Potrošači su sve osvješteniji, traže lokalne, sezonske, domaće proizvode, pa im i trgovci, reklo bi se, spremno izlaze u susret. Gotovo svi i vlastitim robnim markama, posebnim označavanjem, žigovima, šahovnicama… šalju signale s polica kako skrbe o domaćoj proizvodnji i proizvođačima, dapače – i izvoze kvalitetne hrvatske proizvode.
Trebamo li vjerovati deklaracijama?
Čini se kako u zemlji s nedostatnom proizvodnjom baš svih ključnih kategorija kad je u pitanju hrana, ni ono malo što proizvedemo ne možemo prodati po fer uvjetima, piše Večernji list.
Jabuka na policama trgovine gotovo je upola jeftinija od drugih. Reklamira se kao domaća, na deklaraciji stoji hrvatski proizvod, no je li to doista tako?
U petak, 5. ožujka, na adresu Državnog inspektorata stigla je prijava. U njoj se tvrdi da se u nekim trgovačkim lancima pojavila jabuka na čijoj deklaraciji stoji da je hrvatskog porijekla. Sumnja se da kvalitetom i pakiranjem ne odgovara domaćem proizvodu. Prijava nije bila anonimna, potpisala ju je Hrvatska voćarska zajednica.
“Tipična kutija iz Poljske, vidimo kako se pakira naša jabuka, vidimo i kako izgleda naša jabuka, a kako izgleda ta koja je došla iz drugog kraja Europe. Ona je drugačija, druge su sorte, idared taj poljski je kao repa”, rekao je za RTL-ovu Potragu Željko Ledinski, Hrvatska voćarska zajednica.
Sumnje da je roba deklarirana kao domaća temelje na nekoliko elemenata
“Pakirana je u tipičnoj crnoj kutiji, lupljena etiketa proizvođača, mi opravdano sumnjamo da je uvezena”, rekao je Ledinski.
Željko Ledinski, bivši je političar, inženjer šumarstva po struci i sam voćar. Jabuke sadi na 10 hektara. Kada u ime kriznog stožera Hrvatske voćarske zajednice potpisuje prijave protiv konkurenata, ponekad ima problema.
“Nikoga se ne bojim, imam čiste račune, svoju proizvodnju, čisto nastupam, ne bojim se. A oni koji se nađu pogođeni našim objavama ili prijavama, sigurno da pokušavaju pritisak izvršiti. Pa dešavalo se nekad da se samo moja roba vrati iz trgovačkog centra”, kaže Ledinski.
Godinama upozorava na velike igrače za koje misli da ne igraju pošteno i da zbog profita ugrožavaju domaću proizvodnju. Objašnjava nam svoje motive i motive Zajednice u čije ime nastupa.
“Pa ne može biti logično da je država napravila hladnjake, a da uvoze i neće kupovati hrvatsku robu, je l’ to logično? Nije logično, očito je neki drugi interes u pitanju, interes je uvijek financijske prirode…”, kaže Ledinski.
Inspekcija je mogla pronaći na policama trgovačkog lanca ponudu jabuke koja je čak 40 posto jeftinija od drugih ponuđenih. Reklamira se kao domaći proizvod, piše da je otkupljuje i pakira jedna domaća tvrtka, na deklaraciji stoji roba hrvatskog porijekla. Nije sporan uvoz nego deklariranje navodno uvezene robe kao domaće.
“Hrvatski su voćari nezadovoljni jer kad još ima domaće jabuke jedan centar prodaje poljsku jabuku preko firme iz Hrvatske…”, ističe Ledinski.
Je li sporna jabuka stigla od polja do stola, ili od Poljske do stola?
No, cijela priča s lošim tretmanom domaće jabuke, na što već godinama upozoravaju voćari, traje dugo.
“Stoje veliki moćnici, mi kao mali proizvođači smo u nemogućnosti da bilo što napravimo i tražimo pomoć od državnih institucija”, kaže Ledinski.
Uvoz jabuka prošle se godine udvostručio
“Hrvatska je u 11 mjeseci 2020. uvezla jabuka u vrijednosti 8 milijuna eura, dvostruko više nego godinu dana prije”, rekao je Dražen Miloloža, Hrvatska gospodarska komora.
Šleper ekonomija dobro je funkcionirala u protekloj godini.
“Dođu godine da cijena hrvatske jabuke ide samo na akciju, kad se hrvatska proda, onda dolazi jabuka izvana na kojoj se zarađuju novci”, kaže Ledinski,
Hrvatska je uvezla više jabuka u COVID sezoni kada je u Hrvatskoj zbog osjetnog pada turizma puno manje ljudi konzumiralo hranu nego proteklih sezona.
“Ta je putanja silazna, ta putanja jako ovisi o vremenskim prilikama. U našoj proizvodnji treba povećati konkurentnost i prinose. Nismo po prinosima na razini s ostalim razvijenim europskim zemljama”, ističe Miloloža.
Je li prijavljena jabuka uvezena ili unesena iz zemalja s većim prinosom i boljim proizvodnim ciklusima ili je rodila ovdje – početkom tjedna nije bilo utvrđeno.
“Još nam nisu se javili, bojim se sporosti administracije, da se ne desi da su svi čuli, da oni lako mogu povući tu robu u skladišta, nitko neće uloviti nikoga…”, poručuje Ledinski.
