Ovakve tekstove nerado pišem. Ne zato što se bojim da mi navuku luđačku košulju, već prije svega jer ne volim ništa što miriše na senzacionalizam. Tema je Sotona, opsjednuće. Povod je čovjek zvan Tin Šunjerga, 19 godina, piše Ivica Šola u Glasu Slavonije.
On je ove godine hladno, kako je izvijestila policija, ubio vlastitog oca i majku, iznimno normalne i cijenjene ljude, koji su bili uzorni roditelji. Nakon toga je hladno otišao na – tulum, bez ikakve grižnje savjesti. Nakon što je cijela Hrvatska u šoku i nevjerici čula tu morbidnu vijest, prve reakcije bile su da je Šunjerga psihijatrijski bolesnik. U užem krugu prijatelja, kao i u slučaju Breivika u Norveškoj, odmah sam rekao da nije.
Teolog sam, umoran od objašnjavanja zla socijalnim (teško djetinjstvo) ili psihičkim determinizmima (bolest). Činjenje zla, i najtežih i neshvatljivih zločina nerijetko je – slobodan izbor! Pa i ubiti vlastite roditelje, ili zadaviti golim rukama vlastito dijete, kako je to učinila ona majka nedavno u Istri. Prije par dana i psihijatrijsko vještačenje reklo je svoje: Tin Šunjerga nije bolesnik, u trenutku zločina bio je ubrojiv.
2500 zahtjeva
Ne tvrdim da je Tin Šunjerga opsjednut Sotonom, samo želim skrenuti pozornost na jedan fenomen o kojem nije pisao nekakav opskurni religijski list, već ozbiljne novine, francuski Le Figaro. Javier Lozano, u članku “Religión en libertad”, zbunjen ogromnim porastom zahtjeva za egzorcizmom među Francuzima, obratio se pateru Emmanuelu Coquetu, zamjeniku generalnog tajnika francuske Biskupske konferencije koji mu je dao službene podatke samo za Pariz.
Te godine bilo je 2500 zahtjeva za egzorcizmom (istjerivanja đavla iz opsjednute osobe) od čega je prihvaćeno pedeset. Zašto “samo” pedeset? Egzorcizam nije magija. To je ozbiljan postupak u kojem sudjeluju psihijatri, koji nisu nužno vjernici, te druge struke, kako bi se isključili svi medicinski i ini razlozi ponašanja osobe ogrezle u zlo. Tek nakon rigorozne procedure pristupa se egzorcizmu, i to smije raditi samo svećenik koji je ovlašten od mjerodavne crkvene vlasti.
Za Le Figaro pater Coquet otkrio je imena samo dvojice, koji su progovorili za novine: pater Jean Pascal Doloisy i pater George Berson. Tijekom egzorcizma, tvrde ovi ozbiljni svećenici, susreću se s nevjerojatnim fenomenima, kao u onom filmu, osobe počinju govoriti na mrtvim jezicima, nerijetko na aramejskom, jezikom koji je govorio Isus, dobivaju nevjerojatnu fizičku snagu, lice im se izobličuje u životinjsko, riču na isti način kao lav…
“Više-manje, govori pater Doloisy, primam u prosjeku deset osoba dnevno tijekom godine, raznih socijalnih slojeva i obrazovanja. U mom timu je petnaest osoba različitih struka i kompetencija koje mi pomažu oko dijagnoze, treba li egzorcizam ili liječenje. Radi se o osobama vezanim uz različita zla, od incesta do teških čina nasilja kojima ni medicina niti bilo što drugo nije doskočila. Od ukupnog broja zahtjeva za egzorcizmom, u samo jedan ili dva posto slučajeva uistinu se radi o opsjednuću Đavlom.”
Pater upozorava na važnost prevencije. Prema crkvenom nauku, Sotona na čovjeka djeluje na dva načina, neizravno, nukajući ga na opasna ili rizična ponašanja, i izravno – opsjednućem. U laicističkoj Francuskoj (praktično) kršćanstvo zamjenjuje – praznovjerje. Baš kako je Chesterton u kontekstu ateizma rekao: “Ubili smo jednog Boga, a zamijenili ga mnoštvom bogova” – u ime nevjere postali praznovjerni, u ime razuma iracionalni.
Crna magija
Ljudi se tako masovno bave crnom magijom, idu kod kojekakvih vračara i iscjelitelja, pa i visokoobrazovani, spiritizam je veoma raširen. To pater Doloisy iz vlastitog iskustva egzorcista, u kontekstu prevencije, naziva “rizičnim ponašanjem.”
Kao i u Francuskoj, i u SAD-u Katolička Crkva objavila je zabrinjavajući podatak, bez puno detalja, da je od 2011. godine do danas zbog mnogo zahtjeva broj službenih egzorcista – upeterostručen!
Nažalost, u Katoličkoj Crkvi nakon 2. vatikanskog sabora, o ovoj temi (demonologija) više se ne uči, šuti, ili s omalovažavanjem govori. Neki u strahu od manihejske hereze (dva počela, uosobljeno zlo Đavla i Bog), neki iz teološke prepotencije, neki ismijavaju.
Troja su vrata, upozorava pater, na koja Sotona kušnjom ulazi u čovjeka: seks, novac i moć. Nije, dakako, problem ni u seksu ni u novcu ni u moći, problem je kad isti postanu put (auto)destrukcije osoba, obitelji pa i cijelih društava.
Tin Šunjerga se razmetao baš novcem i moći, bijesnim mercedesom i činjenicom da je od rodbine iz Njemačke svaki mjesec kao učenik (!) dobivao 800 eura za – džeparac.
I sam nerijetko, uhvativši pogled nekih ljudi, ispod pazuha mi krene hladan znoj. Kao i onu večer kada sam u Dnevniku vidio oči Tina Šunjerge…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
