Tribinom u knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu Katedra za češki jezik i književnost, Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb u utorak 9. travnja obilježili su 90. rođendan Milana Kundere, najpoznatijeg živućeg češkog književnika koji od 1975. živi u Francuskoj te djela objavljuje na francuskom jeziku zbog čega pripada i češkoj i francuskoj književnosti.
Milan Kundera rodio se 1. travnja u Brnu, a do odlaska u emigraciju djelovao je kao sveučilišni profesor svjetske književnosti u Pragu. Nakon što je pisao poeziju i pripovijetke, u književnost je na velika vrata ušao romanom Šala 1967., a zatim su uslijedili romani Smiješne ljubavi (1968.), Život je drugdje (1969.), Oproštajni valcer (1976.), Knjiga smijeha i zaborava (1979.), Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984.) i Besmrtnost (1990.) koje je napisao i objavio na češkom, dok je na francuskom napisao romane Polaganost (1993.), Identitet (1998.) i Neznanje (2000.). Do 1989. objavljivanje njegovih romana u Češkoj bilo je zabranjeno. O Kunderinom češkom opusu govorila je pročelnica Katedre za češki jezik i književnost prof. dr. Katica Ivanković koja je kazala da njegove romane obilježava esejistička forma. „Kundera je skroman i samozatajan čovjek, što se ne bi reklo po njegovoj prozi u kojoj se bavi najskrivenijom intimom svojih junaka. Zbog njihove autentičnosti Kunderine romane se doživljava kao da su autobiografski. Kundera je oštar prema svojim likovima koji uglavnom završavaju tragično i svaku njihovu pogrešku kažnjava“, rekla je Katica Ivanković. Istaknula je i da Kundera nije bio zadovoljan što se njegov prvi roman Šala povezuje s kritikom staljinizma jer je smatrao da se radi o ljubavnoj priči, a tvrdnje da je politički pisac odbijao je jer se taj pojam povezivao s piscima u službi komunističke propagande.
O Kunderi kao francuskom književniku govorio je doc. dr. Marinko Koščec s Odsjeka za romanistiku koji je istaknuo da o Kunderinoj veličini govori to što je jedan od rijetkih književnika čija djela su za života objavljena u uglednoj ediciji Pléiade. Osvrnuvši se na Kunderino izbjegavanje javnih istupa, kazao je da time slijedi Flaubertovou misao da se pisac mora sakriti iza svog djela. Košćec je pojasnio da definicija Kundere kao političkog pisca u Francuskoj potječe od Jeana Paula Sartrea koji je istaknuo antistaljinističku dimenziju romana Šala, premda je Kunderi draže čitanje njegovih djela izvan političkog konteksta. „Iako Čeh, Francusku je uzeo kao književnu domovinu, no prije svega se želi smatrati svjetskim piscem te preuskom smatra i definiciju sebe kao Srednjoeuropljanina. Francuski jezik otvorio mu je vrata u svijet“, rekao je Koščec, dodavši da izborom francuskog počinju problemi u njegovoj recepciji koji ponekad idu sve do osporavanja. „U Francuskoj ga smatraju čak i reakcionarnim autorom, ponekad i elitistom zbog eruditske nadmoći, no priznaju mu da kod čitatelja izaziva pozitivan bunt“, dodao je Koščec. O svojim kontaktima s Kunderom govorila je bohemistica Sanja Miličević Armada koja je s češkog prevela njegov roman Besmrtnost, i to dok ga je Kundera još pisao, te dramu Jacques i njegov gospodar. „Kunderin jezik je standardan, bez slenga, dijalekta ili vulgarnosti, i nije težak za prijevod“, dodala je.
Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac kazao je da je Kundera književnik kakvog Hrvati nemaju, ali ga dobro poznaju otkako je 1969. objavljen hrvatski prijevod romana Šala koji je doživio četiri izdanja. Lipovac je spomenuo da je Kundera posjetio Zagreb 1982. kada je u Teatru Itd pogledao svoju dramu Jacques i njegov gospodar. Podsjetio je i da je Kundera kao intelektualac 1991. branio pravo Slovenije i Hrvatske na samostalnost i tražio da ih Francuska prizna. Lipovac je istaknuo važnost Kunderinog eseja Otmica Zapada: Tragedija Srednje Europe iz 1983. kojim je reafirmirao pojam srednje Europe definiravši ju kao dio zapadne Europe koji svojom kulturom pripada Zapadu, a u političkom smislu Istoku zbog podređenosti Sovjetskom savezu. „Tragedijom srednje Europe Kundera je smatrao ravnodušnost Zapada prema toj činjenici kojoj je uzrok to što je kultura prestala biti faktor jedinstva Europe te stereotip o bliskosti slavenskih naroda s Rusijom. Kundera postavlja pitanje koje je i danas aktualno: koje velike vrijednosti mogu ujediniti Europu. Srednja Europa danas doduše formalno opet pripada Zapadu, kao dio Europske unije i NATO-a, ali i dalje postoji podjela na staru i novu Europu, a pitanje je i što srednja Europa danas predstavlja u kulturnom smislu, osim zajedničke prošlosti i slične arhitekture njenih gradova te postoji li, u uvjetima globalizacije, suvremeni srednjoeuropski identitet“, rekao je Lipovac.
Tribinu o Milanu Kunderi moderirao je doc. dr. Matija Ivačić s Katedre za češki jezik i književnost, a uz članove Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb nazočni su bili brojni studenti bohemistike.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
