnjaka koji sjede u ili pri državnim tijelima, utječu na donošenje zakona i propisa o obrazovanju i imaju ulogu stručnog alibija, a očito im nije puno stalo do jezične kulture. No, to je posebna tema, a ovdje je dovoljno reći da barem Ministarstvo znanosti i obrazovanja, u čijoj je mjerodavnosti jezik u odgojno-obrazovnom sustavu, ne bi smjelo biti zarobljenikom takva tajnovitog djelovanja.
Zagreb, 14. prosinca 2018.
Za Udrugu autora udžbenika:
Prof. dr. sc. Ante Bežen, predsjednik
Doc. dr. sc. Martina Kolar Billege, tajnica
Tekst se nastavlja ispod oglasa
