Ova epoha, tzv postmoderna, dijete je najgenijalnijeg i meni najomiljenijeg barbara u povijesti, Nietszchea, koju je odredila njegova famozna rečenica: “Ne postoje činjenice, samo interpretacije.” Svekoliki relativizam, od kulturnog preko moralnog do spoznajnog, stanje je naše kulture. Istina? Ma dajte, istina je konstrukt, tako kažu oci našeg doba.
Drugim riječima, s Nietszcheom, umrla je metafizika i njeno klasično, definiranje istine kao “podudaranja svijesti i stvarnosti.” Dogodio se samim tim strašan zločin koji živimo danas: Istina je postala ne podudaranje svijesti i stvarnosti već pitanje – moći!, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Pokretači manipulacija
Kada u taj kontekst stavimo najavu EU i naše vlade borbe protiv lažnih vijesti, onda treba upaliti ne alarm, već sve sirene ovoga svijeta jer će politička tijela, moć, arbitrirati o istini i laži. Orwell koji je o tom procesu “ministarstva istine” i “Velikog Brata” na umu imao totalitarni SSSR i Staljinov brk, u RH i EU postao je stvarnost.
U vremenu u kojem je istina postala pitanje političke i ekonomske moći, borba protiv lažnih vijesti jest politička agenda institucija moći koje žele monopol na laž. Većina europskih smjernica usmjerena je na lažne vijest koje objavljuje kukavelj na društvenim mrežama, ali ni riječi o glavnim pokretačima laži i manipulacija, a to su institucije, ne samo danas, već kroz cijelu povijest.
I to rade preko “mainstream” medija. Cinizam je da je prošli tjedan na naslovnici najavu borbe naše vlade protiv lažnih vijesti objavio dnevni list koji je za praćenje resora Plenkovićeve vlade dobio 3,7 milijuna kuna. Taj novac je jamac da će u radu vlade pisati istinu i samo istinu, a svaki članak završavati sa – majke mi!
(…)
Lažna izvješća
Ova vladajuća koalicija je nastala na lažnoj vijesti koju je rekao šef HNS-a Ivan Vrdoljak: Neću s HDZ-om, nema šanse, govorio je. Par dana, eto ga s HDZ-om. Lažna vijest na kojoj počiva hrvatski politički sustav, a koju generiraju institucije, a ne sitnež po društvenim mrežama, jest broj birača. Lažno je onda i da nema dovoljno potpisa za promjenu izbornog zakona. Laž su i sva izvješća u Saboru o stanju u Hrvatskoj koju Plenković opisuje stalno samo ružičastim bojama, dok podatci Eurostata kažu da je Hrvatska po svim bitnim pokazateljima među najgorima u Europskoj uniji.
Svi mogu lagati ili pogriješiti, nitko nema monopol na istinu, pa slijedom toga niti monopol na laž, ali je očito da se ovdje radi više o borbi za monopol na laž, nego na istinu, odnosno ovo je agenda moćnih da ušutkaju slabe u traženju istine, osim one službene, kao i na kreiranje alternativnih narativa od onih koje nudi establišment u Bruxellesu ili Zagrebu, svejedno. Na kraju, koji su to nadljudi ili institucija koja će reći što je laž a što istina bez vlastite interesne isključenosti, čitaj političkog priključka?
Sama činjenica da borba protiv “lažnih vijesti” počinje uoči europskih izbora dovoljno govori o čemu se radi. O svijetu opisanom u Orwellovoj Životinjskoj farmi u kojoj su “sve životinje jednake, no neke su ipak jednakije.” U laganju. Postmoderna, na Nietzcheovu tragu, je izbrisala granicu istine i laži. Moć Vrhovnog Sovjeta vraća se kao arbitar, od Bruxellesa do Zagreba, zaključuje Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
