Novac koji iseljenici šalju u Hrvatsku premašio je zaradu od stranih turista, a imaju pravo na samo tri zastupnika.
I ove godine hrvatsko iseljeništvo doznačilo je goleme količine novca koje premašuju iznos koji privređuje turizam kao najznačajnija gospodarska grana u Hrvatskoj.
Riječ je o istom onom iseljeništvu koje ima samo tri zastupnika u Hrvatskom saboru. Ta tri zastupnika trebala bi zastupati čak tri do četiri milijuna iseljenika što je gotovo jednako broju birača unutar zemlje. Iseljeništvu lijevo-liberalni mediji i ljevica često predbacuju da ne plaćaju porez u Hrvatskoj zbog čega, po njima, ne bi smjeli imati zastupnike, a redovno se prešućuje da godišnje dijaspora u Hrvatsku pošalje više od dvije milijarde eura.
Pomažu u pandemiji
Različitim kanalima naši radnici iz inozemstva u domovinu su poslali 251 milijun eura, odnosno 17% posto više nego što su na smještaj, hranu ili zabavu u prvoj polovini ove godine potrošili inozemni turisti, donosi Novi list.
Naknade hrvatskim radnicima iz inozemstva, a posebice doznake što ih građani zaposleni diljem svijeta šalju u gotovini i neformalnim kanalima svojim obiteljima i prijateljima već godinama imaju na potrošnju i makroekonomsku stabilnost u Hrvatskoj znatno veći utjecaj nego u većini ostalih članica Europske unije. Iako su mnoga predviđanja govorila da će te doznake, gotov novac koji u Hrvatsku stiže iz inozemstva, oslabiti u pandemiji, one su zapravo još jače pomogle kućanstvima u Hrvatskoj da se nose s krizom. Ostale su stabilne u prošloj godini, a u prvoj polovini ove godine, pokazuju to podaci Hrvatske narodne banke (HNB), i dodatno su rasle, pa su tako doznake u gotovini što su ih naši radnici iz inozemstva poslali svojim obiteljima bile veće od prihoda koje je Hrvatska u isto vrijeme ostvarila od dolazaka inozemnih turista.
U prva dva tromjesečja radničke su doznake bile ukupno milijardu i 745 milijuna eura, dok je u isto vrijeme prihod koji je država ostvarila od dolazaka inozemnih turista bio milijardu i 494 milijuna eura. To znači da su različitim kanalima naši radnici iz inozemstva u domovinu poslali 251 milijun eura, odnosno 17 posto, više nego što su na smještaj, hranu ili zabavu potrošili inozemni turisti.
Više šalju iseljenici nego što smo dobili od EU
Iako je postojao strah da će se zbog pandemije vrijednosti doznaka smanjiti, to se u hrvatskom slučaju nije dogodilo i one su porasle za čak 206 milijuna eura, odnosno za 13,5 posto veće su nego lani. Samo u prvom tromjesečju ove godine građani su poslali 890,7 milijuna eura doznaka, a razdoblju od početka travnja do kraja lipnja 854,3 milijuna. U svakom su kvartalu svojim obiteljima građani poslali više novca nego što ga je država u prvoj tranši dobila iz europskog mehanizama za oporavak i otpornost.
No, nisu doznake koje radnici iz inozemstva šalju u Hrvatsku jedini priljev novca iz inozemstva što ga ostvaruju naši radnici. Na ime naknada iz inozemstva hrvatski su građani dobili ukupno milijardu i 67 milijuna eura. Iznos je to koji je za 68 milijuna eura veći od troška što će ga država imati za nabavu vojnih zrakoplova.
Kroz naknade zaposlenima ili osobne doznake u Hrvatsku iz inozemstva u prvih pola godine stiglo je dvije milijarde i 12 milijuna eura. Prihod je to koji je Hrvatska od inozemnih turista uspjela u pola godine ostvariti samo u pretpandemijskoj 2019. godini. U cijeloj prošloj godini doznake iz inozemstva bile su tri milijarde i 90 milijuna kuna, dok su naknade zaposlenima bile milijardu i 840 milijuna kuna.
Usporedba prihoda
Što se tiče ovogodišnjih turističkih rezultata, odnosno prihoda od stranih turista oni su već u prvoj polovini godine bili znatno bolji nego lani, ali još uvijek daleko ispod ostvarenja u 2019. godini. U šest mjeseci ove godine prihodi od turizma iz inozemstva bili su milijardu i 494 milijuna što je za čak 56 posto više nego lani u isto vrijeme, kad je ostvareno 957 milijuna kuna. Dakle, već u prvih pola godine turizam je u 2022. godini, kad su u pitanju gosti iz inozemstva, donio 537 milijuna kuna više nego lani.
