Ovih dana, na hrvatskoj političkoj sceni pojavila se nova stranka: Republika. Njezin vođa je Damir Vanđelić, od nekih kovan u zvijezde kao vrsni menadžer. Budući da mi je od samih početaka medijske pripreme terena za ulaz te nove veličine u hrvatsku politiku, cijeli projekt bio vrlo sumnjiv, odlučio sam pogledati prve intervjue g. Vanđelića. Čuo sam i pročitao dovoljno da znam da taj čovjek i njegova Republika nisu rješenje za Republiku Hrvatsku. Štoviše, dio su problema i pridonose daljnjem cjepkanju političke scene, a vrlo dobro znamo kome to koristi u uvjetima postojećeg izbornog zakona.
Globalistička dezideologizacija
Dakle, menadžer Vanđelić želi biti „široki centar“ i cilja na „80% građana“ koje po njemu ne zanima ideologija, pri tome srozavajući pojam ideologije na marksističko shvaćanje, umjesto da je sagledava iz suvremene perspektive, kao sustav načela koja oblikuju vjerovanja i pružaju orijentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje. Moguće je i da se slaže sa stajalištem o „kraju povijesti“ te da misli kako je neoliberalno-totalitaristički globalizam osvojio svijet i da ga ništa, nikakav drugi vrijednosni sustav, nikakve drukčije ideje ili (ne daj Bože) tradicionalistički sustav vrijednosti više ne mogu zamijeniti. Nema povratka na staro? Nema povratka na normalno?
Ali tome možda ipak nije tako. Ideologija kao skup vjerovanja, pogleda na sebe i svijet uvijek će biti tu među nama, a propagiranje kraja ideologije ili dezideologizacije društva nije ništa drugo nego apologija dehumanizirajućeg globalizma.
Već samo pozicioniranje stranke u „široki centar“ ostavlja dojam ideološko-vrijednosne praznine koja pak rezultira u objavljenoj spremnosti na razgovore i sporazume s raznoraznim strankama, od Puljkovog Centra preko „neiskvarenih“ SDP-ovaca do možemovaca i mostovaca. Potonji ionako već neko vrijeme čeznu za širenjem centra i ideološkim moratorijem pa me ne bi čudilo da po tom pitanju već pregovaraju s novim sudionikom hrvatske politike.
Bez stava o ‘homoseksualnim obiteljima’, ali s jasnim stavom o pandemijama
Otvoren za sve na ljevici, Vanđelić bi s možemovcima razgovarao u pokušaju „da razumije njihove stavove“, jer je očito da on sam nema stav glede mnogih društveno važnih (svjetonazorskih) pitanja, npr., je li djetetu bolje u Domu ili u homoseksualnoj udomiteljskoj „obitelji“. Ali taj stav (i to vrlo jasan) imaju možemovci, stav koji će „republikanci“ pokušati razumjeti. Otvoren je Vanđelić i za SDP, jer kako kaže, pazite sad ovaj loš vic mjeseca: „tamo nema kvarnih ljudi“. O tempora, o mores!
U nastavku još nekoliko indikativnih činjenica iz političkog programa Republike:
- Uveli bi umjetnu inteligenciju u državnu upravu. Zvuči tako globalistički, mainstream, razvojno, ali je u stvari vrlo neljudski i krivo. Umjesto promoviranja morala i poštenja, unaprijed reći da je čovjek po pitanju pravednosti/profesionalnosti inferioran umjetnoj inteligenciji – poražavajuće je. Radim u javnoj upravi već 20 godina i znam koliko je važno imati kvalitetne, moralne znalce koji će u svakoj novoj i nepredvidivoj situaciji učiniti ono što je za pojedinca i društvo najbolje. To umjetna inteligencija (čiji nekontrolirani razvoj treba zaustaviti) nikada neće moći. Dakle, javnu upravu treba ekipirati poštenim ljudima, a ne vrijednosno praznom i potencijalno opasnom umjetnom inteligencijom. Da parafraziram blaženog Alojzija Stepinca: Nama treba puno više poštenja, nego što nam treba pameti.
