Nazivaju se raznim imenima, registrirani su kao pokreti, inicijative i udruge, a svima je zajedničko antihrvatsko djelovanje i pozivanje na „antifašizam“. Izdašno su financirani od nekoliko ministarstava i nekoliko veleposlanstava iako se javnosti predstavljaju kao nevladine udruge.
Glumeći promatrače na suđenjima, uglavnom Hrvatima za ratne zločine, vršeći time pritisak na pravosuđe, dok ih istovremeno ratni zločini nad Hrvatima niti najmanje ne zanimaju. U sudnicama se kao promatrači pojavljuju: Zoran Pusić, Vesna Teršelič, Saša Kosanović i drugi istaknuti članovi „Antifašističke lige“, Platforme 112 i pupovčevog SNV-a, što dokazuje njihovu umreženost, podjelu poslova i organizirano djelovanje. U mnogim izuzetno štetnim zakonima te izmjenama i dopunama može se prepoznati „Documentin“ rukopis što je jednom prilikom potvrdio i tada predsjednik RH, Ivo Josipović.
Pod čudnim okolnostima i pokroviteljstvima u ovoj osiromašenoj državi pronašlo se 700 000 kuna za „Antifašistički muzej“ gdje sve vrvi crvenim petokrakama, istim onim koje su devedeset prve po drugi put krenule oslobađati Šibenik. Šutimo, znači odobravamo kao i žalosnu činjenicu da još uvijek nemamo muzeja Domovinskog rata.
Nažalost, od smrti prvog predsjednika Hrvatske i ustoličenjem jednog od najvećih izdajnika u našoj povijesti, Mesića ti petokolonaši započeli su tihi prevrat koji traje i danas. Vještim ubacivanjem svojih ljudi u sve državne institucije i medije, ti Hrvati po rođenju, a jugoslaveni po opredjeljenju danas upravljaju svim važnijim tokovima našeg društva. Sasvim je sigurno da nisu jako pametni ali su dovoljno pokvareni da koordinirani i vođeni savjetima stranih agentura koje nikad nisu željele nezavisnu Hrvatsku državu, stvore u svijetu dojam da nam je državnost obnovljena na zločinu.
Iz povijesti znamo da se države uništavaju ratom i ekonomskim slomom, a najlakše ih se utapa u nove zajednice ako im se još prilijepi i zločinački karakter. Sve to su procesi koji se odvijaju u etapama, a upravo se nalazimo u ovoj posljednjoj kojoj u prilog ponajviše ide srbijanski zakon o univerzalnoj jurisdikciji. Vjetar u leđa im je i uhićenje desetorice u Orašju, što uz osuđujuće presude šestorici u Haagu na međunarodnom planu potpuno mijenja karakter Domovinskog rata. Kad se tome pridoda puštanje na slobodu četničkog vojvode Šešelja evidentno je da su se stari saveznici silno upregli pomoći srbiji da čim lakše realiziraju i tu točku iz SANU 2.
Pomažemo im i mi obilato svojim nečinjenjem i smušenim reakcijama kako na napade izvana, tako i na one iznutra. Još uvijek, neobjašnjivo nisu pronađeni „geometri“ s Poljuda koji su kreirali svastiku, a u međuvremenu dobismo iskonstruirane pokušaje atentata i svakodnevno medijsko bombardiranje s „povampirenjem ustaštva“, „ugroženosti srba“ „klerikalizaciju društva“, itd., itd. S druge strane ti isti koji vrište o lažnim atentatima zaista izvršiše tri politička atentata na dva ministra i potpredsjednika vlade. Medijski srpsko-jugoslavenski vučji čopor ministra Crnoju rastrgao je nakon izjave o registru izdajnika, ministra Hasanbegovića nakon izjave da je njihov antifašizam floskula, a Karamarkovo čerečenje krenulo je nakon izjave o lustraciji. Padoše ljudi šaptom, kao nekad Bosna, a da bi saznali tko je sljedeći samo trebamo baciti oko na naslovnicu pupovčevih Novosti, tamo objavljuju lica s tjeralice, a po viđenom sada su na redu Velimir Bujanec i Željka Markić.
U međuvremenu predsjednika vlade nam politički eutanaziraše uhićenjem branitelja Orašja, samo dva dana nakon njegovog službenog posjeta Sarajevu. Ministar vanjskih poslova izvršio je politički harakiri izjavom da će se o svemu konzultirati s našim partnerima u našem glavnom gradu Bruxsellesu. Dobili smo šamar i okrenuli drugi obraz, a takvim pristupom šamaranju se ne nazire kraj.
Nekako u duhu svakodnevnog ruganja narodu u jednoj od najgledanijih emisija HTV-a gostovao je „đavolji“ odvjetnik. Njegovo gostovanje dogodilo se izgleda samo kako bi nam se narugao, jer eto on pripada ekipi koja nam pomaže. Pomaže, ali bankama i ostalim institucijama kako bismo ostali bez domova i viška novca o čemu mogu svjedočiti mnoge razorene obitelji. Na žalost visokotolerantni domoljubni Hrvati još uvijek su uvjereni da će se sve s vremenom riješiti…šutnjom zasigurno neće, kao ni čudnim savezom s Pupovcem, jer ti institucionalizirani teroristi već sve što im treba u svojim rukama imaju…samo im treba vremena. Kad većina Hrvata shvati da su te takozvane antifašističke lige i pokreti u odnosu na Hrvatsku, isto ono što su isilovci u odnosu na pažljivo odabrane arapske zemlje, bojim se da će biti kasno.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
