Bliži se svibanjski dan kada će građani Hrvatske dobiti priliku izaći na birališta i kazniti one koji su im dugo sanjani san o hrvatskoj državi pretvorili u gotovo tridesetogodišnju noćnu moru iz koje se svako malo bude u znoju. Zadnji put, probudila ih je još jedna krađa njihove volje, one koju su jasno iskazali svojim potpisom za referendum za pravedniji izborni sustav.
Vjerujem da bi mnogi (poput mene) radije i dalje sanjali, bili u stanju očekivanja hrvatske države, nego je ovakvu stvarno živjeli. I zato svi oni koji nisu zadovoljni ovime što imamo, trebaju izaći na birališta i poslati jasnu poruku da žele stvarne promjene – naravno, ako ih žele. Ako svjestan i racionalan narod nije zadovoljan svojim političarima, on ih mijenja. A loše političare koji ne predstavljaju njegovu volju, narod može promijeniti na svakim izborima.
Pogledajmo na primjer političku situaciju u Italiji u kojoj već godinama nema nekad snažnih centrističkih stranaka koje su odavno potonule, nestale u vlastitoj korupciji i nesposobnosti. Narod je prepoznao nove snage pa je danas Lega Nord najjača politička stranka u zemlji. I u ostalim se državama EU-a narodno nezadovoljstvo vrlo jasno reflektira u izboru njihovih zastupnika (npr. Njemačka, Francuska, Švedska, Finska itd).
Nadalje, zbog općeg nezadovoljstva građana Ujedinjenog kraljevstva raspletom Brexita, bivši čelnik UKIP-a, Nigel Farage, osnovao je političku stranku Brexit i prema najnovijim anketama trenutno je najjača politička snaga za predstojeće europske izbore. Konzervativci će svoje „petljanje“ u procesu razlaza s EU-om skupo platiti manjim brojem svojih zastupnika u EU parlamentu (jer izgledno je da će UK sudjelovati na svibanjskim EU izborima).
HDZSDP – otimači društvene imovine i kradljivci narodne volje
Ako zbog nezadovoljstva vlastima građani ostalih država već godinama mijenjaju političku sliku svojeg društva, nema racionalnog razloga da isto ne učine i građani Hrvatske. Štoviše, ako postoji država u EU koja treba korjenitu promjenu političke pozornice, onda je to Hrvatska.
Jer podsjetimo se u najkraćim crtama kako nam je HDZSDP ekipa uništila san o Hrvatskoj. Stvaranjem hrvatske države 1990-te godine, po prvi put u vlastitoj državi dobili smo višestranačje, ali umjesto poticanja i ugrađivanja društvenih vrijednosti koje bi omogućile uvjete za razvoj društva, učinjeno je upravo suprotno.
Umjesto izgradnje Hrvatske na osnovi jednakih mogućnosti za sve građane, HDZSDP-ova politička klasa, proizašla iz Komunističke partije, u početku je izabrala pojedince i zakonski im omogućila otimačinu društvene imovine. Na temeljima Prve velike pljačke u narednim godinama stvorena je atmosfera u kojoj većina građana Hrvatske i danas osjeća snažnu društvenu nepravdu i gotovo ih ništa ne potiče na moral, dostojanstvo i poštenje.
U Hrvatskoj je u proteklih gotovo trideset godina prisutno normaliziranje devijantnog. Devijantna su ponašanja normalizirana na svim razinama i gotovo u svim društvenim porama. Nekažnjeno se čine nepoštena, čak i kaznena djela, ali to naravno ne vrijedi za sve; to vrijedi samo za HDZSDP-ovo izabrano društvo. Oni su iznad zakona. Ostale, koji se nalaze pod udarom zakona, na razne se načine kažnjava i za najobičniju slobodno iskazanu misao.
Klijentelizam u državi je sveprisutan; nemamo političku, nego ortačku vlast. Stvarni društveni procesi najčešće se događaju izvan institucionalno zacrtanih kanala. Zbog toga dolazi do nesigurnosti i nepredvidivosti institucija – negativnih pojava koje pogađaju sve građane.
Hrvatska politička pseudoelita definirana je na vrlo niskoj razini kvalitete, pa slijedom toga, hijerarhijski prema dolje, bira se po nesposobnosti kako se ne bi ugrozila niska razina Vrha. To je jedno od mnogih nasljeđa iz bivše države koje je preživjelo i u bitnome određuje i suvremenu hadezeesdepeovsku Hrvatsku – negativna kadrovska selekcija koja proizvodi bezbroj društveno štetnih odluka.
