U tijeku je prikupljanje potpisa građanske inicijative “Narod odlučuje” za raspisivanje referenduma kojim bi se konstitucionalizirala temeljna načela izbornog sustava, što je praksa velike većine europskih zemalja s bogatom demokratskom poviješću.
Četiri stručnjaka za ustavno pravo – prof. dr. sc. Robert Podolnjak, doc. dr. sc. Mato Palić, prof. dr. sc. Zvonimir Lauc, prof. dr. sc. Branko Smerdel – potvrdila su da su oba referendumska pitanja GI Narod odlučuje u skladu s Ustavom.
Prof. dr. sc. Mirjana Kasapović, redovita profesorica pri zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti na kojemu je među ostalim nositeljica predmeta Izborni sustavi, svoje redovite kolumne u Večernjakovom Obzoru objedinila je u knjizi “Oni i mi”, a kojoj u predgovoru dr. sc. Ivo Žanić ističe kako “iza nje stoje znanje i pamet, građanska odgovornost i principijelnost, spremnost da se bez kalkulacija zahvati i emotivno najdelikatnija tema”, pa tako i pitanje općeg izbornog legitimiteta zastupnika nacionalnih manjina.
Evo što prof. Kasapović donosi u svojoj knjizi:
“Povlašteni čuvar vlade ne može izgubiti izbore”
U kolumni naslova “Povlašteni čuvar vlade ne može izgubiti izbore” još 2011. Kasapović upozorava kako se u jeku hrvatskih političkih afera iza kulisa događaju zabrinjavajuće promjene. “Jedna je od njih etabliranje zastupnika nacionalnih manjina u moćan parlamentarni lobi koji je status čuvara Vlade iskoristio za iznuđivanje ustupaka koji krše temeljna načela parlamentarne demokracije”, definira Kasapović.
Njen tekst nastaje u kontekstu inicijative “Srpski demokratski forum” koja od Ustavnog suda RH traži preispitivanje Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, a HHO Ustavnom sudu predaje prijedlog za ocjenu ustavnosti spornog Zakona koji se odnosi na onaj dio koji daje posebna prava srpskoj nacionalnoj manjini u RH.
Podsjećamo, kako bi zadržala za opstanak joj nužnu potporu SSDS-a, Vlada je tada predložila da vladajuća većina ozakonila da se zastupnici srpske nacionalne manjine biraju prema radikaliziranom premijerskom sustavu rijetko viđenom u demokracijama 21. stoljeća. Ovom kolumnom, kao i u nešto ranijem tekstu “Pupovčeva premija”, Kasapović analizira putanju ideološke amnezije vođe SDSS-a Milorada Pupovca, koja ga od početne ideje zastupnika specijalnog mandata izabranog radi zaštite interesa srpske nacionalne manjine pretvara u zakonski najpotentnijeg političkog uvjetovatelja suverene Hrvatske vlasti.
“Milorad Pupovac višekratno je izjavljivao da SDSS pripada lijevome političkom krilu i da je najbliži suvremenim socijaldemokratskim opcijama. Zastupnik talijanske manjine Furio Radin svojedobno je bio izjavio „ja nisam u IDS-u, ali je IDS u meni”, svrstavajući se tako u lijevi tabor kojemu pripada ta stranka. Zastupnik mađarske manjine u ovaj je saziv Sabora izabran kao član SDP-a. I zastupnik bošnjačke manjine Šemso Tanković isticao je da je blizak socijaldemokratskoj opciji.
Ipak, svi su oni odustali od osobnih političkih uvjerenja i uvjerenja većine birača koji su ih izabrali kako bi mogli koalirati s desnim vladama HDZ-a i HSS-a. Brutalan raskid svake veze između političkih uvjerenja i političkih interesa – kojim se poručuje da zastupnici ne misle kako je njihov politički interes da djelovanjem pokušaju ostvariti vlastita politička uvjerenja – bio je podloga za pretvaranje manjinskih zastupnika u neideološkoga klijenta svake vlasti s izraženim lobističkim crtama” dijagnosticira Kasapović najočitiji paradoks manjinske političke trgovine u hrvatskoj demokratskoj povijesti.
“Posljednjih godina taj se lobi usredotočio na postizanje triju ciljeva: ozakonjenje dvostrukog prava glasa za male nacionalne manjine, ozakonjenje povlaštenog statusa srpske manjine i njezinih saborskih zastupnika te crpljenje što više proračunskog novca za manjine i potpuno autonomno raspolaganje njime. Posljednjim izmjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, kao i još nekim aktima, ostvarena su sva tri cilja zbog stručne nekompetentnosti i političke panike HDZ-ove vlade i parlamentarne većine. Pritom je najnevjerojatniji skup zakonskih povlastica koje su dali SDSS-u, a koje izlaze iz pravnih i političkih okvira parlamentarne demokracije.
Vlada i Sabor pristali su na iznimne oblike povlašćivanja aktera srpske politike u izbornom procesu. Omogućili su da se liste srpske manjine natječu u svih deset izbornih jedinica u Hrvatskoj pod jednakim uvjetima kao opće liste, osim što liste srpske manjine ne mogu izgubiti izbore. Ako opće liste ne prijeđu izborni prag i ne osvoje mandate, njihovi kandidati odlaze doma, na burzu ili na stara radna mjesta. Ako liste srpske manjine ne prijeđu prag i ne osvoje mandate, njihovi kandidati odlaze u drugi postupak u kojemu sigurno dobivaju tri mjesta u Saboru. Ako osvoje jedan ili dva mandata u izbornim jedinicama, zakon ih nagrađuje za taj uspjeh s još tri, odnosno dva mjesta u Saboru. Kako ih ne nagrađuje dodatnim četvrtim mjestom samo ako osvoje sva tri mandata u izbornim jedinicama, SDSS-u se uopće ne isplati pobijediti u tri jedinice. Kakav je samo apsurd skrojiti zakon koji nagrađuje izborne neuspjehe, a kažnjava izborne uspjehe!” ističe kolumnistica Večernjeg lista.
Kako bi omogućili takav presedanski sustav zatvorenih posuda u kojima se bez ikakvog uvjetovanja ostvarenim rezultatima, u Hrvatski sabor nužno ulijevaju zastupnici SDSS-a, pritom poistovjećeni s ukupnim glasačkim tijelom pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, kojima Pupovac ovim rješenjem preostaje kao jedini mogući politički očuh do sljedeće izmjene izbornog zakona, bilo je potrebno ukinuti dotadašnju praksu prema kojoj su za liste srpske manjine mogli glasovati samo deklarirani i registrirani pripadnici te manjine, te omogućiti da za njih mogu glasovati svi koji to žele. SDSS tada je jasno izigrao svoje partnere među zastupnicima ostalih manjina i odrekao se dvostrukog prava glasa za pripadnike srpske manjine, dok im nije bilo problematično gledati kako se od njih deklarirana “segregacijska praska” pritom bez problema zadržala za pripadnike svih ostalih nacionalnih manjina u RH.
Takvom je nevjerojatnom političkom vratolomijom “SDSS nadigrao hrvatsku Vladu i saborsku većinu, koji su pokazali što su sve pripravni učiniti da zadrže vlast.”
“Ukratko, SDSS-u je zakon zajamčio da ne može izgubiti izbore. Takva zakonska jamstva stranke imaju samo u autoritarnim režimima”, zaključuje Kasapović.
Pročitajte više ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
