U ime obitelji pobija neistine LGBT udruge o surogatstvu: “Surogatstvo iskorištava žene i djecu, ne smije ga se ozakoniti”

Foto: fah

Na stranicama portala Libela.org objavljen je krajem 2016. intervju s LGBT aktivistima iz udruge “Dugine obitelji” koji zastupaju zakonsku regulaciju surogatstva u Hrvatskoj te ga drže jednom od opcija pomoću koje homoseksualni parovi mogu ostvariti svoju “želju za roditeljstvom”. U nastavku donosimo i demantiramo tvrdnje LGBT aktivista:

1. tvrdnja: “[Surogatstvo] treba biti zakonski regulirano na najbolji mogući način, koji štiti sve strane uključene u proceduru. Neke zapadne zemlje imaju odlične zakone, koji otklanjanju ikakvu mogućnost financijskih malverzacija, iskorištavanja ljudi ili stavljanja istih u nepovoljne pozicije.”

Surogatstvo je nošenje i rađanje djeteta za nekog drugog, a obično uključuje sklapanje ugovora između para koji želi dijete, žene koja će “iznajmiti maternicu” i posredničke agencije, in vitro potpomognutu oplodnju, nošenje, rađanje te predaju rođenog djeteta naručiteljima. Takva praksa sama po sebi uključuje iskorištavanje ženinog tijela, njegovih reproduktivnih funkcija, svodi trudnoću na “uslugu”, a dijete tretira kao robu koja se naručuje i dostavlja nakon rođenja. Stoga nikakve “zakonske regulacije” ne mogu ukloniti činjenicu da se radi o praksi koja se duboko protivi ljudskom dostojanstvu i pravima žene i djeteta.

Prema članku 31. Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (NN 86/12) u Hrvatskoj je zabranjen svaki oblik surogatstva, a Europski je parlament, usvajajući Rezoluciju godišnjeg izvještaja o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2014. godine, osudio sve prakse surogatstva navodeći da ono “narušava ljudsko dostojanstvo žene jer se njezino tijelo i njegove reproduktivne funkcije koriste kao roba”. U državama koje su legalizirale surogatstvo, žene koje se odlučuju na takvu vrstu zarade (rađanje djeteta za nekog drugog) najčešće se nalaze u lošoj ekonomskoj situaciji, dok od stavljanja rađanja djece na tržište najviše profitiraju agencije za posredovanje i ugovaranje surogatstva zarađajući milijune dolara godišnje. Surogatstvo time postaje samo moderni oblik legaliziranog iskorištavanja žena.

Dakle, žene koje “nose dijete za drugoga” i djeca koja se pritom rađaju uvijek su u “nepovoljnoj poziciji”, a uz to ih prati i visok rizik od ozbiljnih emocionalnih i psiholoških posljedica budući da se veza stvorena između majke i djeteta tijekom devet mjeseci trudnoće nasilno prekida te se odvajanjem djeteta od jednog ili oba biološka roditelja krši njegovo pravo da zna svoje roditelje i uživa njihovu skrb (Konvencija o pravima djeteta, čl. 7., st. 1.).

Osim što predstavlja moderni oblik iskorištvanja žena i djece, surogatstvo može ozbiljno ugroziti institut posvajanja budući da njegova legalizacija donosi za naručitelje određene “prednosti” pred posvajanjem poput mogućnosti genetske povezanosti jednog ili oba roditelja s djetetom, nepostojanja psihosocijalnih provjera naručitelja poput onih kroz koja prolaze potencijalni posvojitelji te svojevrsna “sigurnost u ishod procesa” – nakon pronalaska žene koja će iznijeti trudnoću i sklapanja ugovora, izvjesno je da će dijete nakon rođenja biti predano naručiteljima. Za razliku od surogatstva, kod postupka posvajanja dobrobit djeteta je na prvom mjestu, potencijalni posvojitelji prolaze kroz različita psihosocijalna testiranja, a postupak posvajanja je često dugotrajan i neizvjestan (primjerice, može se prekinuti ukoliko sud odluči da je vraćanje djeteta roditeljima u najboljem djetetovu interesu). Dakle, institut posvajanja ustanovljen je prije svega radi zaštite prava i potreba djeteta, osobito njegovog prava na život u obitelji, dok je surogatstvo primarno želja odraslih “za roditeljstvom”, koji dijete naručuju kao robu i čija im se dodjela osigurava kupoprodajnim ugovorom prije začeća. Zato je institut posvajanja potrebno zaštiti, jer se time štite prava i potrebe djeteta.

