Više od 30 milijuna dolara (oko 215 milijuna kuna) iznose ukupni troškovi arbitraže između Hrvatske i MOL-a pred arbitražnim sudom Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi (UNCITRAL), navodi Večernji list.
Prema pravilima UNCITRAL-a, ali i prema odluci arbitražnog panela, Hrvatska, kao strana koje je izgubila spor, mora snositi većinu troškova. Kako doznajemo, prema odluci arbitara, Hrvatsku će tako sama arbitraža s MOL-om oko upravljačkih prava u Ini stajati više od 20 milijuna dolara (oko 144 milijuna kuna).
Odluka arbitražnog panela koji su činili Britanac iz Hong Konga Neil Kaplan, Šveđanin iz SAD-a Jan Paulsson te profesor iz Zagreba Jakša Barbić na gotovo 200 stranica obrazlaže razloge za odbacivanje hrvatskih tvrdnji o mitu koje je navodno bivši premijer Ivo Sanader primio od šefa MOL-a Zsolta Hernádija u zamjenu za predaju upravljačkih prava Ine nije dostupna javnosti. Proces jest bio tajan, no odluku je moguće objaviti ako se obje strane u tome slažu. Kako su nam rekli upućeni, hrvatska strana nije voljna objaviti odluku.
Obje strane su za rad arbitara i suda već uplatila između milijun i milijun i pol dolara. No taj je iznos samo jedan segment u ukupnim troškovima. Prema pravilima UNCITRAL-a, u troškove arbitraže ulaze, uz naknadu arbitrima, i njihovi putni troškovi, troškovi i plaća vještaka, putni i drugi troškovi svjedoka, troškovi za funkcioniranje suda, ali i troškovi pravnog zastupanja obiju strana. Neuspješna strana u postupku snosi troškove, kaže se u pravilima, no arbitražni tribunal ima mandat stranci koja je izgubila doznačiti “razumne” troškove. Konkretno, to znači da su i hrvatska i mađarska strana tribunalu predočile sve svoje troškove, a tribunal je odredio da, uz svoje te troškove funkcioniranja suda, veliku većinu troškova MOL-a mora platiti Hrvatska.
Tako Hrvatska – logično – plaća troškove zastupanja američke odvjetničke tvrtke Squire Patton Boggs, ali i veliku većinu troškova odvjetnika tvrtke Dechert, koju je pak za zastupanje u arbitraži angažirao MOL. Iste pravne tvrtke zastupaju Hrvatsku i MOL i u arbitraži pred Međunarodnim sudom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu oko plinskog biznisa, koju je pokrenuo MOL krajem 2013. Kao odgovor na tu tužbu, hrvatska je Vlada, koju je vodio tadašnji premijer Zoran Milanović, pred UNICTRAL-om početkom 2014. pokrenula tužbu kojom je tražila da se proglase ništetnim izmjene ugovora iz 2009. o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju jer – tvrdila je – dokumenti dokazuju korupciju zbog koje je Sanader Mađarima prepustio kontrolu u Ini, a koju je Hrvatska u odluci suda krajem prosinca izgubila.
Rekordno visoki troškovi arbitraže pred UNCITRAL-om opravdavaju se kompleksnim poslom koji su imali arbitri, ali i troškovima samog postupka. Ukupno je u Parizu, Londonu i Ženevi saslušano 15 svjedoka, između kojih su bili i Ivo Sanader i Zsolt Hernádi, dok je sud ekspertizu čuo od 14 vještaka. U vrijeme saslušanja ključnih svjedoka, u sudnici je bilo nazočno čak 20-ak odvjetnika, po desetak sa svake strane, a svjedočenja su trajala više dana. Sud nije postavio rok do kojega Hrvatska mora platiti svoj dio, već je navedeno da troškove mora podmiriti što prije.
Za usporedbu, Hrvatska je za arbitražu u slučaju razgraničenja sa Slovenijom do trenutka izlaska iz procesa potrošila oko 4,1 milijun dolara (3,9 milijuna eura, odnosno 29 milijuna kuna) – oko 900 tisuća dolara (850 tisuća eura) za troškove suda te oko 3,2 milijuna dolara (3,05 milijuna eura) za zastupanje.
