Dr. sc. Dražen Živić: Hrvatska pitanje nasilno odvedenih, zatočenih i nestalih trajno treba imati na vrhu prioriteta u svim razgovorima sa Srbijom

Nakon višegodišnjeg procesa Međunarodni sud pravde u Haagu jučer je donio presudu prema kojoj je u cijelosti odbacio tužbu Hrvatske protiv Srbije kao i protutužbu Srbije protiv Hrvatske za genocid. Već iz prvih javnih reakcija na tu odluku Suda jasno je da će i nakon ove presude biti zadovoljnih, manje zadovoljnih i nezadovoljnih, s pravom, jer ona neovisno o tome je li utemeljena na argumentima i valjanim dokazima i je li s motrišta međunarodnog prava, tj. odredbi Konvencije za sprječavanje genocida, doista opravdano izrečena, ne će biti prilog zadovoljenju pravde, niti će biti u funkciji izgradnje novih hrvatsko-srpskih međudržavnih odnosa zasnovanih na međusobnom poštovanju i pomirenju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Srbija nije odustala od politike devedesetih

Naime, radikalno različita interpretacija presude od strane hrvatskog i srpskog državnog i političkog vrha kao i odvjetničkih timova nedvojbeno ukazuje da će se prijepori nastaviti i da Srbija, generalno, nije odustala od politike koju je vodila devedesetih godina prošloga stoljeća, a koja je, premda od strane Suda nije označena genocidnom namjerom, za posljedicu imala brojna genocidna djela, ratne zločine i etničko čišćenje hrvatskog stanovništva sa svrhom stvaranja velikosrpske države na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske.

Presudu pomno proučiti

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvatska je javnost, na poseban način ratni stradalnici i žrtve srbijanske oružane agresije, očekivala ponešto drugačiji rasplet hrvatske tužbe. Stoga je presuda, razumljivo, pa i opravdano naišla i na razočaranje pa i negodovanje. S druge strane, ovom presudom dolazimo do kraja jednog dugog puta međunarodnopravnog utvrđivanja odgovornosti za počinjenu agresiju i ratne zločine. Iz tih razloga držim da presudu treba pomno proučiti i interpretirati tek kad bude dostupna u cijelosti. Ipak, već iz preliminarnih uvida na temelju obrazloženja presude, koje je izrekao predsjednik Suda, moguće je uočiti, pa i upozoriti na neke važne momente i zaključke jer oni otvaraju teme koje bi mogle značajno utjecati na unutarhrvatske političke i društvene prilike i odnose.

Tko će snositi odgovornost zbog nepripremljenosti?

U tom kontekstu valja primijetiti da pripremljenost hrvatskoga tima i kvaliteta dokaza predočenih Međunarodnom sudu pravde očito nije bila na zadovoljavajućoj razini, što je u više navrata isticao predsjednik Suda čitajući obrazloženje presude. Nažalost, možemo tek spekulirati bi li hrvatska tužba bila prihvaćena i Srbija označena odgovornom za počinjenje genocida da su Sudu sa hrvatske strane bili prezentirani bolji dokazi i valjani argumenti. I tko u Hrvatskoj snosi odgovornost ako smo zakazali u dokaznom postupku? Odnosno, je li tko i iz kojih interesa opstruirao hrvatsku tužbu? Vrijeme će vjerojatno dati odgovore i na ova pitanja, ali ne može otkloniti nedvojbenu činjenicu da je bilo i više nego dovoljno vremena da se prikupe, obrade i prezentiraju svi valjani argumenti i činjenice koje bi potvrdile navode iz hrvatske tužbe da je Srbija odgovorna za genocid u Hrvatskoj tijekom 1990-ih.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Produbljena trauma žrtava

Odbacivanje hrvatske tužbe produbit će traumatizaciju žrtava jer je kažnjavanje odgovornih za počinjene zločine jedan od najvažnijih preduvjeta njihovom povratku u koliko-toliko normalan život. Međunarodni sud pravde je utvrdio da su JNA i srpske snage u mnogim dijelovima Hrvatske počinili djela koja se mogu smatrati genocidnima, ali je izostala krajnja odgovornost onih koji su agresiju isplanirali i proveli te po unaprijed određenom modelu, vršeći pojedinačne i masovne likvidacije kao i etničko čišćenje, na dijelu teritorija Republike Hrvatske nastojali stvoriti etnički homogenu srpsku državu.

