“Jedan od važnih uzroka pojave korupcije je i ponašanje političara koji predstavljaju loš primjer građanima, a istovremeno obnašaju vlast i donose obvezujuće odluke za sve. To se odnosi na sve političare bez obzira da li se svjetonazorski nalaze lijevo, u sredini ili desno; te da li obnašaju izvršnu vlast ili se nalaze u oporbi.”, istaknula je u razgovoru za Narod.hr dr. sc. Davorka Budimir, predsjednica Transparency International Hrvatska (TIH).
Narod.hr: Na kojem je mjestu Hrvatska po korupciji prema zadnjim podatcima?
U svijetu postoji više relevantnih istraživanja o razini korupcije pojedinih država. Jedno od posljednjih istraživanja objavljeno je u lipnju 2020. godine – Eurobarometar o korupciji. To istraživanje ističe da 97% građana smatra da je korupcija ozbiljan problem u Hrvatskoj, a njih 69% da se povećala u posljednje tri godine. Prema ovom podatku Hrvatska je najgora članica EU. Od 100 hrvatskih građana njih 97 smatra da je korupcija problem. U Finskoj takav dojam imaju 22 građana. Eurobarometar o korupciji je u anketiranju istražio: dojam o razini korupcije i njenoj raširenosti; stavove o razini korupcije u tijelima javne vlasti, biznisu, djelotvornosti vlasti, pravosuđu i neovisnim tijelima u borbi protiv korupcije; osobno iskustvo u davanju mira; korupciji u zdravstvu i prijavljivanje korupcije nadležnim tijelima javne vlasti. Podaci Indeksa percepcije korupcije od 2019. godine pokazuju da Hrvatska stalno pada na toj ljestvici i već nekoliko godina ima ispod 50 bodova, a što znači da se ubraja u korumpirane države svijeta. Samo 2015. godine indeks je bio 51, a od onda bilježi kontinuirani pad svake godine.
Narod.hr: Kako komentira borbu protiv korupcije u 2020. godini – Vlade Andreja Plenkovića (prethodne Vlade – u kojoj je partner bio HNS i sadašnje u kojoj je partner SDSS) – je li se nešto promijenilo?
Sustavna borba protiv korupcije u Hrvatskoj ne postoji, iako postoji zakonodavni okvir, te preventivna i represivna tijela javne vlasti. Stječe se dojam da se pozivanje na borbu protiv korupcije koristi samo za dolazak na vlast ili smjenu nekoga tko je na vlasti. Za obične građane promjena nema ili ih oni na žalost ne vide na vlastitim primjerima. Za stvarnu borbu protiv korupcije potrebna je politička volja onih koji imaju vlast i moć za donošenje obvezujućih odluka za sve građane. Ne radi se tu samo o onima koji obnašaju izvršnu vlast, već i o onima koji su u opoziciji. Korupcija nije svjetonazorsko pitanje. Ona je jedina točka oko koje bi svi akteri morali postići dogovor da se konačno krene u stvarnu borbu koja je sve ove godine zapisana jedino u dokumentima i strategijama tijela javne vlasti i predizbornim programima pretendenata za dolazak na vlast. Korupcija je izrazito složena i teško iskorjenjiva društvena pojava koja se brzo prilagođava na promjene i mutira. Stvaranje okruženja za stvarnu borbu protiv korupcije podrazumijeva i političku volju političke elite i izgradnju kapaciteta tijela javne vlasti, ali i poticanje aktivizma građana koji će prepoznati štetnost i razornu moć korupcije za jedno društvo. Ključnu ulogu u njenom smanjivanju ima promjena odnosa moći, svijesti i ponašanja građana, uz istovremeno mobiliziranje dovoljne političke volje da se promjene dogode.
Narod.hr: Gdje ima više korupcije u Hrvatskoj na državnoj razini ili lokalnoj?
