Hrstić: Politika sanitarnog kordona prema navodnoj ‘ekstremnoj desnici’ HDZ će skupo stajati

Ako je dan poslije prvog kruga bilo ikakve dvojbe, sad znamo, taktika Miroslava Škore u drugom krugu utrke za zagrebačkog gradonačelnika ipak je – sve ili ništa. A možda zapravo on ni nema mnogo izbora. U igri nije samo gradonačelničko mjesto, nego bitka za žutu majicu najautentičnijeg lidera “desnice” – što god ta riječ nekom značila, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list, koju djelomice prenosimo.

Koga će više uspavati uvjerljiva prednost Tomaševića, njegove ili Škorine pristaše? Ili je možda bolje pitanje koga će više mobilizirati Škorina agresivna kampanja – njegove ili Tomaševićeve obožavatelje?

Škoro u završnici do u iznemoglost poteže jedan te isti adut – nepobitnu činjenicu da u bitku za političku vlast u Hrvatskoj aktivisti na čelu s Tomaševićem skaču s platforme koja je godinama građena na obilnim donacijama iz inozemstva te milijunima iz gradskog i državnog proračuna.

Ako Tomašević pobijedi, to neće biti zato što su Zagrepčani uvjereni u njegovu bogomdanu sposobnost. Pobijedit će zato što je godinama prisutan u javnosti i medijima, te pred njihovim očima jedini bio dosljedna alternativa Milanu Bandiću. Jedini ostavljao dojam da mu je stalo.

Tomašević ubire plodove svojeg rada, on jest bio prisutan, baš kao Bandić, dok drugi nisu. Škori, kao i bilo kome drugome, to je gotovo nemoguće nadoknaditi. Navodi o načinu financiranja udruga teško da to mogu promijeniti.

Mogu li Škorine optužbe protiv Tomaševića i udruga pasti na plodno tlo? Samo kod onih koji su ionako već otprije uvjereni da su te optužbe istinite. Oni bi Škoru u svojim očima sad mogli potvrditi kao jedinog autentičnog glasnogovornika i lidera “desnice”, bez obzira na uspjeh ili neuspjeh u utrci za zagrebačkog gradonačelnika. Ta bitka zapravo se ni ne vodi za srce i dušu Zagrepčana, već za okupljanje pristaša iz – cijele Hrvatske.

I to je ono što je u cijeloj ovoj priči meni zapravo jedino intrigantno. Na koji način će se bitka za Zagreb preliti u bitku za Hrvatsku? I hoće li uopće? U kojoj mjeri će utjecati na preoblikovanje “ljevice” i “desnice”? Mnogi smatraju da Možemo za to nema kapaciteta, da im je baza isključivo u Zagrebu te da bi se u pokušaju osvajanja Hrvatske bolno sudarili s istim zidom kao i Bandić kad je pokušao postati gradonačelnik Hrvatske. No, pritom previđaju da politika zelenih, kao i radikalne ljevice, nipošto nije tek komunalna, lokalna ni regionalna, već europska, pa i globalna.

Stvaranje sanitarnog kordona prema navodnoj “ekstremnoj desnici” promašena je politika koja će HDZ skupo stajati. To je i duboko antituđmanovska politika. Tuđman je uvijek pokušavao kontrolirati sve “domoljubne” opcije, nikad ih stvarno ne puštajući iz HDZ-ovog čvrstog zagrljaja. Da, Škoro je pomogao Milanoviću, ali Plenković je taj koji je stvorio Škoru.

To očito jasno prepoznaju HDZ-ove perjanice poput Anušića, kojeg boli ratovanje s dojučerašnjim stranačkim saveznicima i ideološkim istomišljenicima. Pa i sam Plenković sad poziva na zaokruživanje “svjetonazorski bliže opcije”, tvrdeći da HDZ-ovi birači neće raditi ono što su Škorini na predsjedničkim izborima. Možda je to samo Plenkovićeva pila naopako, no od Škore pak ništa slično nismo čuli.

Na posljednjim parlamentarnim izborima, Možemo je uzimanjem glasova SDP-u nenamjerno donekle pomoglo Plenkoviću, na sljedećim će mu sasvim namjerno itekako odmoći. Da, do sljedećih izbora stvarno je daleko i još svašta se može dogoditi, no najizgledniji scenarij je onaj u kojem će bez dramatičnog zaokreta i zahvaćanja mnogo veće količine glasova na desnom spektru, Plenkoviću biti na rubu nemogućeg složiti novu većinu čak niti uz čvrstu podršku (samo njemu osobno!) vjernih manjinaca, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list.

Kolumnu u cijelosti pročitajte u na Večernjem listu.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.