Hoće li Plenković pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti za veleizdaju: Evo što je Mesić ‘svjedočio’ 19. travnja 1997. u Haagu

Foto: fah

Bivši predsjednik Stjepan Mesić je na svoju inicijativu 19. travnja 1997. godine svjedočio u Haagu. Te godine predsjednik Republike Hrvatske bio je dr. Franjo Tuđman, a predsjednik Vlade Zlatko Mateša.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Otkad je Stipe Mesić (još uvijek) zaštićeni haaški svjedok na temu podjele Bosne, stigao na Pantovčak, a proces detuđmanizacije odnosno razdržavljenja službeno započeo, kamioni dokumenata iz herceg-bosanskih i hrvatskih arhiva su otišli u haaško tužiteljstvo, u hrvatskoj su se politici i javnom prostoru promovirale teze tužiteljstva”, pisala je novinarka i publicistkinja Višnja Starešina o ulozi Stjepana Mesića.

Koje će korake poduzeti Hrvatska da dokaže da je Mesić lagao, hoće li premijer Andrej Plenković pokrenuti postupak utvrđivanja Mesićeve odgovornosti za veleizdaju?

U nastavku pročitajte dio onoga što je Mesić rekao je 19. travnja 1997. godine u Haagu:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rođen sam 1934. godine u Orahovici. Završio sam srednju školu

u Požegi, 1961. diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a

1963. godine položio pravosudni ispit. Godine 1966. izabran

Tekst se nastavlja ispod oglasa

sam u Sabor kao jedini kandidat oporbe. Prema Ustavu mogao se

izabrati nezavisni kandidat ako je 100 osoba potpisalo

peticiju na sudu. Bio sam jedini koji se to usudio učiniti, i

Tekst se nastavlja ispod oglasa

bio sam izabran. Tada se 1971. odigralo “Hrvatsko proljeće” i

smijenili su me s položaja predsjednika općine Orahovica.

Godine 1971. suđen sam zbog nacionalizma i osuđen na dvije

godine i dva mjeseca zatvora koje sam proveo u Staroj

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gradiški. Vrhovni sud smanjio je osudu na jednu godinu poslije

priziva. Poslije toga radio sam u Arhitektonskom studiju,

konzultantskoj tvrtki, u kojoj sam se bavio pravnim i

komercijalnim pitanjima. Kad je moj direktor otišao u

mirovinu, preuzeo sam njegovo mjesto i bio sam direktor do

1990. Nisam mogao raditi kao odvjetnik jer nitko tko je bio

osuđen na zatvorsku kaznu, nije mogao raditi kao odvjetnik.

Posljednji predsjednik

Godine 1989. sudjelovao sam u stvaranju HDZ-a i bio sam glavni

tajnik HDZ-a. Godine 1990. postao sam predsjednik Vlade

Republike Hrvatske u okviru SFRJ. U jesen 1990. otišao sam u

Beograd, gdje sam postao potpredsjednik, a zatim predsjednik

Predsjedništva SFRJ. U to vrijeme još su bili na snazi zakoni

i Ustav SFRJ. Moje su odgovornosti bile predsjedavanje

kolektivnim Predsjedništvom, a bio sam i vrhovni zapovjednik

oružanih snaga.

Predsjednik Vlade, Ante Marković, bio je zadužen za izvrsnu

vlast. Predsjedništvo je imalo svu moć. Nije bilo jasne

razlike između izvrsnih i predsjedničkih ovlasti. Dvije su se

grane morale konzultirati. Predsjedništvo je bilo i tijelo

koje je svime upravljalo i savjetodavno tijelo. Predsjedništvo

Jugoslavije razlikovalo se od Predsjedništva Republike.

Predsjedništvo SFRJ donosilo je odluke konsenzusom, dok su se

u Republici odluke donosile većinom glasova. Predsjedništvo

Republike upravljalo je snagama sigurnosti, tj. policijskim

snagama – MUP-om. Ministarstvo obrane bavilo se logistikom i

obranom. Međutim, zapovijedalo je Predsjedništvo. Poslije

izbora, i nakon sto je Hrvatska postala nezavisna, stvari su

se promijenile i dobili smo polupredsjednički sustav.

Teritorijalna obrana je bila samo pod Republikom, a JNA je

bila pod zapovjedništvom Saveznog predsjedništva. TO se mogla

aktivirati samo u konzultaciji s Predsjedništvom Republike.

Kasnije su promijenili Ustav, pa je tada predsjednik Republike

mogao aktivirati TO.

Kad sam bio u Predsjedništvu SFRJ, bio sam dio kolektivnog

vodstva države. Predsjedništvo je odlučivalo o pitanjima rata

i mira i usklađivalo stavove republika među predstavnicima

Jugoslavije u stranim zemljama imenujući i smjenjujući

veleposlanike. Predsjedništvo je bilo i kolektivni vođa JNA.

Bilo je zaduženo za funkcioniranje vlade. Budući da su se

odluke donosile konsenzusom, to zapravo nije funkcioniralo. To

osobito vrijedi s obzirom na činjenicu da se Srbiji nije

sviđala federacija.

