S velikom hrabrošću HOS i Skejine postrojbe su djelovale u najvažnijim operacijama oslobođenja Dinare. Sudjelovali su sve do kraja operacija, koja je završila 24. prosinca 1994. i u kojoj su hrvatske snage osvojile najdominantnije kote planina Dinare, Male Golije i Staretine i tako stvorile strateški temelj za nastavak borbenih operacija u proljeće i ljeto 1995. godine.
Osvajanje Dinare bio je ključan i najvažniji preduvjet za Oluju i napad na Knin, ključno mjesto za slamanje velikosrpske zločinačke ideje u Hrvatskoj.
Umjesto na obilježavanju 28. obljetnice Oluje u Kninu, pukovnik u miru Marko Skejo i 15-ak članova njegove Udruge dragovoljaca 9. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban“ završili su u Šibeniku, kamo ih je policija privela zbog incidenta na prometnom punktu u blizini mjesta Biskupija. Prema onome što se moglo vidjeti na objavljenim videosnimkama, policijski zapovjednik rekao im je da u Knin mogu ući tek nakon 14 sati, dakle poslije službene proslave Oluje, što se HOS-ovcima nimalo nije svidjelo, piše vecernji.hr
Zašto su zaustavljeni sedam kilometara od Knina, nije teško zaključiti: em su bili odjeveni u crne odore s oznakama HOS-a, em su bili „za dom spremni“.
(…)
General Ademi o Skeji i HOS-ovoj bojni u knjizi “Samo istina”
No unatoč njegovim neprihvatljivim postupcima, pukovnika Skeju ne može se promatrati samo iz te perspektive. General Rahim Ademi, primjerice, poznaje ga kao vrlo hrabrog i časnog ratnika na kojeg se mogao osloniti kad je najviše trebalo. Takvog Skeju opisao je u svojoj knjizi „Samo istina“, u poglavlju posvećenom operaciji hrvatskih snaga „Zima-94“.
Ademi je u to vrijeme bio načelnik stožera Zbornog područja Split, kojim je zapovijedao Ante Gotovina, te zapovjednik Operativne grupe Livno, koja će ostvariti goleme uspjehe u Domovinskom ratu. Jedan od njih bila je i operacija „Zima-94“, provedena na području Livna u studenom i prosincu 1994. kad su hrvatske snage u ekstremnim zimskim uvjetima pobijedile srpskog neprijatelja i oslobodile važne vrhove Dinare i veći dio Livanjskog polja.
Koliko je ta operacija bila važna, najbolje pokazuje to što je neki nazivaju „zimskom Olujom“.
„Kad sam odredio koje će snage biti angažirane na tri pravca napada, nedostajalo mi je oko 200 vojnika“, piše Ademi, pa se za pomoć obratio Gotovini, a on ga je uputio u Posušje Tihomiru Blaškiću, tadašnjem načelniku Glavnog stožera HVO-a. No kako mu Blaškić nije mogao pomoći, Gotovina je Ademija pozvao u svoj ured u ratnoj luci Lori i rekao da će vojnike pokušati pronaći po operativnim grupama Zbornog područja Split.
Gotovina je najprije nazvao Zadar, zatim Šibenik, pa Sinj, ali nijedan zapovjednik nije mogao naći 200 vojnika.
Kako je tekao razgovor Gotovine i Skeje
Tada se Ademi sjetio Skeje i njegove bojne koja je bila u sastavu 114. brigade HV-a. Kako tada nije bila angažirana ni na jednom ratištu, Gotovina je nazvao Skeju. Ademi je to u knjizi ovako opisao:
– Za dom spremni! – javila se Skejina tajnica, a general Gotovina odgovara joj: – Nabijem te na… Daj mi zapovjednika Skeju.
Razgovor sa Skejom tekao je ovako:
Gotovina: – Skejo, imaš li 200 vojnika za napadno djelovanje?
Skejo: – Nemam 200, ali imam 127.
Gotovina zatim pita mene da li mi to odgovara, a kad sam uzvratio „bolje išta nego ništa“, opet se obrati Skeji: – Skejo, doći će Ademi odmah k tebi.
Tako je završio razgovor sa Skejom i potraga za vojnicima. Ademi je otišao Skeji u vojarnu Split, dogovorio detalje i iste se večeri vratio u Livno. Skejo je već sutradan stigao u Livno sa svojim vojnicima.
Skejo i HOS-ovci hrabrim akcijama stvarali pomutnju među Srbima na Dinari
Operacija je počela 29. studenoga 1994. ujutro, a Skejina bojna bila je angažirana na najtežem, dinarskom pravcu napada. Dok je topništvo tuklo po neprijateljskim tenkovima i oklopnim transporterima, piše Ademi, „postrojbe Marka Skeje ubacivale su se iza leđa neprijateljskih snaga i stvarale opću pomutnju u njihovim redovima… Zapovjednik Skejo dobro je usmjeravao svoje borbene skupine.
Do kraja dana snage 1/114. brigade HV-a Marka Skeje (HOS), uz snažnu topničko-raketnu potporu, oslobodile su selo Čaprazlije te krenule prema selu Polog. U tom naletu oslobodili su i kuću Ante Đapića“.
S jednakom energičnošću i jednako uspješno Skejine su postrojbe djelovale sve do kraja operacije, koja je završila 24. prosinca 1994. i u kojoj su hrvatske snage osvojile najdominantnije kote planina Dinare, Male Golije i Staretine i tako stvorile strateški temelj za nastavak borbenih operacija u proljeće i ljeto 1995. godine.
Za kraj treba jasno reći ovo: HOS-ovci su sudjelovali na svim bojišnicama u Domovinskom rat. Od Slavonije,preko Posavine, Hercegovine,Dalmacije do Oluje. Znamo koliko su dali Vukovaru a tim i cijeloj Hrvatskoj.
Time još teže pada ovo što se jučer dogodilo u Kninu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
