Odmah u glavu: u Hrvatskoj je apsolutno nemoguće cijepiti se preko reda! No way! Lažu! Jer, teoretski i praktično, nemoguće je cijepiti se preko reda – ako reda uopće nema. Nije to baš kao uzeti broj na automatu u MUP-u i vratiti se otprilike kad ti se čini da bi trebao biti prozvan, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
No, dobro, u pravu ste, možda nije baš najbolji primjer, jer automat u zagrebačkom MUP-u pokvario se odmah s početkom pandemije, a kasnije ga valjda nije imao tko popraviti, pa si kapljicama i aerosolima usprkos svejedno morao stati u nekakav red i strpljivo čekati tu gdje jesi. No, tko vam je kriv ako, poput mene, niste slušali preporuku: ne dolazite prije kraja pandemije! Ako ne morate.
Mnogo veće čudo od cijepljenja preko reda je kako se u vrijeme općeg manjka cjepiva neki opet uspiju cijepiti – viškom cjepiva! Ta pandemijska alkemija bila bi i zabavna da u pozadini Hrvatići i dalje ne umiru. Samo u zadnja dva mjeseca 2020. “od ili sa koronom” umrlo nam je 3400 ljudi. Od prvog siječnja 2021., dakle već u razdoblju kampanje cijepljenja, smrtni harač malo je usporen, no i to je 1400 ljudskih bića manje, među kojima bi mnogi bili živi, samo da su dočekali cjepivo. I još će mnogi umrijeti ne dočekavši ga.
U takvoj situaciji svaka doza koja ode u krivu nadlakticu, nekom tko se tu slučajno našao, “samo da se ne baci” – zapravo kao da je svejedno bačena. Točnije, ne jedna, nego dvije doze. Hoće li oni biti docijepljeni manjkom ili viškom cjepiva? Hoće li ih zvati ili će i za drugu dozu ponovno morati slučajno naći ispred ordinacija i klinika?
Neki su uvjereni da je sve ovo lukavi plan da nas natjeraju u red za cjepivo. Jer, čim Hrvatićima pokažeš neki vijugavi red, odmah će u njega stati, za svaki slučaj, jer možda se nešto dijeli. A zatim će se odmah naći oni koji će se ubaciti na početak reda, “samo da nešto pitaju”, kao i oni koji će nuditi uslugu ubacivanja preko reda. To se zove – slobodno tržište.
No, Boras se cijepio sedam dana nakon što se u Saboru cijepila većina zastupnika, i to ne samo vladajuća većina, u trenu kad je već bilo jasno da cjepiva neće biti dovoljno kako bi kampanja imala ikakvog smisla. 41-godišnji Grbin tako je među zadnjima koji bi imao moralno pravo prigovarati 70-godišnjem Borasu.
Šef HGK? Burilović je samo branio svoju instituciju! Jer, recite iskreno, kakav bi on to predsjednik HGK bio kad bi imao plaću manju od ministra gospodarstva? Ili kad bi se cijepio nakon njega? Nije Buriloviću bilo stalo cijepiti se, već održati status svoje institucije. I svoje fotelje. On samo provodi kampanju “Cijepimo hrvatsko!”. Kad već ne može “Cijepimo hrvatskim!”.
Privremeno rješenje je jednostavno. Trebamo dva reda. Jedan za manjak cjepiva. I jedan za višak cjepiva. A konačno? Gdje su ona sretna vremena kad smo političarima dovikivali “Cijepi si mamu!”, optuživali ih da bježe od cjepiva, a nas žele čipirati ili iskoristiti kao pokusne kuniće? Vratit će se, već s prvim većim isporukama cjepiva, bila to “kilava” AstraZeneca ili “pobjednički” Sputnjik, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
