Turska je 2012. bila prva država u svijetu koja je ratificirala Istanbulsku konvenciju, koja bi trebala štititi žene i djecu. Godine 2016. je izbio veliki skandal, radilo se o čudovišnom slučaju pedofilije. Muharem B. je tada optužen za silovanje barem 45-ero djece, većinom u dobi od 9 do 10 godina, i nakon što je priznao zločine, poslan je na odsluženje zatvorske kazne. Sema Ramazanoglu, tadašnja turska ministrica obrazovanja, izjavila je da “silovanje nije strašno, ako se dogodi jednom”.
Predsjednica famoznog GREVIO-a je Feride Acar iz Turske! Aferim! Ona dakle vodi tijelo koje kontrolira i nadzire druge države, pri čemu je samo to tijelo izvan bilo kakve demokratske kontrole i nadzora, a u njezinoj državi su najnormalnija stvar “ubojstva iz časti”! U ruralnim dijelovima žene mogu stradati i ako ne stave feredžu, preslobodno se obuku, ili ako se odluče razvesti od nasilnog supruga.
Tko je još u GREVIO-u, pored Turkinje Feride? Biljana Branković iz Srbije, Vesna Ratković iz Crne Gore, Iris Luarasi iz Albanije, te još šest žena iz zemalja koje su ratificirale konvenciju: Francuske, Španjolske, Portugala, Italije, Malte, Austrije. Albanka, sudeći po životopisu, nikad u životu nije radila ništa osim što je bila aktivistica. Niti jedna u životopisu nije navela da ima obitelj, što znači da ili nemaju obitelj ili im obitelj nije dovoljno važna da bi je u CV-u spomenule makar usputno.
Prihvatljivo i neprihvatljivo nasilje
Prve četiri nabrojane su zemlje u kojima su prava žena i homoseksualaca nikakva, konvencija ili ne, iako Vučić voli mahati gay prideom i ratifikacijom te konvencije. No sve je to na deklarativnoj razini, a na kulturološkoj su stvari kakve jesu i takve će dugo i ostati. U ostalima situacija zavisi uglavnom od toga radi li se o obiteljima domicilnog porijekla ili imigraciji iz islamskih zemalja. Spomenimo da je Konvenciju nedavno potpisala Španjolska, čija je policija uredno pendrecima premlaćivala žene koje su izašle glasovati na referendum o neovisnosti Katalonije, po sistemu patentiranom od Slobe, “Niko ne sme da vas bije sem Rajoyeve policije“.
A dok ovo pišem, pala su mi oči dva članka objavljena na portalima. Jedan govori o studentici u Velikoj Britaniji koju je na smrt čoporativno u autobusu pretuklo – deset drugih djevojaka, predvođenih 17-godišnjakinjom. Drugi, objavljen na dnevnik.hr, govori o strahovitom stanju uličnih prostitutki u susjednoj, prijateljskoj i nesvrstanoj Srbiji koja je tu konvenciju potpisala. Sekulić Stanković iz MUP-a je rekla “Otpadaju im komadići tkiva, tkivo odumire, imaju gangrene, raznorazne rane, povrede…”
Istanbulska konvencija nikad ni na koji način nije pomogla žrtvama nasilja. To je očito: promotori Istanbulske konvencije nam nikad nisu podastrijeli niti jedan podatak iz kojeg bi bilo razvidno kad je to, i kako, Istanbulska konvencija, pomogla smanjenju nasilja, pa i onog koje posebno apostrofira – nasilja koje čine muškarci nad ženama. A da ne govorimo da ne radi ništa protiv nasilja koje žene čine na drugim ženama, i uostalom nasiljem kao takvim. Ovog tjedna je bilo deset godina od ubojstva Luke Ritza: zar je njegova smrt manje grozna jer je bio muškarac? Ali time se konvencija ne bavi, to nije “rodno” nasilje! Pa je valjda prihvatljivo, ili “normalno”.
Cijena sitnica!
A nisu naveli ni koliko će sve to skupa koštati, ali je s podatkom u Otvorenom nehotice izletjela Plenkovićeva Dubravka Šuica, rekavši da nam za implementaciju Konvencije treba milijardu kuna godišnje. Za gradnju, jelda, skloništa za žene! Kojih u Hrvatskoj ima 19, a nitko ne želi dati podatak o njihovoj iskorištenosti.
Tko bi onda trebao ratificirati konvenciju, Ministarstvo graditeljstva? Ne baš: “Radi se o više od milijardu kuna koje će trebati ostaviti u proračun za sljedeću godinu ukoliko se ratificira zbog izgradnja skloništa, sigurnih kuća i mnogih drugih razloga. Dakle SDP-ova vlada je tumačila da to nije ratificirala upravo zbog tog razloga, zbog novca, jedan od razloga je bio taj”, rekla je Šuica. Izgleda da u troškovima ipak prevladavaju “mnogi drugi razlozi”: feminacistički kler traži svoje pare, pa neće valjda moralne prodike držati za badava!
Ne radi se tu o nasilju nad ženama, kad bi nekom stvarno smetalo nasilje i kad bi ljudi koji se zalažu za ratifikaciju toga stvarno nešto željeli uraditi onda ne bi posebno apostrofirali nasilje nad ženama, ne bi manipulirali statistikama o “femicidu”, ne bi lagali da opravdaju ratifikaciju, jer nasilnici koji su ubili Luku Ritza, majka koja je ubila dječačića Denisa u Puli, ili 21-godišnja Varaždinka koja je zaklala svog bivšeg dečka i onda lagala da ju je pokušao silovati nisu ništa manje nasilnici od svih drugih, i njihova djela nisu manje odvratna.