HDZSDP osovina – srž društvenih problema
Znači, nekažnjeno su opljačkali, a potom i osiromašili državu i građanstvo, onemogućili građanima pravo na pošten rad, na jednaku šansu, čime su potjerali stotine tisuće mladih ljudi u inozemstvo. Od ogromnog dijela umirovljenika učinili su sirotinju koja jedva preživljava. S učenicima eksperimentiraju, a znanost nam svake godine padne na nižu granu. Gospodarstvo se polako svodi na turizam i trgovinu. Sve smo umreženiji u „region“, prvo preko sporta i TV sapunica, a ono ozbiljnije je još ispod stola, itd.
Od države za koju su mnogi ljudi poginuli, HDZSDP kasta je stvorila društvo sa svim obilježjima zemalja trećeg svijeta; društvo koje samo sebe održava korupcijom, a budućnost čini krajnje neizvjesnom i problematičnom. Korumpirani politički sustav koji je HDZSDP koalicija uspostavila i brani svim snagama već je desetljećima sama srž društvenih problema, kao i zapreka svemu što stvarno, a ne samo verbalno, pokušava promijeniti stanje. Svakim novim danom na vlasti, oni dodatno degradiraju vrijednosni sustav i slabe hrvatsko društvo.
Što u stvari želimo?
Žele li građani Hrvatske i dalje takvu državu? Žele li taj politički smjer? Povezivanje u „regionu“? Tisuće ilegalnih migranata u prolazu koji devastiraju naše kuće, ali i predvidivo mnoštvo legalnih imigranata iz Azije i Afrike koji su na određenim radnim mjestima već počeli zamjenjivati autohtone građane Hrvatske, budući da su potonji bolji život i veću plaću potražili u Irskoj, Njemačkoj i drugdje na Zapadu? To želimo? Jučer sam čuo da u jednoj tvornici namještaja u Gorskom kotaru, strani vlasnik zapošljava Filipince. Zbog katastrofalne demografske slike, lokalnog, radno aktivnog stanovništva u Gorskom kotaru praktički nema, ili je otišlo iz Hrvatske – ne žele raditi za 3.000,00 kuna dok se društveno bogatstvo prelijeva tamo gdje ne treba.
Već se nekoliko godina bilježi trend porasta zapošljavanja stranih radnika pa tako ukupna kvota dozvola za zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj za 2019. godinu iznosi 65.100. Osim stranaca, poslodavci sve češće zapošljavaju i naše osiromašene umirovljenike – već ih je zaposleno preko 10.000.
Znajući sve navedeno možemo se zapitati jesmo li mi narod koji želi lopove i nesposobne na vlasti, kaotičan i nepredvidiv sustav koji se temelji na načelu „snađi se druže“? Je li nam draža pravna nesigurnost od predvidivog sustava; divimo li se više spretnom lopovu ili običnom, poštenom čovjeku?
Ili smo jednostavno toliko utučeni i apatični da mislimo da se ništa ne može promijeniti? Možda pojedinci misle da će nestankom HDZSDP koalicije nestati i „stabilne“ Hrvatske, da će možda doći do smaka svijeta? Da su svi osim nasljednika Komunističke partije diletanti koji bi upropastili Hrvatsku? Ali ne! Tome nije tako. Hrvatska bi nestankom HDZSDP osovine i dalje bila tu, samo oslobođena vojske lopova i nesposobnih političara koji ovo društvo već dugo vode ravno u propast. Bez njih, Hrvatska bi napokon dobila priliku za ozdravljenje.
I zato izlazak na svibanjske izbore nije tek besmislen pokušaj ispravljanja neispravljivog. Glasovanje je minimum građanske odgovornosti kojom preuzimamo aktivnu ulogu u društvenim promjenama. Oblikujemo društvo sukladno našim vrijednostima. Svojom nezainteresiranošću, odmahivanjem ruke, šutljiva i ravnodušna većina omogućuje HDZSDP-u nastavak njihovih društveno štetnih aktivnosti i time im postaje suradnik.
Promjena vladajuće političke klase u Hrvatskoj neophodna je želi li hrvatsko društvo u budućnosti imati šanse za opstanak i opravdati smisao Domovinskog rata. I zato, izađimo na izbore u svibnju i kaznimo kradljivce narodne volje: HDZSDP+ društvo. S jednim, a da ne govorimo o dva mandata manje od javno prognoziranog rezultata, u mnoge u vrhu HDZ-a i SDP-a uvukao bi se strah za poziciju. I neka.
Nek’ osjete hulje strah za vlastitu zadnjicu, to je uvijek poučno – rekao bi Ranko Marinković.
* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).
U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.
Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