Prvo polugodište bilo je zbog strožih epidemioloških mjera znatno lošije nego lani, ali su zato travanj, svibanj i lipanj donijeli ukupan prihod od milijardu i 247 milijuna eura, što je gotovo 700 milijuna eura više nego u lanjskom drugom tromjesečju.
Usporedba prihoda
Prihod od stranih turista
(prvo polugodište)
2019. – 2,808 milijardi eura
2020. – 957,1 milijun eura
2021.- 1,494 milijarde eura
Doznake iz inozemstva
(prvo polugodište)
2019. – 1,524 milijarde eura
2020. – 1,538 milijardi eura
2021. – 1,745 milijardi eura
Naknade zaposlenima
– 2019. – 907,0 milijuna eura
– 2020. – 877,8 milijuna eura
– 2021. (prvo polugodište) – 1,066 milijardi eura
No, prvo je polugodište i dalje znatno lošije nego isto razdoblje 2019. godine. U toj pretpandemijskoj godini turistički prihod iz inozemstva u prvih je šest mjeseci bio 2,8 milijardi eura, što znači da je u ovoj godini u istom razdoblju dosegnuto tek 53 posto tog prihoda. U Vladi računaju na to da će u cijeloj godini Hrvatska ostvariti 70 posto prihoda iz 2019. godine i ta svoja očekivanja temelje na rezultatima koje je turizam ostvario u udarnim mjesecima, srpnju i kolovozu te na činjenici da je i postsezona znatno bolja od prošlogodišnje.
Bolji turistički rezultati u drugom kvartalu ove godine nisu donijeli samo veće prihode od inozemnih turista, više su kao turisti u inozemstvu trošili i hrvatski građani. Tako su u drugom kvartalu ove godine na inozemna putovanja Hrvati potrošili 186,1 milijun eura što je dvostruko više nego lani u istom razdoblju kad je trošak inozemnih putovanja bio samo 90,7 milijuna eura.
Stopa siromaštva bila bi veća da nema iseljenika
“Ekonomski gubitak od iseljavanja veći je od ukupnih ulaganja i doznaka iz iseljeništva – i to u slučaju svih zemalja jugoistočne Europe“, istaknuo je doc. dr. sc. Tado Jurić, profesor s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta, u razgovoru za Narod.hr.
Podsjetimo, u prvoj polovini godine, odnosno u prva dva tromjesečja iseljenici su poslali novčane doznake u Hrvatsku u iznosu od 1,7 milijardi eura. Iznos je to koji za čak 251 milijun eura nadmašuje zaradu od stranih turista, a sličan je slučaj svake godine. Uglavnom se ističu iznosi navedenih doznaka i dobit za nacionalna gospodarstva, a Narod.hr je zanimao odnos koristi i štete za Hrvatsku uz ovakvo masovno iseljavanje iz države.
Uz to, zamolili smo politologa i povjesničara doc. dr. sc. Jurića da nam nešto kaže i o svojoj novoj knjizi Gastarbajteri Milenijci, koja predstavlja prvu sveobuhvatnu analizu iseljavanja iz Hrvatske.
Narod.hr: Posljednji podaci govore da je hrvatsko iseljeništvo opet doznačilo ogroman novac u domovinu. Što on znači za Hrvatsku?
Doc. dr. sc. Tado Jurić: Svakom godinom hrvatski građani šalju sve više doznaka u zemlju porijekla (Eurostat 2015-2020). Baš kao i u prošlosti gastarbajteri recentni iseljenici uzdržavaju rodbinu kod kuće. Prema podacima Hrvatske narodne banke, iznos koji su iseljenici poslali u Hrvatsku tijekom 2018. dosegao je dvije milijarde eura (HNB, 2019.). To je daleko veći iznos od onog koji je Hrvatska zabilježila u izravnim stranim ulaganjima tijekom iste godine (1,7 milijardi eura). No, potrebno je i napomenuti da je riječ samo o evidenciji doznaka koje su zabilježene statistikom; nije uračunata potrošnja pri dolasku u domovinu na godišnji odmor i sl.
Ovi podaci Hrvatsku svrstavaju na sam vrh zemalja sa sličnom veličinom dijaspore. Međutim, ovome treba pridodati i druge prihode koje Hrvatska prikuplja na osnovu socijalnih davanja (na primjer inozemne mirovine) pa je doprinos bruto domaćem proizvodu vjerojatno i više od 4,3 % kako procjenjuje HNB.
Stope rasta BDP -a u svim zemljama jugoistočne Europe bile bi zasigurno mnogo niže, a stopa siromaštva veća da iseljenici ne šalju doznake članovima obitelji i da ne troše dio svoje inozemne zarade tijekom odmora provedenog kod kuće. S druge strane, što se u ovakvim analizama često zanemaruje, novac izgubljen neplaćanjem poreza i padom produktivnosti zbog nedostatka mladih radnika znatno je veći od subvencija koje ti iseljenici šalju u zemlju.