Radi se o tome da je GREVIO vid kulturnomarksističke inkvizicije sastavljen isključivo od žena jednog spola i raznih rodova. Seksizam, vrištale bi feministice kad bi postojalo kakvo međunarodno, naddržavno tijelo kojem bi suverene, demokratske države bile dužne po ugovoru plaćati reket a da pritom nikad nije razjašnjeno po kojim kriterijima se u njega biraju članovi, osim da su osobe “visokih moralnih kvaliteta”, kad bi to tijelo bilo sastavljeno od samih muškarca. I kad bi, ne daj Bože, bili katolici.
Jer, sve su te žene aktivistice. Pravnice, uglavnom, stručne, obrazovane, ali ipak aktivistice, prema tome neobjektivne. A da bude gore, GREVIO donosi preporuke o tome koje NGO-e Vlada treba financirati i propisuje kazne ako to ne uradi. Ili, da pojasnimo do kraja, Grevio prodaje oprost od grijeha onima koji daju dovoljno para za njihovu pravednu stvar.
Iznad Ustava i zakona
“Istanbulska konvencija temeljni je dokument, jači od Ustava i domaćih zakona, koji predviđa uspostavu mreže za zaštitu žena od obiteljskog nasilja, ali ne samo u sferi zakona nego i u stvarnom životu. Sigurne kuće, telefoni, profesionalci koji se bave prevencijom i sanacijom rodnog nasilja, međunarodna kontrola provođenja konvencije, sve je to sadržano u ovom dokumentu koji je desnica u HDZ-u i izvan njega pokušala iskoristiti kako bi srušila ili bar snažno zaljuljala Andreja Plenkovića i onemogućila ratifikaciju dokumenta nakon koje ništa više neće biti isto. Nasilnici će, naime, biti pod ozbiljnim nadzorom, mogućnost ozbiljnih kazni je veća, a odštete za nasilje više neće biti moguće izbjeći”, optimistično piše lijevi Express. “U slučaju da lokalne vlasti izvrdavaju ove propise, međunarodna kontrola bit će iznad lokalnih vlasti.”
Treba li nama kao suverenoj državi financiranje parareligijskog međunarodnog tijela poput GREVIO-a za zaštitu žena? Bi li se više postiglo isključivanjem posrednika, GREVIO-a? Izdvajanjem više sredstava direktno MUP-u za zbrinjavanje žrtava nasilja, direktno sigurnim kućama za žrtve nasilja?
I zato je aktivistički kler toliko za konvenciju, a protiv toga da suverene države same to rješavaju, a sigurno to mogu učinkovitije od međunarodnog tijela. Tada bi oni ostali bez novca!
A vrhunac je licemjerja što ti isti ljudi koji guraju tu Konvenciju prvi izlaze na prosvjede protiv tzv. “Vatikanskih ugovora”; koji inače uopće nisu potpisani s Vatikanom kao državom (makar i samo na papiru) nego sa Svetom stolicom, koja je posve nezavisno međunarodno tijelo. Tim se ugovorima reguliraju nadležnosti crkve i nadležnosti države, dakle njima se de facto zakonski odvaja crkva od države, svaka sa svojim nadležnostima. Ti ugovori jesu jamac sekularne države (što nije isto što i ateistička, naprotiv!).
Protivnici tih ugovora uvijek ističu koliko nas to košta, iako Crkva zapravo ne dobiva ništa osim naknade za otetu imovinu, što je prosvjednicima problem samo kad se radi o Crkvi a ne i kad se takva ista naknada plaća Srbima ili Židovima. Usto, dobiva plaće župnika. Ali medijima to ne smeta da troškovima manipuliraju i preuveličavaju ih.
S druge strane, ti isti ljudi podržavaju Istanbulsku konvenciju, kojom Hrvatska dio svog suvereniteta predaje parareligijskoj, ideološkoj komisiji sastavljenoj od svećenica feminizma koje nitko nije birao, ali koje će krojiti zakone, nadzirati njihovu provedbu, proganjati homofobe i muške šovinističke svinje, i po potrebi paliti “vještice” bilo kojeg spola koje se protive tome da kler femizma i rodne ideologije bude iznad zakona i Ustava, i da sve to još i plaćamo u iznosu u kojem one misle da treba.
Hrvatska kao ideološka, a ne sekularna država
Hrvatska time od sekularne države postaje država u kojoj je ideologija iznad građanskog prava. Istanbulska konvencija čak predviđa da se nasilnika – ili “nasilnika” – može izbaciti iz kuće, pa i one koja je u njegovom vlasništvu, samo temeljem prijave i slobodne procjene policije, a bez provjere, što će se svakao zloupotrebljavati. Licemjerno je da to najviše podržavaju upravo oni koji prosvjeduju protiv ugovora sa Svetom stolicom. Dakle, ne žele oni sekularnu državu, nego onu u kojoj će njihova vjerovanja i uvjerenja biti silom nametnuta svima!
A kako je sad u GREVIO-u samo 10 žena, a može ih biti do 15, za očekivati je da ćemo pored srpske Sarnavke, albanske Sarnavke, i crnogorske Sarnavke uskoro u tom tijelu dobiti i Sarnavku-Sarnavku. Nije ona bez razloga upravo osnovala još jedan u beskrajno dugom nizu NGO-a, odnosno redova političke korektnosti. Pod nazivom “Solidarna”. Koliko će nam solidarnost naplatiti, vidjet ćemo.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