Kad su države dobile de facto nezavisnost, Srbija se

uznemirila jer je htjela vlast u Predsjedništvu. Kad sam rekao

da ću biti posljednji predsjednik Jugoslavije, učinio sam to

jer ništa nije funkcioniralo. Sve je to bilo blokirano, Kosovo

i Vojvodinu, kao dijelove Srbije, preuzela je Srbija.

Od HDZ-a do HNS-a

Godine 1991. vratio sam se u Zagreb, gdje sam postao

predsjednik Izvrsnog odbora HDZ-a. Imao sam taj položaj jer je

položaj glavnog tajnika bio ukinut – to je zapravo bio isti

posao. Ostao sam na tom položaju do izbora, kad sam izabran za

predsjednika Sabora. Godine 1994. napustio sam HDZ i ostao

zastupnik, premda nisam bio u HDZ-u. Zatim sam 1995. sa

suradnicima osnovao HND, Hrvatske nezavisne demokrate. Ove

godine, 1997., HND se ujedinio s HNS-om, Hrvatskom narodnom

strankom, i postao sam potpredsjednik HNS-a.

Kad je osnovan HDZ, osnivale su se druge stranke. Do toga

vremena nisu se mogle osnivati nikakve stranke. Prva

registrirana politička stranka bio je HSLS, Hrvatska

socioliberalna stranka. HDZ je osnovan kao zajednica, ne kao

stranka, jer smo se bojali da će komunisti ostati na vlasti i

da neće dopustiti političke stranke. Zadržali smo naziv i kad

je HDZ postao politička stranka.

Od početka HDZ je započeo kao pokret, ne kao stranka. Još

uvijek se prikazuje kao pokret. Nema specifičnih priklona –

lijevo ili desno. Tuđman mijenja pravac prema svojim

potrebama na temelju političke situacije u svakom trenutku.

Pokreti su mobilni, nestatični. Jedini identifikacijski faktor

je pojedinačni interes članova stranke. Sve je jasnije postalo

očito da HDZ hoće ostati na vlasti stjecanjem kapitala. Ako

izgube izbore, zadržat će utjecaj jer će kontrolirati kapital.

Zato je HDZ ušao u sve strukture. Malo je ljudi moglo ostati

na vlasti ako nisu bili u HDZ-u. U procesu privatizacije HDZ

je iskorištavao državne mehanizme kako bi svojim članovima

olakšao uspon na položaje koji su značili vlasništvo i

kontrolu. Nažalost, nisu bili obrazovani menadžeri, pa su

mnoga područja gospodarstva trpjela. Stoga je HDZ morao imati

politički utjecaj kroz gospodarsku kontrolu i vlasništvo ako

izgubi vlast.

Pojava nacionalizma

Kad je HDZ osnovan, njegova je prvobitna platforma bila

postizanje parlamentarne demokracije i slobodnog društva. U

platformi nema ničega neugodnog. Problemi su se pojavili kad

je Tuđman iskoristio ratnu situaciju. Donosio je odluke i

uredbe koje je trebao donositi parlament. Prema svojoj

prvobitnoj platformi, HDZ je trebao biti demokratska stranka.

U početku HDZ nije imao element nacionalne isključivosti. Na

primjer, na referendumu je 94 posto stanovništva glasovalo za

nezavisnu Hrvatsku, 12 posto stanovništva bili su Srbi. Rastom

nacionalizma u Srbiji i nacionalizma Srba u Hrvatskoj poveća

se hrvatski nacionalizam. Početni HDZ bio je nacionalni, ali

ne nacionalistički pokret.

Nacionalizam se počeo razvijati tek poslije prve srpske

pobune. U doba kada je osnovan, u HDZ-u nije nikada bilo

nikakvih teritorijalnih ambicija u odnosu na Bosnu. Poslije

pobune u Kninu, Tuđman je na sastancima HDZ-a izjavljivao

kako će rezultati biti da će tri do pet posto Srba ostati u

Hrvatskoj. Nismo učinili ništa kako bismo se suprotstavili

Miloševiću, koji je prisiljavao Srbe da se homogeniziraju, jer

HDZ nije imao nikakvu politiku za to – već je naprotiv gurnuo

hrvatske Srbe njemu. To je bilo razorno.

Tuđman je izjave o kretanju Srba davao unutar užeg političkog

vodstva. Istodobno Tuđman je pozvao Belu Tonkovića, vođu

hrvatskog pokreta u Vojvodini. Tuđman je ponudio tim Hrvatima

iz Vojvodine opciju da dođu u Hrvatsku ako se situacija ondje

pogorša zbog Miloševićeve politike etničke ciste srpske

države. Tonković to nije prihvatio i njegov se odnos s

Tuđmanom raspao. Tonković je smatrao da bi Mađari, Srbi i

Hrvati trebali živjeti zajedno u Vojvodini.

Ostatak pročitajte u dokumentu:

Loader Loading...
EAD Logo Taking too long?

Reload Reload document
| Open Open in new tab

Download [4.03 MB]

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.