Iako se vrlo često može čuti o koristima navedenih doznaka za nacionalna gospodarstva, rijetko se spominje koliki je gubitak po financijski sustav uslijed odlaska tih ljudi iz sustava. Dugoročni neto učinak (priljev sredstava s jedne strane i gubitak mlade radne snage s druge strane) svakako je negativan, iako kratkoročno i srednjoročno ima pozitivan učinak na BDP i životni standard jednog dijela stanovništva. Neto porezni gubitak zbog nedostatka iseljenika u svakoj od zemalja jugoistočne Europe vrlo je vjerojatno oko 2,5 do 3,5 milijardi eura godišnje (WFD, 2020.). Osim toga, teret poreza i doprinosa raspodjeljuje se na sve manji broj ljudi.
Povrh svega, doznake utječu na smanjenje ukupne produktivnosti u društvu, jer se ne koriste kao nova ulaganja, već isključivo za tekuću potrošnju. To s jedne strane smanjuje društvenu napetost i nezadovoljstvo u društvu, a s druge strane održava neodrživ sustav.
Postoji još nekoliko drugih štetnih učinaka iseljavanja. Država ulaže značajna sredstva u svakog pojedinca za njegovo obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, a povrata ulaganja nema ako osoba ne radi ili se iseli iz zemlje.
Istodobno, određeni iseljenici često koriste zdravstvene ili druge usluge u domovini, što predstavlja dodatno opterećenje javnih financija – a najveći problem je što se teret poreza i doprinosa za financiranje socijalne države i javne infrastrukture raspoređuje na sve manji broj zaposlenih. Sve navedeno dovodi do pada kvalitete mirovinskog i zdravstvenog sustava. Istodobno, doznake iz inozemstva demotiviraju dio populacije da postane aktivan sudionik na tržištu rada. Stoga, za zaključiti je da je ekonomski gubitak od iseljavanja veći od ukupnih ulaganja i doznaka iz iseljeništva – i to u slučaju svih zemalja jugoistočne Europe.
Najjednostavnije rečeno, odlaze oni koji pune socijalne fondove a ostaju i vraćaju se pretežito oni koji ih koriste. To i jeste suština ekonomskog dijela problema iseljavanja.
Narod.hr: Možete nam nešto reći o svojoj novoj knjizi o “gastarbajterima milenijcima” iz Vašeg istraživanja?
Doc. dr. sc. Tado Jurić: U novoj knjizi Millennials Gastarbeiter (Gastarbajteri Milenijci, knjigu prati blog: www.gastarbeitery.de) predstavlja se prva sveobuhvatna analiza iseljavanja iz Hrvatske i zemalja Jugoistočne Europe u Njemačku i Austriju na engleskom jeziku (532 s.).
Počevši od analize gastarbajterske ere preko recentnog iseljavanja knjiga završava modeliranjem prognoza daljnjih demografskih i migracijskih trendova. Pored interdisciplinarne analize u demografsku znanost Jugoistočne Europe uvodi se po prvi put inovativni pristup digitalne demografije. Međutim, knjiga ne staje na analizi i modeliranju budućih trendova nego nudi konkretna rješenja na nacionalnoj i EU razini.
Kombinacija tri glavna potisna čimbenika doveli su do recentnog iseljavanja:
1) Politika izvlačenja mlade radne snage i probranog stanovništva s periferije EU u jezgru EU kao ključne mjere za oporavak stanovništva zapadne Europe i gospodarstva,
2) korupcija kao najvažniji potisni faktor suvremenog iseljavanja i
3.) shvaćanje kapitalizma od strane poslodavaca kao jednosmjernog procesa ostvarivanja profita bez odgovarajućeg nagrađivanja radnika.
* Ponavlja li se gastarbeiterska povijest?
* Mogu li demografske promjene u EU ugroziti temelje liberalne demokracije?
* Jesu li migracije u EU interesno neutralna i slučajna društvena pojava?
* Hoće li EU postati neoliberalno bojište za resurs – čovjek?
* Koja su konkretna rješenja na nacionalnoj i EU razini?
* Zašto indeks korupcije u Hrvatskoj i na Zapadnom Balkanu raste s povećanim
iseljavanjem i koje su druge posljedice iseljavanja?
* Postoji li korelacija između iseljavanja s prostora EU periferije i porasta ilegalnih
migracija?
* Zašto predlažemo parcijalni rad na daljinu u javnom sektoru kao ključnu demografsku
mjeru za oživljavanje Hrvatske i EU periferije?
* Mogu li inovativni pristupi digitalne demografije revolucionirati naše spoznaje o
migracijama i predvidjeti ih?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
