HGSS-ovci spasili muškarca iz mulja u Kopačkom Ritu, te turiste s djecom na Pagu i kod Dubrovnika

U samo nekoliko dana krajem srpnja i početkom kolovoza Hrvatska gorska služba spašavanja je imala nekoliko akcija spašavanja uglavnom turista, a među njima i djece. Najdramatičnija je možda bila ona u Kopačkom Ritu gdje je muškarac zapeo u dubokom mulju, te se nije mogao sam izvući, a postojala je opasnost od daljnjeg propadanja. Na vrijeme su reagirali djelatnici parka prirode Kopački Rit, te izvijestili HGSS, te je muškarac na vrijeme spašen, a cijelo je vrijeme ostao pribran.

Aktivnosti na neurbanim područjima

U zadnjih dvadeset godina, broj akcija spašavanja HGSS-a se znatno povećao, a razlog su globalni trendovi i sve veće aktivnosti na neurbanim područjima. Oko 800 do 1000 akcija godišnje ima Hrvatska gorska služba spašavanja, od kojih su 550 klasične planinarske akcije, 250 je potraga, 30 akcija na vodi i 30 akcija helikopterom.

“U posljednjih desetak godina udesetorostručila se posjeta planinskim rijekama kroz rafting i kanjoning, a povećane su i druge sportske, turističke i rekreacijske aktivnosti, a ti trendovi će i dalje rasti”, rekao je pročelnik komisije za informiranje i analitiku HGSS-a Jadran Kapović za N1.

Broj akcija podjednak u sva četiri godišnja doba

Broj akcija, oko 200, podjednak je u sva četiri godišnja doba. Tako da ljeti, kako objašnjava, nema značajno više akcija kao što se to čini. “Sezona je kiselih krastavaca pa je fokus javnosti lakše pridobiti za akcijsko spašavanje usred ljeta nego usred zime ili u jesen”, navodi.

> HGSS savjetuje: Dijeljenje lokacije može nam uvelike pomoći da vas prije pronađemo

> Akcije HGSS-a Rijeka od vikenda: Spašeno troje ljudi, među njima i jedno dijete

Najviše spašavaju strane državljane (80 posto) u odnosu na domaće stanovništvo (20 posto) te muškarce (65 posto) nego žene (35 posto). Puno manje je teških ozljeda i smrti. Prevladavaju lakše ozljede kao što su uganuća, iščašenja i iscrpljenost, no na nepristupačnom terenu bez pravodobne intervencije HGSS-a mogu imati fatalne posljedice, upozorava.

Zahvaljujući brzim i kvalitetnim intervencijama većina akcija završava sretno i unesrećene osobe na vrijeme dobiju zdravstvenu zaštitu, ističe.

Edukacija i natjecanje

Kako bi građani imali priliku iz prve ruke doživjeti svakodnevicu gorskih spašavatelja, odnosno kako je to tragati za osobama i spašavati njihove živote na teško pristupačnim terenima organizirali su nedavno prvo Sljeme Rescue Race natjecanje ispred HGSS stanice Zagreb na Sljemenu.

Šest timova od četvero ljudi prošlo je kratku edukaciju o oživljavanju nakon koje su se okušali i u potrazi za “unesrećenom” osobom.

“Sad dvadeset i četiri osobe znaju oživjeti nekoga kao i osnove kako pomoći drugima i sebi dok mi ne dođemo”, kaže Kapović.

Osim spašavanja bave se i preventivom pa su se odlučili za ovakvu akciju kojoj je glavna poanta edukacija, objašnjava kako je došlo do ideje.

Interes je bio velik, dodaje. Samo 15 minuta nakon što su objavili videe u kojima pozivaju na natjecanje na svojim profilima prijavilo se više od dvadeset ljudi.

Kako je biti spašavatelj?

“Prvo smo zamislili da će biti pet timova po četvero, ali kad smo vidjeli koliki je interes, odlučili smo se za šest timova. Prijavili su se ljudi koji su stvarno htjeli doći. Bilo je nabrijanih, veselih i onih koji nas prate”, istaknuo je.

Svih dvadeset i četvero natjecatelja kroz tri izazova, oživljavanje, sastavljanje nosila i transport, doživjeli su kako je biti spašavatelj.

Iako oživljavanje, kako navodi, nije toliko često u planini, može se vrlo lako dogoditi, pogotovo sad kada su velike vrućine.

Većina sudionika znala je samo ono što su naučili na prvoj pomoći kad su polagali vozački ispit, ali za neke je to bilo jako davno. Među njima bile su i dvije ekipe s hitnog bolničkog prijema KBC Rebro pa su što se tiče oživljavanja bili u prednosti u odnosu na druge. No kako to nije bio jedini izazov snage su bile podjednake, priča Kapović.

“Stvarno su bili jako dobri”

Da bi pobijedili morali su pravilno izvršiti sva tri zadatka u čemu su se, kako ističe, svi jako dobro snašli.

“Svi su bili dobri, pažljivi i angažirani. Slušali su, htjeli probati nekoliko puta i bili su nabrijani da krenu. Osjetilo se da imaju poštovanja prema spašavateljima. Malo smo ostali zatečeni jer su stvarno bili jako dobri”, naglašava.

Najbolji je bio tim PowerPuff Girls. Četiri prijateljice, Nataša Dobrenić, Daniela Horvat, Kristina Tenšek i Tajana Živković, pobijedile su u prvom Sljeme Rescue Race natjecanju. Ovo im je bila idealna prilika, kako priča Nataša Dobrenić, da dožive situaciju kad je netko unesrećen i treba pomoć na nepristupačnom terenu.

