Godinu 2018. su, možda više nego išta drugo, obilježili veliki prosvjedi protiv Istanbulske konvencije. Prezentirana je javnosti kao međunarodna konvencija koja će pomoći sprječavanju nasilja nad ženama, no ubrzo se ispostavilo da bi njen stvari cilj mogao biti nešto posve drugo. Statistike o nasilju nad ženama u zemljama koje su ratificirale tu konvenciju su pokazale kako ona nigdje nije doprinijela smanjenju nasilja nad ženama niti strožem kažnjavanju krivaca. Eklatantan primjer je Turska, koja je konvenciju prva ratificirala, još 2012., da bi broj ubijenih žena porastao sa 125 u 2011. na 286 u 2014.
> Što je Istanbulska donijela prvoj zemlji koja ju je ratificirala? Broj žrtava se učetverostručio!
Istraživanje turskog Ministarstva obitelji i socijalne politike je, kako prenosi turski dnevni list Hürriyet, pokazalo kako 86% turskih žena trpi neki vid fizičkog ili psihičkog nasilje od strane svojih partnera ili članova obitelji, a da čak 80% muškaraca koji provode nasilje nad ženama nisu nikad čuli da postoji zakon koji bi to trebao spriječiti, kamoli Istanbulska konvencija. 2016.. četiri godine nako ratifikacije Konvencije, u Turskoj je na dnevnom redu parlamenta bio zakon koji legalizira silovanje djevojčica ako počinitelj oženi žrtvu, koji srećom nije prošao.
Jalovost konvencije u praksi
Ni na drugom kraju svijeta, u Švedskoj, gdje je društvo puno senzibiliziranije na problem nasilja nad ženama nego u Turskoj, ratifikacija Istanbulske nije dala nikakvih rezultata na prevenciji nasilja nad ženama – i tamo je ono u znatnom porastu proteklih godina, pretežno zahvaljujući sve većem broju imigranata iz zemalja gdje se žene tradicionalno tretira ponešto drukčije nego u Švedskoj.
Istanbulska konvencija se temelji na premisi da je sudstvo previše liberalno kad se radi o nasilju nad ženama, jer njime dominiraju muški šovinisti; no u hrvatskom pravosuđu preko 70% sudaca su žene. I nedavni slučaj brutalnog premlaćivanja 18-godišnjakinje u Zadru od strane partnera iz kriminalnog miljea – koji je uzbunio javnost jer je odvjetnik osumnjičenog iskoristio sve zakonske mogućnosti za odugovlačenje postupka, pa je počinitelj pušten na slobodu do donošenja prvostupanjske presude, vjerojatno u siječnju, jer mu je istekao šestomjesečni rok pritvora – je skrenuo pažnju na nasilje nad ženama, ali i tu je sutkinja bila žena. Ona se ispričala javnosti, rekavši kako ne može suditi mimo zakona – a on je takav kakav jest.
Rodna ideologija na mala vrata
Kritičari su isticali kako Istanbulska koristi terminologiju koja se ne može protumačiti drukčije nego kao uvođenje rodne ideologije, tj. kako se fluidni pojam roda uvodi umjesto biološki određenog spola, te kako je pravi cilj omogućavanje svakom da se u bilo kojem trenutnu proglasi bilo ženom bilo muškarcem neovisno o činjeničnom stanju, odnosno zaštiti “pravo” na svojevoljni izbor spola u danom trenutku posve neovisan o stvarnom spolu.
Također je često isticano kako Istanbulska konvencija daje ovlasti međunarodnom tijelu “Grevio”, sastavljenom od feministica iz nevladinih udruga iz raznih progresivnih zemalja koje su ratificirale sporazum (Albanija, Turska, Srbija, Crna Gora itd.), ovlasti iznad demokratski biranog nacionalnog parlamenta, što nije samo kršenje suvereniteta nego nedopustivo spajanje države i određene ideologije, odnosno parareligije.
Masovni prosvjedi unatoč političkim elitama
Unatoč tome što su sve veće političke stranke i snage u Hrvatskoj podržale “Istanbulsku”, prosvjedi protiv njene ratifikacije su okupili vrlo velik broj građana ne samo u Zagrebu, već i u Splitu i drugim gradovima. Koliko velik ne zna se – jer iako su čak i izrazito antihrvatski portali poput Indexa broj prosvjednika isprva procijenili na pet do deset tisuća na inicijalnom mjestu okupljanja, na Trgu žrtava fašizma, a znatno više na samom Trgu bana Jelačića, policija je izdala priopćenje kako je na prosvjedu bilo – 1.500 ljudi.
“Oko 1.500 osoba koje su bile nazočne na Trgu žrtava fašizma, nastavile su kretanje do Trga bana Josipa Jelačića gdje se ukupno okupilo oko 5.000 osoba. U tijeku je razilazak, a zasad nije bilo postupanja policije”, stajalo je u priopćenju Policijske uprave zagrebačke koje je izazvalo nevjericu i podsmijeh čak i kod “liberalnih” medija, pa je tako i Jutarnji list objavio fotografije s prosvjeda za kurikulnu reformu, kad su neki mediji broj prosvjednika procijenili (očito pretjerujući) i na blizu 100.000 i onog protiv Istanbulske, gdje se vidi da je broj prosvjednika u oba slučaja bio sličan, odnosno da je Trg bio pun.
Ovaj put je očito pod utjecajem politike procijenjeno da je prosvjednika bilo otprilike pet puta manje, pa iako su organizatori vjerojatno pretjerali s procjenom o 70.000 okupljenih, realna procjena je da ih je bilo bar dvadesetak do trideset tisuća, a ako se primijene jednaki kriteriji kao kod prosvjeda protiv kurikulne reforme, bar 40.000. “Računalni softver” je izbrojao nešto preko 8.000, no izgleda on nije brojilo u vrijeme najveće koncentracije ljudi na trgu već osjetno ranije, u 12:18, kad su se prosvjednici tek počeli okupljati na Trgu a većina je još bila na putu (s Trga žrtava se krenulo u podne).
Sramoćenje policije
Posebno se osramotila policija, koja je naknadno, braneći svoje nebuloze o 1.500 odnosno 5.000 ljudi, a suočena s fotografijama na kojima se vidi da je broj nazočnih daleko veći od onoga koji su iznijeli u javnost, dala priopćenje kako je 5.000 nazočilo prosvjedu a ostali su “slučajni prolaznici” koji čekaju tramvaj ili kupuju cvijeće.
> (VIDEO, FOTO) Danas na snagu stupa Istanbulska konvencija – Plenkovićev udar na demokraciju
U konačnici, Vlada nije uvažila ni te prosvjede, ni one u Splitu gdje su deseci tisuća ljudi “čekali trajekt” na rivi, niti je dozvolila bilo kakvu demokraciju u svojim redovima ni u Hrvatskoj. Zastupnicima HDZ-a je zabranjeno izjašnjavati se po savjesti, kamoli da bi Vlada dozvolila referendum o tom pitanju unatoč potpisima oko 400.000 građana koje je proglasila nevažećima kao i u slučaju “Narod odlučuje”, a Plenković je iskoristio ratifikaciju kako bi smijenio iz HDZ-a svoje protivnike. Na primjeru Istanbulske Plenković je pokazao jedno izrazito nedemokratsko lice, a stvar je pokušao ublažiti uz ratifikaciju priloženom “Interpretativnom izjavom”, pravno bezvrijednom, koja kaže kako se u Hrvatsku ne uvodi rodna ideologija uvođenjem Istanbulske konvencije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
