Hasanbegović: ‘U korumpiranim zemljama navijačko nasilje se pokušava prikazati kao temeljni društveni problem’

Zlatko Hasanbegović danas je gostovao u emisiji Večernjeg TV na temu subotnjih nereda koji su se dogodili između navijača Torcide i policije na odmorištu Desinec.

Svi posljednjih dana govorimo o posljedicama, ali se govoriti o uzroku ovih nereda?

– Sve ovo je već viđeno, svakih nekoliko godina imamo incidente poput ovoga. Na prvi se pogled čini najvećim dosad, ali ću podsjetiti na događaj iz 1999. godine kada se koristilo vatreno oružje na Maksimiru. Uvijek imamo političare koji sve analiziraju i psihologe koji šire moralnu paniku, a ništa ne znaju o navijačkoj supkulturi. Jasno je da su navijači jasno vezani uz jedan klub. Tu su se sada javili i neki političari i onda ima tu različitih preizbornih kalkulacija u Splitu i kakav odnos imati s Torcidašima. Sve je to potpuno besmisleno, ovaj događaj treba staviti u jedan kontekst i kao netko tko je izrastao iz tribine, potpuno je pogrešno povezivati ga s dalekosežnim čimbenicima. Kada bismo pratili medijsko praćenje, rekli bismo da je to prvorazredni društveni problem, no kada bismo ga relativizirali, to je problem na hijerarhiji problema. Navijačko nasilje je globalni problem. Ovo je splet određenih okolnosti, on ima obilježja kaznenog djela i treba utvrditi činjenice.

Kao poznavatelj te navijačke kulture, kako bi tumačite ovaj problem?

Ja sam dodatno razmišljao o svemu tome. Navijačka logika zapravo ima svoju autonomnu logiku koja nije povezana s nikakvim dalekosežnim povodima. Sukob s policijom je neka vrsta rituala za neke. Mi sad imamo kontekstualiziranje – navijači nisu ušli na stadion, ne zato što im je bio zabranjen ulazak, već jer im je uvedeno nekakvo segregacijsko pravilo zabrane unošenja transparenata. Nakon toga su navijači još neko vrijeme bili ispred stadiona i tu su zakazali jasni protokoli kako se skupina prevozi od točke A do točke B.

Policija nema ulogu neposrednog arbitra na samom stadionu, no policija ima pravo upotrijebiti oružje ako ugrožen život policajaca, ali policijska odgovornost je organizirati navijački konvoj. U konačnici, ja bih rekao i da su navijači unijeli svoje rekvizite pod tim okolnostima, dogodilo bi se potpuno isto. Poptuno je jasno da konvoj od 1000 ljudi mora imati jasno koordinirana mjesta gdje se mogu zaustaviti.

Jeste li bili u sličnom konvoju?

Svakoga tjedna se odvijaju različita gostovanja i svi znaju kako to funkcionira. Ta vrsta masovnog stajanja bez jasne organizacije svakom bi laiku bilo jasno da ne može dobro završiti.

Je li bilo propusta?

Zakazali su organizatori, svi uključeni te u konačnici i počinitelji koji će snositi odgovornost. Ovdje nije bitno o kojoj se grupi navijača radi. Ovdje je jedan dublji problem vezan uz širu europsku moralnu paniku koja u duboko korumpiranim zemljama navijačko nasilje pokušava prikazati kao temeljni društveni problem.

Danas je i Milanović komentirao slučaj. Rekao je da bi Vlada trebala urgirati.

Očekuje se riječ vodećeg društvenog komentatora, morao je nešto reći. Kada su ga u kampanji pitali, imao je tipički protunavijački stav i rekao da navija za oboje. Odgovornost je na sudovima, zakonodavni okvir je jasan. Meni je žao policajaca koji su potplaćeni, a dobar dio je i sam došao iz navijačkih krugova te su oni označeni kao simbol sustava. Ono što se očekuje u svakom slučaju je policijska istraga i pravedno donošenje presude. Sutra imamo finale kupa, nisam vidovit, ali gotovo sam siguran da će sve proći u najboljem redu.

Koliko su napeti odnosi između Dinama i Hajduka doprinijeli ovom sukobu?

Ma jesu, ali ovo nije bio sukob između navijača. Tražiti dalekosežne uzroke pokazuje nepoznavanje navijačke supkulture. Među uhićenima je i maturant, a kako stvari stoje, čini se da će i biti uskraćen od sudjelovanja na maturi. Takav je život.

Kako poboljšati suradnju između klubova?

Nogomet je postao pozornica krupnoga kapitala, političkog odlučivanja i utjecaja. Ti problemi postoje diljem europskog kontinenta. Jučer sam od predstavnika nogometnog kluba Dinama čuo da su oni bili vođeni modelom Seville, meni je to neprihvatljivo da nešto što postoji u Sevilli se mora primijenjivati ovdje. Imamo i taj bizarni Zakon o suzbijanju nereda na stadionima i sportskim borilištima. Postoji zakonodavni okvir i njega treba primijenjivati, a nepotrebne ukidati.

Kako je u vaše vrijeme izgledao odlazak na utakmice?

Svi znaju da sam izdanak onog prvog naraštaja BBB-ovaca 1986. i svi znaju da smo imali probleme s policijom koje drugi klubovi u Splitu ni Beogradu nisu imali, i to upravo s transparentima i policijskim zanovijetanjem. Sada se javljaju prekaljeni stručnjaci koje poznajem kada su bili simbol represije na Maksimiru u ono vrijeme.

Ako govorimo o rekvizitima, jasno je kako se unose. Ili u dogovoru s klubom uz određena pravila, što je rijetko, a drugi način je da se pirotehnika unosi ilegalno, svi znaju kako. Dokle postoje navijači, postojat će pirotehnika. Nema te represije koja će to onemogućiti. Stalno govorimo o engleskim modelima, no on je neprimijenjiv, a ni u Velikoj Britaniji nije suzbio navijačko nasilje. To više nisu okupljališta radničke klase već okupljališta sponzoriranih mjesta sa grijaćim stolicama, a navijačko nasilje se samo prenijelo na niželigaške susrete, međunarodne susrete i mjesta izvan susreta.

Mogu li se ovakva nasilja spriječiti?

To je kao da me pitate može li se spriječiti grabežno umorstvo ili bilo koji oblik nasilja. Mi ne znamo što se može dogoditi. Mi imamo priču da zbog navijača tog tipa obitelji s djecom ne mogu ići na stadion. Mislim da je to potpuna besmislica – utakmica bez Boysa na sjevernoj tribini ako nema nikakvih incidenata. Ovakvi događaji se mogu spriječiti dogovorima i pravilnim protokolima.