“Kad bi se dogodilo da se ukloni i spomenik Vukašinu Šoškočaninu i ‘HOS – Za dom spremni’, morali bi ukloniti i crvenu zvijezdu petokraku, a oni to ne žele. To je jedna sintagma, jedna zajednička protuhrvatska snaga koja radi protiv nas”, ističe Stevo Culej, HDZ-ov saborski zastupnik i ratni dozapovjednik specijalne policije u razgovoru za Narod.hr s kojim smo razgovarali o izložbi koju je u četvrtak organizirao u Saboru.
Culej je u Hrvatskom saboru 30. travnja otvorio četvrtu izložbu “Borovo Selo – zločin bez kazne” u povodu 29. obljetnice pokolja dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine. Izložbu je odmah i zatvorio.
“Otvaram četvrtu izložbu povodom 29. obljetnice smrti dvanaest redarstvenika u Borovu Selu. Nitko od njihovih ubojica nije odslužio niti jednog dana zbog toga zločina”, rekao je prošli tjedan Culej otvarajući izložbu koja se sastoji od fotografija poginulih, dokumenata i popisa imena počinitelja zločina. Upozorio je i da glavni organizator tog zločina Vukašin Šoškočanin ima i lažni mauzolej te spomenik u Borovu Selu gdje ga se veliča kao junaka.
O izložbi i nedostatku političke volje
“Na izložbi je bio izložen prvi bilten policijske uprave Vinkovaca prema pedeset i nekoliko osoba koje se traži pod naznakom ‘hapsiti oprezno’. To su oni ljudi koji su izvršili zločin u Borovu selu. Želja je bila tražiti ubojice dvanaestorice redarstvenika tamo, pored onih drugih koji nisu tamo navedeni, a koji su došli iz Srbije. Od Milutina Teodosijevića iz Šešeljeve stranke do Olivera Denisa Bareta i četničkog dobrovoljačkog odreda. To je samo jedan manji dio cjelokupne zasjede i zločina koji je tamo napravljen. To što sam ostavio da stoji u Saboru zajedno sa slikom i spomenikom Vukašinu Šoškočaninu, vođi srpskih ekstremista u Borovu Selu, koji se u našoj hrvatskoj državi slavi kao junak. To sam namjerno napravio, pošto im nije stalo do žrtve dvanaestorice redarstvenika, i da se ukloni sramotni spomenik, koji je postavljen protuustavno, protiv živih i mrtvih. Vidimo da se lome svjetonazorska, ideološka, mogu već reći i hladnoratovska koplja između Hrvata zbog tih spomenika, aveti prošlosti, koje koristi aktualni predsjednik i svi drugi. Počeo sam zastupničkim pitanjem još 2016. prema pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, a sada u zadnje vrijeme i prema ministru Predragu Štromaru. Tražim da se donese zakon o spomeničkoj baštini i da se ti sramotni spomenici uklone iz javnog vidokruga te da prestane sukobljavanje oko toga, ali nema se volje”
“Moja zastupnička pitanja stoje izložena u Saboru zajedno sa zločincem i svim drugim. Slike redarstvenika sam uklonio i nazvao sam svoju izložbu ‘Ne bacaj svoje bisere pred svinje’. Protiv sam raspuštanja ove Vlade dok se četvrti kvartal ne odradi kako je ministar Štromar najavio da će se pitanje spomeničke baštine rješavati. Mislim da će se upravo zato sve urušiti da to pitanje ne riješi”, ljutito ističe Culej.
Prijave protiv Pupovca, ignoriranje DORH-a i ministra Bošnjakovića
“Bio sam u u svojoj zasluženoj braniteljskoj mirovini. Sva ratišta sam prošao, od Vukovara do Dubrovnika, kao dozapovjednik specijalne policije. Svi moji životni problemi počinju onog trenutka, kad sam počeo postavljati pitanja. Dok nisam počeo istraživati, moj je život bio idila, živio sam mirno i uredno. Otkada sam počeo kopati po istini i tražiti pravdu, pravdati se za to da se ovaj narod vrati na nekakav normalni put, imam samo probleme”.
“Od mojih zastupničkih pitanja, samo prema ministru Bošnjakoviću – šest je neodgovorenih. Ono što sam prijavljivao i za Milorada Pupovca i za dr. Šretera i sve one dokumente koje sam pribavio, sve stoji u ladicama. Bojim se da to ne će izići van dok god njima koristi”.
“Od Pupovca nisam dobio odgovor, iako se ozbiljno sumnja da je izravno uključen u skrivanje sudbine dr. Ivana Šretera. Dr. Šreter ubijen je u logoru Bučje. U logoru Bučju bili su zapovjednici Jovo Vezmar, Veljko Džakula i Branko Pavić. Ova trojica bili su gospodari života i smrti. S njima je na sastanku bio i Milorad Pupovac za vrijeme nestanka gospodina Šretera. On je bio na sastanku u Čikotskoj Rijeci toga dana. Ja sam ga prijavio za njegovo sudjelovanje u mogućem ubojstvu”, kaže Culej.
“Slavko Degoricija početkom 90-ih bio je član i voditelj hrvatskog izaslanstva za pregovore s lokalnim vlastima Srba u Hrvatskoj. U svojoj knjizi napisao je da se Pupovac 1991. zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu. Naši su ih pustili, a Hrvatska je zauzvrat tražila da se Pupovac založi za pakračkog liječnika dr. Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu. Pa to piše u njegovoj knjizi”.
“Zastupnik sam u Saboru, ali ne vjerujem u institucije države za koju sam se borio”, ogorčeno zaključuje Culej.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
