Glas Koncila: nužnost oslobađanja iznutra i hrvatske kulture i hrvatske politike i hrvatskih građana

Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru najnovijeg broja piše da su knjige kršćanske tematike u mnogim knjižnicama često marginalizirane te dok se pojedini, podobni, naslovi kupuju za knjižnice i po 15 primjeraka, knjige kršćanske tematike nabavljaju se jedva jedna ili nijedna.

U uredničkom komentaru “Nužnost unutarnjeg oslobađanja” Ivan Miklenić napominje kako je križevački znanstveni skup “Hrvatska književnost kršćanskog nadahnuća – prošlost i sadašnjost”, 25. listopada, snažno podsjetio na važni, prešućivani i namjerno zanemarivani diskontinuitet u značajnom segmentu hrvatske kulture. Istodobno smatra da je iznesenim dosada nepoznatim uvidima nadmašio sva očekivanja i aktualizirao nužnost oslobađanja iznutra i hrvatske kulture i hrvatske politike i hrvatskih građana.

Po Miklenićevim riječima revolucionarna komunistička vlast od godine 1945. pokopala je, doslovno i preneseno, brojne hrvatske intelektualce katolike i njihova djela da bi oslobodila kulturni i javni prostor za svoje protagoniste i svoju ideologiju, a mlade naraštaje odgajala i obrazovala u uvjerenju da u hrvatskoj kulturi osim podobnih i toleriranih autora i njihovih djela drugih i nije bilo.

“Nažalost hrvatske institucije, u vrijeme kad je, nakon pada komunizma i demokratskih promjena u Hrvatskoj, vladalo oslobađajuće ozračje, uglavnom taj problem nisu ni prepoznale ni na njega adekvatno pokušale odgovoriti, a nakon 2000. godine više gotovo nisu ni bile u mogućnosti išta poduzeti jer su izravno ili neizravno kontrolu nad njima nerijetko preuzeli kadrovi kontinuiteta poratnoga razdoblja”, napominje.

Na križevačkom skupu otvoreno je progovoreno, kako dodaje, i o zabranjivanju ranije objavljenih knjiga kršćanske tematike, i to izravnom policijskom represijom, ali i nametnutom autocenzurom zbog koje su i sami neki knjižničari u crni fond skrivali takve knjige i tako onemogućavali da bi ih itko mogao čitati.

“Taj primjer autocenzure zorno pokazuje kako su brojni prosječni hrvatski građani u komunizmu bili smišljeno zastrašeni i postali iznutra zarobljeni do te mjere da se mnogi te zarobljenosti nisu oslobodili ni danas, gotovo 25 godina od formalnoga pada komunizma”, napominje.

Komentator podsjeća da na taj važni problem “Glas Koncila” sustavno upozorava od 2006. godine kada je u suradnji sa skupinom katoličkih intelektualaca pokrenuo važan izdavački projekt “Hrvatska katolička baština 20. stoljeća”, koji je zamišljen kao niz knjiga koje su, svaka za sebe, svojevrsni uvod u lik i djelo važnih a zanemarenih i namjerno marginaliziranih katoličkih oblikovatelja kulture. Pritom navodi da je u toj biblioteci, koju kulturna, osobito medijska javnost uglavnom sustavno ignorira, do sada je predstavljeno 25 važnih autora, u pripremi je desetak novih, a plan je da ta biblioteka upozori i iz zaborava i marginalizacije izvuče stotinjak važnih hrvatskih katolika koji su svojim djelima obogatili hrvatsku kulturu na različitim područjima.

“Ne bi li npr. knjige iz niza ‘Hrvatska katolička baština 20. stoljeća’ trebale biti u svakoj javnoj knjižnici u Hrvatskoj? Nije li i danas, posebice za sadašnje vlasti, na djelu vrlo slična autocenzura?”, pita komentator.

Smatra da je niz znanstvenih skupova o hrvatskoj književnosti kršćanskoga nadahnuća, koji je otvoren u Križevcima, novi važni korak u naporu osvjetljavanja kršćanskoga, katoličkoga doprinosa ukupnoj hrvatskoj književnosti, kao i korak u osvjetljavanju načinâ pokapanja i marginalizacije toga doprinosa.

U zaključku komentara podsjeća da je mnogo vremena prošlo nakon formalnoga pada komunizma, a tek se sada otvaraju ta važna pitanja – i to u punoj svijesti da ne treba gajiti iluzije da će samo otvaranje pitanja išta promijeniti.

“Budući da danas u Hrvatskoj ipak nije moguća represija takvoga intenziteta kao u komunizmu, nužno je da se građani, pa i građani vjernici, sami odluče osloboditi svih oblika unutarnjih zarobljavanja. Poznato je da još nitko nikada nikomu nije darovao slobodu, već ju je uvijek potrebno izboriti uz veću ili manju cijenu, ali uvijek u svijesti da je isključivo ropstvo alternativa slobodi. Unutarnje oslobođenje pojedinaca preduvjet je oslobođenja kulture, gospodarstva, politike i cjelokupnoga života u Hrvatskoj”, stoji u komentaru “Glasa Koncila”.

Izvor: Glas Koncila