Korupcija je posvuda oko nas, a sva istraživanja pokazuju da što je razina upravljanja niža korupcije ima više. Posebno treba istaknuti da je veliki problem u dugotrajnim sudskim postupcima koji se ne završavaju u razumnom roku, a što kompromitira borbu protiv korupcije. Eurobarometar o korupciji je pokazao da je korupcija dio naše poslovne kulture (84%) mnogo više nego u drugim državama članicama EU. Također, bliska povezanost poslovnog sektora i politike uzrokuje korupciju (83%). Jedini način za poslovni uspjeh u Hrvatskoj je preko političkih veza (80%), dok je prosjek EU 51%. Istraživanje TIH-a je pokazalo da građani Hrvatske nemaju povjerenja u političke stranke i političare na svim razinama vlasti. Od 100 građana njih 70 ne vjeruje političkim strankama, a najmanje povjerenja imaju u političare na lokalnoj razini 63,6%
Narod.hr: Što bi trebalo promijeniti kako bi se smanjila korupcija u Hrvatskoj?
Veliki i teški problemi obično imaju jednostavna rješenja. Korupcija je glavni razlog iseljavanja iz Hrvatske. Građani prepoznaju moguće rješenje problema korupcije u Hrvatskoj dosljednom primjenom jednostavnog postupka kojim bi se utvrdio način stjecanja imovine svakog građana bez roka zastare od 1990. godine do danas.83% građana podržalo bi takav zakon. Jednako tako podržali bi i oduzimanje sve imovine za koju se ne bi moglo utvrditi porijeklo te uplata u korist Državnog proračuna RH.
Hrvatska ima dva izazova u borbi protiv korupcije. Prvi je onaj neposredni koji se odnosi na same trenutne antikorupcijske aktivnosti. Drugi se odnosi na ukupan društveni kontekst koji bi trebao podizati kapacitete u snažnoj prevenciji i onemogućavanju korupcije.
Neposredni izazov su: nizak antikorupcijski aktivizam, niska razina sankcioniranja koruptivnog ponašanja prvenstveno u javnom sektoru, nedostatak stimuliranja za borbu protiv korupcije na razini državne uprave, dojam nesistematičnosti i velikih očekivanja od neovisnih preventivnih i represivnih tijela koja nemaju dovoljne kapacitete.
Posredni izazovi su: dojam o nedovoljnoj spremnosti javnog sektora da se mijenja, nedostatku građanskog aktivizma, te porast siromaštva stanovništva. Antikorupcijska strategija može biti uspješna ako su evidentna tri pomaka od dosadašnje prakse, a to je procesuiranje krivičnih dijela koja su povezana s korupcijom, zaštita prijavitelja nepravilnosti i jačanje kapaciteta neovisnih tijela za borbu protiv korupcije.
Ključne pretpostavke za ostvarivanja ciljeva antikorupcijske strategije ukratko su: politička volja nositelja vlasti, antikorupcijska infrastruktura, učinkovitost u razotkrivanju, procesuiranju i kažnjavanju koruptivnog ponašanja,te promocija antikorupcije kao poželjnog društvenog djelovanja.
Narod.hr: Koji je stav građana i koga krive za takvo stanje?
Građani su prepoznali materijalizam i želju za stjecanjem bogatstva kao glavnim uzrokom pojave korupcije u Hrvatskoj, a na razini osobnog integriteta tu možemo dodati još nedostatak samokontrole pojedinca, te etičkih normi.Zanimljiva su neka odstupanja. Nedostatak etičkih normi kao uzrok korupcije nisu prepoznali mladi, već oni stari od 45 do 64 godine. 78% mladih prepoznalo je materijalizam i osobno bogaćenje kao glavni uzrokom pojave korupcije u Hrvatskoj.Kada se tome pribroji društvena klima koja korupciju u društvu prihvaća kao dio normalnog stanja, te vjerovanje da je nemoguće postići poslovne ili osobne rezultate bez korištenja nekog oblika korupcije onda je sasvim normalno da se ne vidi izlaz iz sadašnjeg stanja. Jedan od važnih uzroka pojave korupcije je i ponašanje političara koji predstavljaju loš primjer građanima, a istovremeno obnašaju vlast i donose obvezujuće odluke za sve. To se odnosi na sve političare bez obzira da li se svjetonazorski nalaze lijevo, u sredini ili desno; te da li obnašaju izvršnu vlast ili se nalaze u oporbi, zaključila je dr. sc. Budimir za Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