Voćarska zajednica poslala je prijavu i na adresu ministarstva poljoprivrede.
“Ako govorite o prijavi koja se odnosi na neodgovarajuće deklariranje jabuke u jednom trgovačkom lancu, da, dijelom sam upućena i koliko ja znam Državni inspektorat provodi nadzor. Ovlašteno tijelo za prijave, a to je prijava na neodgovarajuće deklariranje je Državni inspektorat RH”, rekla je Marija Vučković, ministrica poljoprivrede.
U međuvremenu se tone jabuka za koje, tvrde ovi voćari, postoji sumnja u krivo deklariranje – uredno kupuju i konzumiraju.
“Sustav funkcionira i prema planu Inspektorata i prema prijavama svaka se provjeri, ali mi imamo svoj plan monitoringa, obavljaju se deseci kontrola, a za neke imamo i stotine kontrola, mi ćemo monitoringe pojačati”, kaže Vučković.
Čekajući rezultate Inspektorata, predstavnici voćarske zajednice poslali su uzorak tih jabuka na analizu u akreditirani laboratoriji za kontrolu. U petak, 12. ožujka, stigao im je nalaz. U dokumentu koji smo dobili na uvid stoji da je u uzorkovanoj jabuci pronađena količina karbendazima.
“O tom smo nalazu obavijestili Inspektorat, ministarstvo i očekujemo dalje njihovo postupanje po tome”, naglašava Ledinski.
Riječ je o fungicidu čija je upotreba u Europskoj uniji zbog njegove štetnosti već sedam godina zabranjena.
“Nema dopuštenih sredstava za zaštitu bilja na osnovi karbendazima u Hrvatskoj, radi se o zabranjenoj tvari u Hrvatskoj i u cijeloj EU, radi se o zabranjenoj tvari i njegova primjena doista nije dopuštena”, kaže Zdravka Sever, Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu.
Potraga je mišljenje o nalazima zatražila od Zdravke Sever, voditeljice Centra za zaštitu bilja pri Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu.
“Postoji druga aktivna tvar koja se zove tiofantmetil i koja je također zabranjena u listopadu 2020. Međutim još uvijek se sredstva koja sadrže tu aktivnu tvar mogu koristiti u cijeloj Europi. Zadnja primjena je listopad 2021.”, kaže Sever.
Pa bi se i tako moglo objasniti kako se štetni, i u Europskoj uniji zabranjeni fungicid pronašao u jabuci deklariranoj kao domaćoj.
“Veza između karbendazima i tiofantmetila je što se karbendazim javlja kao metabolit tiofantmetila i to bi možda mogao biti odgovor kako se karbendazim u tim vrlo malim količinama pronašao na plodovima jabuke”, ističe Sever.
S obzirom na male količine, zaključuje: “Mislim da na temelju saznanja i s obzirom na te vrlo male količine možemo pomisliti da se ne radi o nedopuštenoj primjeni nedozvoljenog sredstva”.
RTL je kontaktirao i tvrtku koja je sporne jabuke plasirala u trgovački lanac. Tvrde zabranjeni pesticid ne koriste već godinama, dio proizvode sami, a dio jabuka kupuju od lokalnih proizvođača. S njima imaju ugovore koji poljoprivrednicima nameću standarde kemijsko fizikalne kakvoće plodova. Pišu da kvalitetu robe kontroliraju u akreditiranim laboratorijima. Jabuke pakiraju u ambalažu po želji kupaca. Uvoz nisu u svom odgovoru spominjali.
Već je početkom tjedna u privatnoj inicijativi analizirana jabuka, ali ovaj slučaj pokazuje rupe u sustavu.
“Česte su nam primjedbe na neodgovarajuće deklariranje, ne bih potvrdila, osporavala, ali nama su znak da trebamo izdvojiti značajnija sredstva za kontrole, trebamo još doraditi monitoring planove i jasnije informirati javnost”, rekla je Marija Vučković, ministrica poljoprivrede.
Odgovor, jesu li prijavljene jabuke uvezene, pa deklarirane kao domaće ili su domaće i čiste kao sunce, Državni inspektorat nije utvrdio. Odgovorili su nam da će rezultate imati krajem ovog tjedna… Zbroje li se dani, Inspektoratu će biti potrebno gotovo dva tjedna da provedu i zaključe nadzor od kuda je jabuka došla, gdje je bila skladištena i kome je plasirana u maloprodaju.
“Ne bih upirala prstom u nikoga, čekamo rezultate…”, poručila je Vučković.
Sve to ne mijenja puno i dio voćara nezadovoljan je što se ne prati sustavno gdje završava roba iz uvoza i kako se označava na prodajnim mjestima
“Oni lako mogu povući tu robu u skladišta, nitko neće uloviti nikoga…”, kaže Ledinski.
Prošle su godine poljoprivredni inspektori utvrdili dvanaest slučajeva u kojima se ne može utvrditi sljedivost hrane. Ako se u trgovačkim lancima ne može utvrditi sljedivost po pitanju voća i povrća, a tiče se zemlje porijekla novčana kazna je od 30 do 50 tisuća kuna za pravnu osobu. Tko se u međuvremenu prošvercao, tko je zaradio prekršajnu kaznu, a tko je dobro zaradio, zna samo Inspektorat.
Tekst se nastavlja ispod oglasa