Jedan prijatelj, vrstan znanstvenik, poslao mi je poruku sljedećeg sadržaja: “Dok ne vidim Andriju Jarka da izvještava o virusu, smatram sve ovo medijskom podvalom i nepotrebnim uznemiravanjem javnosti.” Iz medija se histerija oko koronavirusa čini gorom od samog virusa, a u isto to vrijeme komarci i malarija ubili su pedeset puta više ljudi. O “običnoj” gripi da i ne govorim. Ali koronavirus je nešto poput Severine, kao nekoć kravlje ludilo ili histerija oko ptičje gripe, koronavirus je zapravo manje virus, više medijska zvijezda. Da, i virusi i sasvim normalne pojave (zdravstveni fenomeni) koje se povremeno događaju u društvu spektakla postaju šou kao svaki drugi, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Postoji nešto što je u literaturi odavno nazvano industrija straha. Ne negirajući stvarne probleme i opasnosti za čovjeka i ljudsko zdravlje mimo svakog pernarizma, ta industrija straha poprilično jednostavno fercera. Najprije prodaj i plaši ljude nestvarnim ili stvarnim problemom koji predimenzioniraš, i onda ti taj isti koji ti je prodao strah, proda “sedativ” koji ti zapravo ne treba. Uglavnom, apokaliptika više nije religijski žanr, ona je postala znanstveni i medijski, pa tako Zemlja ili čovječanstvo zbog neke ugroze propadaju barem dva puta tjedno.
Svi govore o klimatskim promjenama i zagađenju koje uzrokuju, među ostalim, fosilna goriva. No, koronavirus je za spas Zemlje, za smanjenje štetnih plinova i klimu, u kratko vrijeme učinio više nego sve svjetske institucije i političari. Naime, u svijetu je zabilježeno, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, oko petsto tisuća žrtava meteoroloških katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama. Prema projekcijama iste institucije, svake godine od 2030. do 2050. godine bit će oko 250 tisuća žrtava klimatskih promjena. U trenutku dok ovo pišem, od koronavirusa umrlo je oko tri tisuće ljudi. No, zbog istog virusa masovno se otkazuju zrakoplovne linije (zrakoplovi su jedni od najvećih zagađivača), otkazuju se brodarske linije (plastika u oceanima), tako da je u samoj Kini zagađenje, zahvaljujući koronavirusu, palo za četvrtinu. Iako s maskama ljudi lakše dišu.
Nije Severina, pardon, koronavirus svojom pojavom smanjio zagađenje u atmosferi i na kopnu davši veliki doprinos borbi protiv klimatskih promjena, već je dao izniman doprinos i na području socijalne ekologije. Naša kultura je narcistička kultura, atomiziranih pojedinaca koji gledaju samo sebe ili zaslon na mobitelu. Tom zapadnom narcisu koronavirus jasno poručuje: ako želi zaštititi sebe, to ne može bez drugih, bez pretpostavljanja vlastite slobode i komocije zajedničkom dobru, da bez potonjeg ne postoji ni on ni njegovo zdravlje, blagostanje i sigurnost, da ne postoji samo ja pa ja i opet ja, nego i MI.
I treće, ne manje bitno, to je pojam nevidljivoga. Mi smo kultura slike, striptiz kultura u kojoj sve mora biti vidljivo, opipljivo, konzumirljivo i koja misli da samo vidljivo utječe na naše života i da je vrijedno pozornosti. Koronavirus ne vidite, ne možete s njim napraviti selfie, ali to nevidljivo vas određuje jednako kao vidljivo.
Kaže se da je povijest učiteljica života. Možda, ali ima premalo učenika. Ipak, gledajući ovu histeriju oko koronavirusa, bolje reći: Histerija est magistra vitae!
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.
*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
