Dr. Nevenka Tromp-Vrkić, predavačica na Sveučilištu u Amsterdamu koja je provela 12 godina radeći kao istražiteljica Tužiteljstva Međunarodnog suda pravde u Hagu, u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju iznijela je tri primjera srpskog lobiranja na haškom sudu.
1. Napuhivanje nekih slučajeva protiv Hrvata u BiH
Već u samim optužnicama u kojima su tužitelji za samo jednu godina rata u BiH, točnije 1993., za koju se sudilo Tihomiru Blaškiću, izvukli u sudnicu sve što je moglo služiti kao dokazni materijal, a što im se našlo na putu. To su bili sami počeci suđenja i sve je bilo moguće i dopušteno, jer nije bilo dovoljne kritične publike i novinara da s dovoljno činjenica i argumenta preispituju rad Tribunala. U ovom slučaju bila je zakazala i hrvatska država jer se ponašanjem Zagreba u tim kasnim 1990-ima i ranim 2000-ima stvarao dojam da bi službenoj politici odgovaralo da se na slučaju Blaškić završi vojna priča i HVO-a, i Herceg-Bosne, i Zagreba. No, to se nije dogodilo, i Tihomir Blaškić se na koncu manje-više sam izborio, bez podrške institucija kojima je pripadao, za drastično smanjenje zatvorske kazne, s 45 na devet.
2. Sužavanje optužnice u slučaju Momčila Krajišnika samo na period od srpnja 1991. do prosinca 1992.
Unutar te optužnice bio je usput uključen i genocid za općine na sjeveru BiH, gdje su se najveći zločini počinili već u prvim mjesecima rata, koji je počeo u travnju 1992. Ali niti tužitelji sami nisu vjerovali da je to zaista bio genocid pa ga onda nisu niti mogli, tj. htjeli dokazati. Taj propust je od tada pratio Tribunal kao neki svojevrsni presedan i 1992. godina nikada nije presuđena za genocid u niti jednom drugom sudskom procesu na Tribunalu.
3. Sužavanje optužnice generalu Momčilu Perišiću samo na period otkako je postao načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije 1993. godine
Suđenje srpskom generalu Momčilu Perišiću, kojega optužnica tereti samo za rat u BiH, i to za period otkako je postao načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije 1993. godine, dok je sve prije i poslije zaboravljeno.
Nekim „čarobnim štapićem“ pravde ili pravne alkemije 2013. godine Perišić je konačno oslobođen bilo kakve odgovornosti. Od tada se Beograd sve više udaljava od Haaga i tiho, ali dosljedno, priprema teren za svoj politički trijumf.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
