“Ako imate nacionalne partnere na području Hrvatske od Kopačkog rita pa do Krka, je li prirodno da nemate predstavnika nacionalnih manjina koji sudjeluju u radu tih javnih poduzeća na tim javnim područjima, na kojima su nacionalne manjine izrazito zastupljene. Je li prirodno da u HEP-u nema predstavnika srpske zajednice, ili u Hrvatskim šumama…, rekao je Milorad Pupovac”, piše Ivica Šola u novoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji.
“Ovakav ‘neobičan’ Pupovčev zahtjev naišao je ne neodobravanje svih, i lijevih i desnih, zapravo svakog razumnog čovjeka. Kadroviranje u tvrtkama po nacionalnom, spolnom, stranačkom, rodijačkom ili bilo kojem drugom ključu osim kompetencija, dovelo nas je tu gdje jesmo. No pravi problem i tema koju bi trebalo otvoriti nakon ove eskalacije Pupovčeva etnobiznisa koji se sada širi i na strateške hrvatske tvrtke, nije spomenuta, pa ćemo to učiniti ovom prilikom.
Naime, u vrijeme tzv. SAO Krajine, Pupovčevi i Stanimirovićevi sunardonjaci već su ‘upravljali’ hrvatskim prirodnim bogatstvima, od šuma do energenata. To je bilo vrijeme neviđene pljačke resursa koji su potom odvoženi u Srbiju. Evo jednog primjera.
U izvješću o vađenju sirove nafte od 10. 2. 1995. godine direktor Naftne industrije Krajine iz Petrinje Branko Mađarac piše slijedeće:
‘U periodu od 28. 6. do 30. 10. 1993. godine u rafineriju nafte Pančevo prema dobivenim odvagama, otpremljeno je na preradu 9,280.600 kg sirove nafte, specifične težine 0, 8719 što u litrama iznosi 10,644.110. Uslijedio je prekid tako da su radovi počeli 4. 4. 1994. do 15. 8. 94. god. U tom periodu u rafineriju nafte Pančevo, prema dobivenim odvagama, otpremljeno je na preradu 3,228.740 kg sirove nafte specifične težine 0, 8719 što u litrama iznosi 3,703.108. U oba perioda u rafineriju nafte Pančevo otpremljeno je na preradu ukupno 12,509.304 kg specifične težine 0, 8719 što iznosi 14,347.218 litara.’
Kao i s naftom, okupacijska srpska vlast u kojoj je sudjelovao i sadašnji šef Pupovčeva SDSS – a Vojislav Stanimirović, ponašala se i s hrvatskim šumama, koje su sječene i odvožene, među inim, i u Srbiju.
I sada bi Pupovac članove svoje stranke opet vratio u Hrvatske šume, što je razumljivo, jer među njima ima dosta ljudi koji su ‘kompetencije’ u šumarstvu i energetici dokazali u vrijeme tzv. SAO Krajine.
Ne bi bilo zgorega da Pupovac zatraži i srpske kvote u INA-i, budući da i tu ima kompetentan kadar, recimo ovaj bivši direktor Naftne industrije krajine koji je slao hrvatsku naftu u Pančevo. Zašto prekinuti dobre tradicije. Ova pljačka hrvatskih resursa u vrijeme srpske okupacije Hrvatske broji se u milijardama. U tom svjetlu Pupovčev zahtjev za povratkom Stanimirovićeva kadra na ‘mjesto zločina’, nekažnjene i nerestituirane pljačke, treba promatrati kao neviđeno moralno posrnuće jednog čovjeka i političara, kao akt bešćutnog cinizma prema državi u kojoj živi. Zato na cinizam treba odgovoriti jednako cinično.
Naime, sada je jasno zašto Pupavac na dan kada Hrvatska slavi veličanstvenu Oluju i oslobođenje zemlje od velikosrpskih pljačkaša naših prirodnih i inih resursa, odlazi u Srbiju i sa Vučićem i Nikolićem ‘slavi’ oslobađanje Hrvatske kao ‘dan žalosti’.
Pa kako taj dan ne bi bio za ove depilirane četnike u Beogradu iz ekološkog uzgoja popa Đujića ‘dan žalosti’ kada je daljnja pljačka onemogućena? Imaju doista za čim žaliti, i u Beogradu i u Pančevu.
U toj pljački Hrvatske samo pojedinci poput Gorana Hadžića i sličnih su se obogatili, a izmanipulirani srpski narod većinom i danas tavori u posvemašnjoj bijedi, pa i pored takvih zaštitnika kao što su Pupovac ili Stanimirović.
Uostalom, najprirodnije bi bilo da svoj stranački kadar koji je ‘kompetencije’ u ‘upravljaju’ hrvatskim resursima stekao u vrijeme tzv. SAO Krajine, umjesto u Hrvatskim šumama INA-i ili HEP- u, uhljebe u Pančevu, Čačku ili bilo kojem drugom mjestu koje su svojim kompetencijama tijekom okupacije Hrvatske zadužili.
Pupovcu i njegovim manipulacijama već netko mora stati na kraj, i to baš zbog samog srpskog naroda u Hrvatskoj koji je SDSS-u samo pokrivalo za ‘treće’ ciljeve od kojih srpski narod kao takav nema nikakve koristi, osim što ‘nekim’ Srbima njihov narod u Hrvatskoj služi već više desetljeća kao moneta za potkusurivanje i osobno bogaćenje.”
Ostatak kolumne pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