- Na tragu globalističke dezideologizacije društva, Vanđelić nam kaže da Hrvati u 90% slučajeva nisu bili ni partizani ni ustaše. Krivo! Upravo je suprotno. U 90% slučajeva svi u dobi za regrutaciju bili su ili partizani ili ustaše ili domobrani, jer ih je NDH unovačila. Tko tada nije prihvatio poziv države, zbrisao je u partizane ili se na neki drugi način oslobodio vojne obveze. Sve vojno sposobne mlade ljude država u ratno doba dovede pred zid i mogu birati na koju će (ideološku) stranu. Strana koju odaberu umnogome određuje njihovu budućnost, kao i budućnost njihovih obitelji. Uostalom, svi smo na ovaj ili onaj način ideologizirani, a mnogi su čak i indoktrinirani.
- Vesna Škare Ožbolt u predsjedništvu stranke? Ako ništa, ona i Vanđelić imaju nešto zajedničko, vrlo bitno za izgradnju uspješne političke karijere u Hrvata. Dok su bili u nadzornim odborima državnih tvrtki nisu reagirali na nezakonitosti i društveno štetne radnje.
- Afrička svinjska kuga u Slavoniji: Vanđelić kaže da smo zakasnili s mjerama i sad radimo krive poteze. Opet krivo. Ili ne zna ili poput ostalih nema snage narodu reći istinu (kao i u slučaju plandemije). Ta bolest i mjere za njezino „sprječavanje“ tek su dio politike daljnjeg uništavanja poljoprivrede, sve na liniji zatiranja tradicionalne proizvodnje hrane. Jer osim CBDC-a (ukidanja plaćanja gotovinom), mRNA „zdravstvenih“ pripravaka, hrana je još jedna važna karika u stvaranju neofeudalnog svijeta budućnosti i sve veće ovisnosti čovjeka o velikoj državi.
Poziv za politiku i znanost kao vjera
Ali što očekivati od nekoga tko dan danas tvrdi da pandemija koronavirusa nije prijevara, da je cijepljenje potrebno i da on „vjeruje u znanost“ jer je eto, u globalizmu dominantna vjera: Znanost! U svojim nastupnim političkim govorima Vanđelić tone sve dublje pa izjavljuje čak i da nema sluha za one koji preispituju službenu znanost! Dakle, do danas nije uspio shvatiti da je tzv. pandemija koronavirusa zločinačka prijevara s posve određenim ciljem te da se radilo o umjetno stvorenom patogenu, a potom i eksperimentalnom (štetnom) pripravku koji se temeljio na lažiranim studijama i lažnom marketingu, ali smatra da može ozdraviti društvo!
Za kraj podsjećam na weberijansko shvaćanje politike koja, među ostalim, kaže da ljudi s pozivom za politiku ništa ne gube puštajući da ih se vidi iz blizine, jer što ih više upoznajemo to ih više štujemo. Takvi ljudi znaju prepoznati istinu, opasnosti, goruće društvene probleme, prioritete. Imaju dar, hrabrost i sposobnost izreći novu riječ, originalnu ideju, bez obzira na mainstream pritiske.
> Vanđelić: HEP vrlo vjerojatno neće ostati naš, a za nesnalaženje sa svinjskom kugom odgovoran je premijer
Ali postoji i druga vrsta ljudi: ona koja je umislila da ima poziv za politiku. Ta vrsta izvanjski, na površini djeluje uspješno i profesionalno, ali na svim važnim poljima društvenog djelovanja ne uspije se uzdignuti iznad niske razine hrvatske i globalno vladajuće političke garniture. Te i takve (lažne) veličine svuda su jednako uprosječene, sitničave i štete društvu.
* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Bio je član Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
