Povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, koji se obilježava u spomen na potpisivanje Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije 9. prosinca 2003., skrenimo pozornost na veliki problem korupcije u hrvatskom društvu. Na ljestvici od 176 država prema Indeksu percepcije korupcije 2016. Hrvatska je na 55. mjestu s 49 bodova. U odnosu na prošlu godinu Hrvatska je nazadovala za dva boda. Višegodišnja korupcija korumpiranih političkih elita uništava hrvatsko gospodarstvo, obrazovanje, mirovine, životni standard. Hrvatska se ubraja u korumpirane države Europske unije, a osim nas lošije su Mađarska i Rumunjska s 48 bodova, Italija s 47 bodova, Grčka s 44 boda i Bugarska s 41 bodom.
Hrvatska je članica Europske unije s najvećom razinom korupcije u javnoj nabavi te s Rumunjskom i Bugarskom spada u najkorumpiranije države EU, što je pokazalo istraživanje koje je naručio Europski parlament, a proveo institut RAND Europe. Hrvatska, Rumunjska i Bugarska predvode skupinu od četrnaest zemalja EU-a koje imaju iznadprosječnu razinu korupcije, stoji u istraživanju, a po indeksu rizika od korupcije u javnoj nabavi Hrvatska je na samom vrhu, ispred Cipra, Litve i Rumunjske. Hrvatska, Bugarska, Rumunjska i Latvija zbog korupcije godišnje izgube oko 15% BDP-a. Korupcija ima značajan društveni i politički utjecaj jer potiče nejednakost, organizirani kriminal, slabiju vladavinu prava, lošiju izlaznost na izbore i nepovjerenje prema europskim institucijama, stoji u istraživanju.
Ovi zabrinjavajući podaci trebali bi biti dovoljan poticaj da se hrvatska javnost te politički i pravosudni sustav konačno ozbiljno i beskompromisno suoče s problemom korupcije koja uništava hrvatsko gospodarstvo te predstavlja ugrozu društvenog i političkog razvoja. Međutim, već godinama ni Državno odvjetništvo, ni političari – vladajući i oporbeni – ne čine dovoljno kako bi se stalo na kraj korupciji kao velikoj društvenoj nepravdi. Štoviše, svjedoci smo kako je upravo politička korupcija ono što sprječava rješavanje problema korupcije u društvu.
Brojne korupcijske afere kojima je hrvatska javnost svjedočila, prošle su nekažnjeno te glavni akteri nisu snosili nikakvu političku, ni kaznenu odgovornost. Afera preplaćenih kvadrata tijekom obnove u Gunji po nalogu tadašnje ministrice graditeljstva i prostornog uređenja gđe Anke Mrak Taritaš, afera s razdjelnicima iz koje je bivši ministar gospodarstva g. Ivan Vrdoljak izišao neokrznut, kao i brojne afere bivšeg ministra poljoprivrede g. Tihomira Jakovine. Svi ti slučajevi, ali i brojni drugi koji ovdje nisu navedeni, pokazuju duboku prožetost korupcijom hrvatskog političkog sustava, ali i pravosudnog, s obzirom da Državno odvjetništvo ne čini dovoljno kako bi se procesuirali osumnjičeni, a i samo je često meta optužbi za koruptivna djelovanja.
Ozbiljan primjer korupcije jest i pogodovanje u svrhu ostvarivanja političke trgovine. Tako imamo primjer g. Milorada Pupovca, predsjednika SDSS-a, stranke koja premijeru Plenkoviću drži većinu u Saboru, te predsjednika saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. G. Pupovac je ujedno i predsjednik Srpskog narodnog vijeća koje je samo prošle godine iz državnog proračuna u svrhu promicanja kulturne autonomije nacionalnih manjina dobilo 3,2 milijuna kuna za objavljivanje tjednika Novosti, što SNV zloupotrebljava koristeći sredstva poreznih obveznika za vrijeđanje Hrvatske i hrvatskog naroda čime se krše odredbe natječaja Savjeta za nacionalne manjine na temelju kojeg im je novac dan. Međutim, iako je U ime obitelji na navedenu zlouporabu proračunskog novca obavijestila Sabor, Vladu te Savjet za nacionalne manjine, ništa nije poduzeto po tom pitanju, što se može protumačiti kao posljedica političke trgovine premijera Plenkovića i g. Pupovca. Dakle, porezni obveznici plaćaju koruptivno pogodovanje u svrhu političke trgovine.
Udruga U ime obitelji redovito upozorava na korupciju i smatra kako je potrebno poboljšati pravne mehanizme borbe protiv korupcije, posebno u strukturi i djelovanju Državnog odvjetništva, ali i mehanizme političke odgovornosti, a potrebu za time potvrđuju i sve dosadašnje korupcijske afere koje ili traju u nedogled bez da se stvarni krivci na koncu sankcioniraju, ili se zataškavaju, zanemaruju i toleriraju pa završe prije no što je podignuta optužnica.
“Krajnje je vrijeme da se hrvatsko društvo oslobodi okova korupcije koja ga drži u gospodarskoj krizi i siromaštvu te sprječava prosperitet i razvoj društva”, ističu iz udruge.
