“Hod za život održava se već godinama u brojnim zemljama – SAD-u, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Kanadi, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj prošli je tjedan bio u Italiji, prije nekoliko tjedana u Čileu, a naš je predstavnik, Ivan, prije par dana sudjelovao na Hodu za život u Gruziji… Raduje nas što se i Hrvatska pridružuje zemljama koje slave život. U organizaciji ovog prvog nacionalnog Hoda za život sudjelovale su brojne udruge, pokreti, zajednice, pojedinci, obitelji”, istaknuo je u svom govoru na Trgu bana Jelačića Alan Hržica
U subotu, 21. svibnja 2016., održan je prvi Nacionalni Hod za život. Pod geslom „Za život, obitelj i Hrvatsku“ hodalo se od Trga kralja Tomislava do Trga bana Jelačića.
Hod je organizirala građanska inicijativa „Hod za život“ koju čine brojni pokreti, udruge poput SKAC-a, U ime obitelji, Molitvene zajednice Srce Isusovo, Neokatekumenski put te brojne obitelji i pojedinci.
Hajdi Begović: Ovim smo hodom potvrdili da je najveće bogatstvo čovjek
“Jako mi vas je sve drago vidjeti. Sretna sam da nas se toliko okupilo pod geslom ‘Za život, obitelj i Hrvatsku’. Ovim smo hodom potvrdili da je najveće bogatstvo čovjek i da svaki ljudski život, od začeća do prirodne smrti ima neotuđivo dostojanstvo.. Hodom za život izrazili smo poštovanje i ljubav prema životu svakog čovjeka – jer život svakog od nas započeo je začećem, spajanjem spajanjem jajne stanice majke i spermija oca. Kod začeća je određen naš spol, visina, boja kose i očiju, muzikalnost, smisao za sport…”, istaknula je Hajdi Begović koordinatorica Hoda za život
“Moje je srce, na primjer, počelo kucati samo tri tjedna nakon začeća, prije nego je moja majka uopće znala da je trudna. I to isto srce i danas kuca u mojim grudima. Ove iste noge kojima smo danas hodali i ruke kojima smo nosili ove divne zastave počeli smo pomicati samo 6 tjedana, mjesec i pol dana nakon začeća. Hodom za život dijelimo sa ljudima oko nas znanstvene istine o životu svakog čovjeka i tražimo da društvo pomogne svakoj ženi u prihvaćanju i brizi o njezinom sinu ili kćeri”, naglasila je Hajdi dodavši: “75 posto žena koje su imale pobačaj kao razlog navodi ekonomske razloge i pritisak okoline. To smatramo potpuno neprihvatljivim u jednom razvijenom društvu. Prema nedavno objavljenom istraživanju, 20 % žena zbog odlaska na porodiljni izgubi radno mjesto, a 30 % ih se nakon rodiljnog dopusta vrati na nižu plaću. Kad sve to zbrojite – jasno je da postoje mnogi načini da se ženi pomogne da se brine o svom djetetu i tijekom devet mjeseci dok ga nosi pod svojim srcem i nakon rođenja”.
“Hrvatskoj zadnjih 30 godina postoji stalni trend smanjenja broja pobačaja, prošle ih je godine bilo oko 3,000, što Hrvatsku svrstava među zemlje sa najnižom stopom pobačaja u Europi. To pokazuje da sve više žena (i muškaraca koji ih u tome podupiru) zauzima bezrezervni stav poštivanja života. Taj trend ne čudi. Hrvatska pokazuje u usporedbi sa drugim zemljama Europe izuzetno visoku međugeneracijsku solidarnost, brinući se u vrlo visokom postotku unutar obitelji ne samo o djeci, već i o starim ljudima, očevima i majkama, djedovima i bakama. Taj krug života koji se najvećim dijelom odvija u našim obiteljima država treba podupirati konkretnim, društvenim i ekonomskim mjerama”, zaključila je.
Marija Burazin: Dužnost je države da omogući onima koji žele, da i imaju djecu
“Istraživanja pokazuju da žene, kad izađu iz dobi za rađanje, žale da, u prosjeku, nisu imale jedno dijete više. Dakle, u prosjeku – žena koja ima jedno dijete žali da nije imala dvoje, a žena koja ih ima dvoje, žali da nema troje djece. Moja mama potvrđuje mi da je to istina – ona ima 7 djece i žali da nije imala i 8”, naglasila je Marija Burazin iz organizacije Hoda za život.
“Isto tako, istraživanja pokazuju da bračni parovi u Hrvatskoj imaju manje djece nego što to žele. I većina za to navodi ekonomske razloge. Dužnost je države da omogući onima koji žele, da i imaju djecu. Nikakve ekonomske ili društvene mjere neće natjerati ljude koji ne žele imati djecu da ih imaju. Najbolji dokaz za to su bogate zemlje u kojima ljudi nemaju djece. U Hrvatskoj ima puno ljudi koji vole djecu i žele ih imati – iskustva brojnih zemalja pokazuju da uvođenje konkretnih mjera obiteljske i populacijske politike – koje Hrvatska u ovom trenutku nema – daju već unutar 4 godine prve rezultate”, zaključila je.
Ana Marija Marković: Moj muž i ja želimo ovdje, u Hrvatskoj, podizati obitelj i odgajati našu djecu
“Hodom za život došla sam javno iskazati radost što živim upravo u Hrvatskoj. Završila sam fakultet, radim i suprug i ja čekamo naše prvo dijete. Naši očevi i mnogi branitelji žrtvovali su svoje zdravlje i živote da bismo mi danas mogli živjeti kao slobodni ljudi u našoj Domovini. Moj muž i ja želimo ovdje, u Hrvatskoj, podizati obitelj i odgajati našu djecu”, pojasnila je Ana Marija Marković
“Očekujem da se porezi koje plaćamo koriste da se mladim obiteljima, poput naše, pomogne da riješimo svoje stambeno pitanje. Očekujem da se mladim ljudima, poput nas, otvaranjem novih radnih mjesta omogući da koriste svoja znanja i talente, pokažu svoju marljivost ovdje, u Hrvatskoj. Očekujem brze i konkretne mjere kojima se ženama koje žele imati djecu i raditi to i omogući – kroz fleksibilno radno vrijeme, punu plaću na porodiljnom dopustu… A ženama koje žele imati više djece i ostati kod kuće, prizna status majke odgajateljice”, naglasila je dodavši: “Ne želim da se žene poput mene boje reći poslodavcu da su trudne jer im neće biti produžen ugovor na određeno ili neće moći napredovati na poslu kad se vrate s porodiljnog”.
“Ulaganje u djecu i obitelj je najbolja i najisplativija investicija. Ali, danas sam najviše hodala zato što želim da hrvatsko društvo, na svim razinama i kroz sve institucije – počne prepoznavati i priznavati da svako dijete nije samo najveća radost i ljubav svojih roditelja, već je i objektivno, pa ako hoćete i ekonomsko dobro cijelog naroda. Ako se slažemo da je čovjek najveće bogatstvo, a slažemo se, onda i žena koja ga nosi devet mjeseci pod svojim srcem, rađa, njeguje, čuva i odgaja uz podršku i ljubav svog muža ima pravo i na podršku cijelog društva. Nadam se da ćemo za godinu dana, kad se nađemo na Drugom nacionalnom hodu za život moći nabrojati mnoge konkretne mjere za djecu, ženu i obitelji u Hrvatskoj!”, zaključila je.