Važno je raditi timski

“Svi imamo neka teoretska znanja o tome što i kako pomoći nekome kad se nađe u nekoj nevolji ili nesreći, ali ona su samo teoretska. Vrlo često se dogodi da u tom trenutku kad nekome moramo pružiti pomoć zablokiramo, prestrašimo se i ne znam što učiniti”, govori članica pobjedničke ekipe koja godinama prati rad HGSS-a te je uspjela svoje prijateljice nagovoriti da se prijave.

Dodaje da su naučile kako se organizirati i raditi timski jer to je, kako kaže, bit HGSS-a. Također su naučile podijeliti znanja koja imaju. “Danieli i Tajani bolje je išla reanimacija, dok smo Kristina i ja više bile za tehnički dio kao što je postavljanje nosila”, kako kaže.

Dugogodišnje su članice trkačkog kluba Sljeme, ali dosad nisu bile u situaciji da nekome trebaju pružiti pomoć. No, uvijek se može, dodaje, dogoditi da će se neka od njih naći u takvoj situaciji i onda će ovo što su naučile moći i primijeniti.

“Valjda smo kroz život imale tu sreću da nismo imale nesretne situacije u kojima moramo nekome pomoći. Ovo nam je bila idealna prilika da ta znanja koja su negdje u pozadini obnovimo, da ih možemo primijeniti i vidjeti kako bi reagirale u situaciji da nekoga moramo spašavati”.

Kako je izgledalo natjecanje

Natjecanje je bilo dosta zahtjevno, potrebne su mnoge vještine, a jedna je i snalaženje u prirodi. Natjecatelji su dobili lokaciju koja nije bila potpuno točna, odnosno bila je malo izvan mjesta gdje se unesrećena osoba (lutka) nalazila, kako objašnjava natjecateljica Nataša Dobrenić.

Prednost im je što poznaju Sljeme pa su se uspjele orijentirati i dosta brzo pronaći pravu lokaciju mjesta nesreće. Zatim su trebale reanimirati osobu koja je bila bez svijesti, staviti na nosila i sigurno transportirati do mjesta izvlačenja, odnosno do cilja.

“Uz nas je cijelo vrijeme bio instruktor koji je pratio što i kako radimo jer je to donosilo bodove u cjelokupnom ocjenjivanju. Nije bila bit da budemo samo brzi, da na brzinu dođemo, oživimo osobu, bacimo na nosila i odjurimo. Trebalo se zaista posvetiti toj osobi, reanimirati i pažljivo smjestiti na nosila te doći do cilja. Ne možete trčati, treba biti u kontaktu s osobom jer se može dogoditi da padne u nesvijest ili prestane disati, ne možemo je ljuljati. Moramo računati da ta osoba ima pedeset kila pa na više iako su nosila lagana sama po sebi. Sve se to brojalo u konačnu ocjenu”, objašnjava.

Ljudi nepripremljeni odlaze u prirodu

Smatra kako nakon ove edukacije sigurno će moći, ako se nađu u takvoj situaciji, pomoći unesrećenoj osobi.

“Ovo je odlična pokazna vježba jer se na praktičnim znanjima bolje uči. Ljudi koji misle da to ne bi mogli i ne znaju kako bi reagirali mogu otkriti da se neće uspaničiti i da će uspjeti pomoći osobi koja je unesrećena. Mi znamo da sigurno budemo jer smo vidjele da to stvarno možemo”, naglasila je.

Dodaje kako je pandemija potaknula ljude da se više kreću prirodom, ali odlaze nepripremljeni pa se svašta može dogoditi. Ovo je još jedan način, kako poručuje, da potakne ljude da se više i bolje informiraju.

“Svi koji se nađu u nevolji trebali bi odmah pozvati pomoć jer ako se čeka može doći do težih posljedica. Isto tako oni koji naiđu na unesrećenu osobu trebaju pružiti pomoć pa makar samo biti s njom dok ne dođe stručna pomoć”, poručuje Nataša Dobrenić.

Voda ljeti život znači

Najvažnija je voda koja ljeti, kako naglašava pročelnik komisije za informiranje i analitiku HGSS-a Jadran Kapović, znači život jer je kretanje po velikom suncu iscrpljujuće. Prošle godine su imali puno akcija kojima je uzrok bio nedostatak vode. Nekad je i samo litra vode dovoljna.

“Voda je apsolutni prioritet. Ljeti se gubi litra tekućine na sat, pogotovo kod planiranja i ekstremnih uvjeta. Toplina u ovim situacija stvara ekstremne uvjete pogotovo na obalnim planinama jer nema toliko hlada i izvora vode”, objašnjava.

Kao primjer navodi Biokovo gdje je potrebno pet sati da se dođe do vrha. Stoga savjetuju da se ne ide na vrh ili da se krene rano ujutro, oko 4 sata. Dok za povratak treba pričekati da prođe dio dana kad je jako sunce, odnosno krenuti poslije 16 sati.

“Prije svega, treba se informirati i ako postoji mogućnost uzeti lokalnog vodiča koji dobro poznaje teren te zna procijeniti je li netko sposoban da odradi turu u jednom danu ili da se razdvoji u dva dana”, poručuje Jadran Kapović iz HGSS-a za N1.