2. Tvrdnja: “Današnja realnost je da zabrana neke medicinske procedure neće spriječiti ljude da ju koriste, samo će te procedure učiniti puno rizičnijima. Baš zbog toga trebamo kvalitetne zakone.”

Kao što je već rečeno, surogatstvo podrazumijeva nošenje i rađanje djeteta za nekog drugog te se ne radi samo o “medicinskoj proceduri”, kako predstavnici Duginih obitelji to žele prikazati, već o praksi koja uključuje niz aktivnosti (od sklapanja ugovora, do rađanja i predaje djeteta naručiteljima) od kojih većina nema nikakve veze s medicinom, ali ima s kršenjem prava i dostojanstva žene i djeteta. Suprotno stavovima predstavnika udruge Dugine obitelji, rizičnost ilegalnog surogatstva nimalo ne opravdava njegovu legalizaciju, baš kao što se dekriminalizacija i legalizacija prostitucije ili bilo koje prakse protivne ljudskom dostojanstvu ne može opravdati rizičnošću crnog tržišta. Najbolji mogući način zaštite žena i djece od iskorištavanja u praksi surogatstva je njegova zabrana u svim oblicima, kao što je to u Hrvatskoj i kao što je preporučio Europski parlament. Legalizacija surogatstva znači namjerno stvoriti uvjete kojim će djeca biti lišena svoje majke, koja ih je nosila i rodila, i/ili oca (davatelja sjemena).

3. Tvrdnja: “Surogat majčinstvo je također jedna od opcija [kojom homoseksualni parovi mogu ‘dobiti’ dijete]”

Surogatstvo instrumentalizira žene i djecu i kao takvo nikada ne smije ne smije biti ozakonjeno. Unatoč tome, to je trenutno jedan od glavnih instrumenata kojima LGBT lobij u svijetu nastoji omogućiti homoseksualnim parovima da dođu do djece. Međutim, u interesu je svakog djeteta da odrasta u zajednici koja je najbolja za djetetov odgoj i razvoj, a to je, prema relevantnim znanstvenim istraživanjima, vjerna zajednica muškarca i žene, javno objavljena pred zajednicom i društvom i puna ljubavi; ukoliko to nije moguće – u zajednici koja je najsličnija onoj u kojoj ono može nastati, uz majku i oca. Stoga na bilo koji način unaprijed namjerno lišavati djeteta mogućnosti da odrasta uz majku i oca, nije u djetetovu najboljem interesu. Djeca koja odrastaju s istospolnim partnerima u daleko su nepovoljnijem položaju i tu činjenicu potvrđuju relevantna istraživanja.

Iako surogatstvo samo po sebi krši dostojanstvo žena i djece, što su prepoznali Europski parlament i hrvatsko zakonodavstvo, koje ga zato zabranjuje, različite interesene skupine ipak i dalje nastoje progurati ovu etički neprihvaljivu praksu kao “jednu od opcija rješavanja problema neplodnosti” kod parova ili “dobivanja djece” za homoseksualne parove. Zato će se udruga U ime obitelji i dalje zauzimati za zaštitu žena i djece od svakog oblika iskorištavanja i ugrožavanja njihova dostojanstva i ljudskih prava te za potpunu zabranu surogatstva.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr