Skupina hrvatskih povjesničara, publicista i novinara, početkom lipnja ove godine, osnovala je ‘Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac’, kako bi udruga istraživala povijesne činjenice o logorima u Jasenovcu, a njihov zahtjev za upis u registar udruga Republike Hrvatske, Ured za Opću Upravu Grada Zagreba je odbio, priopćili su iz udruge kojoj je zahtjev za upis odbijen.
Zahtjev je odbijen s obrazloženjem da je u suprotnosti s Ustavom RH te „radi očuvanja trajne uspomene na žrtve fašističkog terora i borce narodnooslobodilačkog rata stradale u II svjetskom ratu u koncentracijskim logorima Jasenovac i Stara Gradiška, kao i radi očuvanja tekovina antifašizma, koji se zakonom proglašava spomen područje Jasenovac”.
Pored toga Ministarstvo kulture je odgovorilo da “ne može dati pozitivno mišljenje” za osnivanje ove udruge.
Kao svrhu djelovanja Društvo navodi da žele “osvijetliti okolnosti, nastanka, trajanja i prestanka Nezavisne Države Hrvatske, narav i postojanje ratnog sabirnog i radnog logora, te poslijeratnog logora za uništavanje hrvatskih domoljuba i informbiroovaca u Jasenovcu, ali isto tako nastanak i razvoj velikosrbskoga i jugoslavenskog jasenovačkoga mita. Daljnja svrha Društva je osloboditi hrvatski narod nametnutoga tereta izmišljenih mitova“.
„Hrvati moraju utvrditi istinu o Jasenovcu,“ ističu u Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovca te napominju kako žele “istraživačkim radom, osloboditi hrvatski narod od nametnute krivnje”,
Društvo za istraživanje trostrukog Jasenovca navodi kako bi uz logor koji je postojao od 1941. do 1945., a koji je, kao i pridruženi logor u Staroj Gradiški, osnovala Nezavisna Država Hrvatska, istraživali i partizanski logor koji je na tom prostoru započeo s radom 1945. godine.
“U isti kompleks 1948. godine stigli su i prvi zatočenici koji su u sukobu Tita i Staljina stali na Staljinovu stranu, tzv. informbiroovci. Stoga je društvo dobilo simboličan naziv: Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac”, navode.
Društvo već ima veliki broj članova. Predsjednik mu je dr. Stjepan Razum, voditelj Arhiva Zagrebačke nadbiskupije. Dr. Razum je u nizu novinskih intervjua govorio o potrebi da se utvrdi što se stvarno događalo u jasenovačkim logorima, jer se to u doba jugoslavenske komunističke vlasti namjerno iskrivljavalo lažnim podacima i izjavama.
Preuveličavanjem broja stradalih u logorima do 1945. stvarala se izrazito negativna slika o NDH i cijelom hrvatskom narodu. Slobodna istraživanja i javna rasprava stavit će i logore i NDH u realni povijesni kontekst i na mjesto koje u povijesti zaslužuju, smatra dr. Razum.
Među članovima društva je i Josip Pečarić, član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pečarić je autor nekoliko publicističkih knjiga u kojima polemizira s onima koji su se Jasenovcem služili kao alatom za demoniziranje hrvatskog naroda (Srpski mit o Jasenovcu iz 1998., Brani li Goldstein NDH iz 2002. i druge).
Član Društva Mladen Ivezić objavio je 2003. godine knjigu „Jasenovac, brojke“ u kojoj je analizirao brojne proturječnosti u knjigama koje su Jasenovac prikazivale kao „logor smrti“. Ove godine Ivezić je objavio i novu knjigu s naslovom „Titov Jasenovac“.
Članovi društva Vladimir Horvat i Vladimir Mrkoci objavili su 2007. godinu knjigu „Ogoljela laž logora Jasenovac“. U knjizi također koriste objavljenu literaturu, osobito knjigu beogradskog autora Antuna Miletića „Koncentracioni logor Jasenovac“ iz 1988. godine. Ta knjiga, izdana u tri sveska, zbirka je arhivskih dokumenata vezanih uz jasenovački logor. Iako je objavljena u namjeri da prikaže logor mnogo gorim nego što je bio, iz objavljenih dokumenata mogu se iščitati upravo suprotne stvari: tu su podaci o amnestijama i puštanju iz logora, o zdravstvenim uvjetima (bolnica, zubarska ordinacija), o radnom dijelu logora, i slično. Horvat i Mrkoci donose i dio o poslijeratnom logoru.
Josip Jurčević je 1998. objavio knjigu „Nastanak jasenovačkog mita“ u kojoj prikazuje kako se iz političko-propagandnih razloga povećavao broj navodnih žrtava u Jasenovcu: od 55 koliko je zabilježila prva partizanska komisija koja je ušla 1945. u logor, do 1,4 milijuna koliko su navodili pojedini srpski autori, pripremajući teren za rat 1990-ih godina.
U Društvu je i Tomislav Vuković, urednik u tjedniku Glas Koncila, autor više knjiga, članaka i feljtona o povijesti 20. stoljeća, a osobito o kontroverznim temama iz Drugog svjetskog rata. Vuković je 2012. objavio knjigu „Drugačija povijest“ u kojoj se bavi i temom jasenovačkog logora. Uz ostalo, analizirao je memoare bivših logoraša pokazujući kako u njima prikazani događaji odudaraju od službene verzije. Knjiga donosi i nove dokumente o poslijeratnom komunističkom političkom nasilju u Hrvatskoj.
Članom Društva postao je i katolički svećenik dr. Stjepan Kožul, koji se bavio proučavanjem žrtava komunističke vladavine, sudjelujući u radu Komisije za martirologij koju je osnovala Katolička crkva.
Potpredsjednik Društva je Mate Rupić, povjesničar koji je početkom 2000-ih bio ravnatelj Muzeja u Jasenovcu. Istaknuo se angažiranjem u povratu građe koju su za vrijeme rata od 1991. do 1995. iz Jasenovca odnijeli srpski okupatori. Građa je vraćena suradnjom s američkim vlastima. Iz Banje Luke je prebačena u New York a odatle opet u Jasenovac. Rupić se bavi i proučavanjem žrtava komunizma i poviješću Domovinskog rata.
Povjesničar Stipo Pilić zaposlen je kao profesor u Zagreb u jednoj osnovnoj školi. Njegovo zanimanje pretežno je usmjereno na postojanje logora nakon 1945. godine. U Jasenovcu su tada uz zarobljene pripadnike domobranskih i ustaških jedinica na prisilnom radu bili i zarobljeni njemački vojnici. Prikupio je izvanredne arhivske materijale o tome koji bi uskoro trebali biti objavljeni.
Tajnik društva Igor Vukić radi kao novinar u tjedniku Privredni vjesnik. Objavio je 2013. feljton „Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru“ u 22 nastavka u tjedniku Glas Koncila. U feljtonu se, uz ostalo, donose novi arhivski materijali pronađen i u Hrvatskom državnom arhivu. Podaci iz njegova istraživanja objavljeni su i u dijelu knjige „Hrvatske kontroverze“ objavljene u veljači 2014 u izdanju Večernjeg lista.
I drugi članovi Društva istaknuli su se u svojim područjima djelovanja. Mato Artuković vodi projekt istraživanja povijesti Slavonije, Srijema i Baranje od 1860. do 1945. Branko Hebrang, sin Andrije Hebranga, jednog od vođa partizanskog pokreta, autor je dokumentarnog filma o sudbini svog oca koji je stradao u komunističkim čistkama nakon 1948. godine.
Svi elementi tog slučaja ni do danas još nisu rasvijetljeni. Član Društva je i Goran Ante Blažekovića, sin Zdenka Blažekovića, aktivan u „Krugu za trg“, udruzi koja traži promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu (trga na kojem se nalazi Hrvatsko narodno kazalište).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
