Povodom saborske rasprave o dva protokola Konvencije o dalekosežnom prekograničnom zagađenju zraka saborski zastupnik dr. sc. Slaven Dobrović objavio je priopćenje na svom blogu. Ovdje prenosimo priopćenje u cijelosti:
Prije nekoliko dana u Saboru se raspravljalo o dva protokola Konvencije o dalekosežnom prekograničnom zagađenju zraka(engl. Convention on Long-Range Transboundary Air Pollution) koja u novom, nadopunjenom obliku Hrvatska putem zakona namjerava prihvatiti.
Prvi o kojem se raspravljalo je Protokol o teškim metalima kojem je cilj smanjenje i nadzor emisija olova (Pb), kadmija (Cd) i žive (Hg) a drugi Protokol o postojanim organskim zagađivalima (engl. Persistant organic pollutants) čije emisije se također nastoje smanjiti odnosno ukloniti.
Namjerno sam u gornjem tekstu koristio ispravne izraze zagađenje i zagađivala, umjesto izraza onečišćenje i onečišćujuće tvari kako ih koristi predlagatelj. Makar sam u saborskoj raspravi ukazao na problem nedosljednosti upotrebe jezika, ne bih sada dalje o tome, uostalom više nego dovoljno piše u osvrtu uvažene profesorice emeritus Marije Kaštelan-Macan objavljenom u časopisu Kemija u industriji (vidi: http://silverstripe.fkit.hr/kui/assets/Uploads/547-549-1.pdf ).
S čime se ovi protokoli bave?
Bave se tvarima za koje se pouzdano zna da kao zagađivala imaju izrazito negativan utjecaj na okoliš, odnosno na ekosustav što uključuje i čovjeka. Te tvari odlikuje nekoliko važnih svojstava:
1/ postojane su, odnosno trajne u okolišu jer nisu podložne fizikalno-kemijskim, niti biološkim promjenama koje bi išle u smjeru razgradnje kao mnoge druge tvari. To znači, jednom ispuštene, iako razrijeđene golemim okolišem, ostaju trajno prisutne te se nakupljaju u okolišu, uključivo u živom svijetu.
2/ toksične su, odnosno u živom organizmu izazivaju bolest, nenormalno ponašanje, kancerogene i genetičke promjene, fiziološke smetnje, fizičke deformacije te na koncu smrt.
3/ jednom ispuštene, dio su dalekosežnog prekograničnog zagađenja. Zato opažamo visoke koncentracije, na primjer žive ili PCB-a (polikloriranih bifenila) u morskoj vodi, sedimentu i živim organizmima, posebno bliže polovima, na lokacijama iznimno udaljenim od izvora zagađenja.
4/ topive su u mastima, te se bioakumuliraju i biomagnificiraju. Stoga se povećava koncentracija duž prehrambenog lanca.
Neke od tih tvari se koriste s točno utvrđenom namjenom, kao živa u fluo cijevima, kadmij u baterijama i premazima, te organske kemikalije kao aktivne tvari pesticida ili herbicida. Međutim, postoji cijeli niz organskih zagađivala koji nastaju kao nusprodukti nekih procesa, najčešće izgaranja, što je posebno slučaj kod spaljivanja otpada. Najvažniji od tih slučajnih, iznimno opasnih spojeva su dioksini i furani.
Ovim protokolima koje će Hrvatska uskoro prihvatiti se nalaže smanjenje ili prekid primjene nekih tvari te se postavljaju nešto stroži uvjeti na rad industrijskih procesa, ložišta i spalionica kroz sniženje ili jasnije definiranje graničnih vrijednosti emisija (GVE).
Iako se pitanje emisija zagađivala postepeno pooštrava, ove granične vrijednosti emisija i dalje su relativno visoke, jer se kompromisno udovoljava dosadašnjim praksama dopuštajući vrijeme za postepena tehnička poboljšanja koja bi mogla udovoljiti novim uvjetima. U stvari, pravo rješenje se nalazi u potpunom zaokretu održivim rješenjima u svim sektorima. Tako u energetici, umjesto ložišta na ugljen treba planirati obnovljive izvore energije kojima se problem udovoljavanja GVE apsolutno rješava. Slično je u prometu, a posebno interesantno je gospodarenje otpadom.
