Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru najnovijeg broja piše da je Hrvatska zemlja nevjerojatnih, a ipak stvarnih paradoksa pokazalo se ovih dana očitije nego ikad, kad je britanski časopis The Economist proglasio hrvatsko gospodarstvo desetim najgorim na svijetu, a američki Institut Cato svrstao Hrvatsku petnaestom najjadnijom zemljom na svijetu, dok je istodobno u Dubrovniku, simbolu hrvatskoga prirodnoga i kulturnoga bogatstva, više od 35 tisuća mladih na velebnom skupu svjedočilo je sposobnost, ljepotu, radost i pouzdanje u bolju budućnost hrvatskoga naroda i hrvatskoga društva.
U uredničkom komentaru “Zar je pozitivno – nepoželjno?” Ivan Miklenić napominje da spomenute inozemne analize o gospodarskim i socijalnim prilikama u današnjoj Hrvatskoj nemaju politikantske ciljeve pa ih treba smatrati vjerodostojnima, a uostalom i bez tih i takvih analiza već prosječnomu građaninu, a osobito analitičaru u Hrvatskoj, sasvim je jasno da je Hrvatska gospodarski usmjerena krivo, da je upravljana pogrješno i da se svekolika kriza u Hrvatskoj samo produbljuje.
“Za takvo stanje nikako ne mogu biti ekskulpirani nositelji sadašnje državne vlasti, kao ni opozicija i političari općenito, jer očito je da gotovo nitko od njih ne radi ono što bi trebao raditi za stvarno opće dobro hrvatskoga društva”, tvrdi komentator.
Po njegovim riječima u tom kontekstu posve je razumljiva i logična inicijativa čelnika Nezavisnoga hrvatskoga sindikata, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Matice hrvatskih sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske da na Međunarodni dan rada 1. svibnja dadnu “crveni karton” Vladi i otvoreno zatraže njezino odstupanje s vlasti.
Osvrćući se na susret mladih, Miklenić smatra da se u Dubrovniku očitovala drugačija Hrvatska, ne samo onih 35 tisuća mladih, nego i njihove obitelji i šira crkvena i društvena okruženja tvore Hrvatsku koja je nepobjediva, koja ima budućnost, ali koja mora postati i društveno angažiranija.
“Sam susret, a riječ je o do sada najbrojnijem okupljanju mladih na takvim susretima, doista je melem na sve rane suvremenoga hrvatskoga društva jer je očitovao da među mladim katolicima, koji su velika većina ukupne hrvatske mladosti, postoji zdrava jezgra mladića i djevojaka koji se pouzdaju u Boga i koji žele ostvarivati dobro, izgrađivati nove odnose i koji vjeruju i u snagu svoga naroda i u komparativne prednosti Hrvatske”, napominje komentator.
Dodaje da je dubrovački susret potvrdio utemeljenost nade da će u Hrvatskoj biti bolje, da će se Hrvatska stvarno osloboditi i da će zauzetošću onih koji se doista pouzdaju u Boga dočekati zasluženu bolju budućnost.
“Taj susret, koji je bio moguć zahvaljujući otvorenosti mnogih srdaca, mnogih obitelji i brojnih volontera, vrlo je rječito pokazao da sloga, suradnja i svjesno i smišljeno uloženi trud ne ostaju bez ploda, bez dobrih rezultata. Možda su baš te iznimno potrebne očito pozitivne poruke iz Dubrovnika razlog što su nedjeljni dnevni listovi ignorirali odnosno maksimalno marginalizirali taj skup”, napominje i dodaje: “Jutarnji list zabilježio je događaj, ali ističući u nadnaslovu ‘Dubrovnik pod opsadom’ kao da su u Dubrovnik došli neprijatelji te naslovom: ‘Dio bolnice ispraznili su za slučaj izvanredne situacije’ kao da su se mladi došli međusobno fizički razračunavati”.
I takav medijski tretman pozitivnoga događaja, kako napominje u zaključku komentara “Glas Koncila”, potvrda je da upravljači ne žele dobro ni mladima, ni hrvatskom društvu ni Hrvatskoj, no mladi hrvatski vjernici ipak su stvarnost i nose dobru perspektivu za sve.