(Su)odgovornost za neprocesuiranje vrha JNA

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Doduše, odbacivanje hrvatske tužbe ne mijenja povijesne činjenice i znanstvene spoznaje o karakteru agresije i rata koji se vodio protiv Hrvatske, ali ide u prilog svima koji međunarodnu zajednicu, u najširem smislu te riječi, opravdano, drže (su)odgovornom za sve što se događalo u Hrvatskoj, pa tako i za počinjene zločine, ponajprije i ponajviše, zbog nečinjenja u vrijeme kada su se zločini događali, a potom i zbog izrazite pasivnosti i selektivnosti u otkrivanju odgovornih i kažnjavanju krivaca. U tom pravcu trebaju ići i naša razmišljanja o (su)odgovornosti Hrvatske, tj. hrvatskih političkih i drugih elita, uključujući i pravosudni sustav, za neprocesuiranje najodgovornijih iz vrha JNA i tadašnjih srbijansko-crnogorskih političkih struktura za planiranje i počinjenje zločina.

Kako onda tumačiti Vukovar?

Što je s Vukovarom i masovnim zločinima počinjenim u njemu od JNA i srpskih snaga 1991. godine? Posvemašnje uništenje jednog grada, tisuće poginulih i pobijenih, potpuna devastacija materijalne, sakralne, kulturne i civilizacijske baštine, protjerivanje dvadesetak tisuća ljudi, ako već nije označeno genocidnom namjerom, nego samo elementima genocidnog djela, onda je krajnje licemjerno i protivno razumu te činjenice objasniti tek kao posljedicu ratnih sukoba, kako je to učinio Međunarodni sud pravde. Pritom se pozivajući na presudu Mrkšiću, Radiću i Šljivančaninu koja se uopće ne odnosi na zločine počinjene u Vukovaru nego samo na zločin počinjen na Ovčari.

Još jednom osporene tvrdnje o Hrvatskoj nastaloj na zločinu

Tekst se nastavlja ispod oglasa

S druge strane, odbacivanje srpske protutužbe, iako presuda upozorava na zločine počinjene prema srpskom stanovništvu tijekom vojnoredarstvene operacije „Oluja“, što je uostalom poznato i Hrvatska s tim nečasnim radnjama živi već dugo i suočava se s njima, jasan je pokazatelj da je oslobađanje okupiranih područja bilo zakonito te da u pripremi i provođenju vojnih operacija nije bilo genocidnih namjera. Iako se, razumljivo, i ovaj dio presude Međunarodnog suda pravde u Zagrebu i Beogradu različito tumači, ipak je s Hrvatske, nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču prije nešto više od dvije godine, „skinuo“ crimen da je država nastala na zločinu i etničkom čišćenju.

Presudom možemo biti polovično zadovoljni

Jedan sudski proces je nakon dugog trajanja dovršen, nema prava na žalbu, nema revizije presude, ostaje tek suočavanje s njom. Može li, ukupno gledajući, Hrvatska biti zadovoljna? I, što je po mojemu mišljenju još važnije, što će presuda značiti za unutarhrvatske političke i društvene odnose, kao i za njezin međunarodni položaj kao članice Europske Unije, koja će imati što reći u procesu pregovaranja i približavanja Srbije toj zajednici?

Pođemo li od naših očekivanja onda je jasno da smo presudom Međunarodnog suda pravde tek polovično zadovoljni. No, i ova presuda daje Hrvatskoj novu prigodu da se i u međunarodnom kontekstu afirmira kao država na koju je izvršena agresija i u kojoj su JNA i srpske snage počinili brojne zločine s ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije. Ujedno, Hrvatska je oslobođena optužbe da je planirala i provodila genocidnu politiku nad pripadnicima srpske nacionalne manjine. Zločina je bilo, Hrvatska to ne skriva niti se ponosi time.

Istina mora biti nacionalni interes

Na kraju, Hrvatska treba ustrajati u zaštiti žrtava, naročito njihova prava da se otkriju i kazne zločinci. Hrvatska nikada ne smije izgubiti iz vida pravo stradalnika i hrvatskih branitelja na poštovanje i dostojanstveni život. Hrvatska pitanje nasilno odvedenih, zatočenih i nestalih trajno treba imati na vrhu prioriteta u svim razgovorima sa Srbijom. Istina o njihovim sudbinama mora biti hrvatski nacionalni interes.

*Dr. sc. Dražen Živić, demograf, voditelj Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, područni centar Vukovar

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.