Tako je GVE za živu 50 µg/m3 za spalionice otpada. Malo tko ima osjećaj je li to dovoljno strogo ili se radi o previše popustljivoj odredbi. Za stjecanje uvida u ovaj problem dobro je upoznati se sa procjenama globalnih emisija pojedinih zagađivala koje se pripisuju izravno spalionicama otpada.
Prema publikaciji Incineration and human health, University of Exeter spaljivanju otpada pripada 32% globalnih emisija žive u okoliš, te na isti način 20% olova i 9% kadmija, naravno lista zagađivala ovime nije konačna. Potvrdi svojstva bioakumulacije mogu poslužiti brojne evidencije o povećanoj koncentraciji zagađivala u živim organizmima. Slike 1 i 2 u nastavku prikazuju podatke o sadržaju žive u mišićnom tkivu kita zubana, te u kosi čovjeka*. Područje udaljenog Arktika više se ne može smatrati netaknutom prirodom, više od riječi govori slika 3 koja prikazuje koncentracije zagađivala u ljudskoj krvi na ovom područja**.
Stoga je jasno da GVE vrijednosti za spaljivanje, makar ih bolje kontrolirali i dodatno snižavali nisu nikakva garancija za očuvanje sadašnjeg stanja, a kamoli za potpunu promjenu ovih negativnih trendova. Promjena koncepcije i uvriježenih načina rada je put izlaza, a nikako nastavak pouzdavanja u najbolje raspoložive tehnike iste koncepcije tj. daljeg spaljivanja.
Prema tome, ideju da se reciklabilni otpad u centrima za gospodarenje otpadom pretvara u gorivo iz otpada (sukladno svim vladama RH do 2016. godine) treba potpuno odbaciti. Moramo znati da to gorivo iz otpada ima prilično visoke tolerancije za ova razmatrana zagađivala te je prihvatljivo da sadrže ~1 mg/kg žive, ~110 mg/kg olova te ~5 mg/kg kadmija. To je posljedica miješanja otpada, odnosno slabog odvajanja elektronskog i problematičnog otpada.
To bi značilo da svakih 100 tisuća tona goriva iz otpada generira 100 kg žive, 11 tona olova te pola tone kadmija godišnje u dimnim plinovima energane na otpad. Autori Plana gospodarenja otpadom iz 2007. predvidjeli su čak 397 tisuća tona goriva iz otpada godišnje. Srećom, nisu stigli realizirati više od dva takva centra.
Upravo zato treba uporno inzistirati na održivom gospodarenju otpadom koje osigurava odvojeno prikupljanje i reciklabilnoga (papir, plastika, metal, staklo, tekstil) i opasnog otpada (elektronika, baterije, fluo cijevi, kemikalije i slično).
Takav pristup ima i svoj naziv – CJELOVITO UPRAVLJANJE ZAŠTITOM OKOLIŠA i nalazi se u pojmovniku Zakona o zaštiti okoliša. Stoga gospodo vladajući, ne vraćajte se na problematične skupe i štetne centre za gospodarenje otpadom nego krenite s raspisivanjem poziva za financiranje sortirnica i sustava odvojenog prikupljanje, konačno!
*Evers, D.C., Buck, D.G., Dalton, A.K., Johnson, S.M. 2016. Mercury in Global Environment: Marine Mammals. Biodiversity Research Institute. Portland, Maine.BRI Science Communications Series 2016-03.
**Doktorska dizertacija Contaminants in Marine Mammals in Greenland – with linkages to trophic levels, effects, diseases and distribution, Rune Dietz, Faculty of Science, University of Copenhagen, 2008.
http://www.dmu.dk/Pub/Doctor_RDI.PDF
Izv. prof. dr. sc. Slaven Dobrović, saborski zastupnik
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.