Izdvojeno mišljenje ustavnog suca Šumanovića o GI Narod odlučuje: ‘Zaključak Sabora o neprovedbi referenduma je očigledno i frapantno protuustavan’

Foto: fah Fotomontaža: narod.hr

“Odluka većine u ovom, po mojoj ocjeni, posve čistom i jasnom predmetu u biti se bazira na krajnje formalističkom skretanju stvari u juridičke tjesnace formalnopravnih zapreka za meritorno odlučivanje što može djelovati kompromitirajuće za autoritet Ustavnog suda koji je sukladno članku 2. Ustavnog zakona obvezan jamčiti poštivanje i primjenu Ustava”, piše ustavni sudac Miroslav Šumanović u izdvojenom mišljenju glede zahtjeva građanske inicijative Narod odlučuje da Ustavni sud poništi odluku Hrvatskog sabora prema kojoj nisu ispunjeni uvjeti za raspisivanje referenduma o izbornom sustavu.

U nastavku donosimo mišljenje suca Šumanovića u cijelosti:

“Nisam se složio sa stavom većine jer držim očitim postojanje dostatnih i čvrstih razloga da se prihvati podneseni zahtjev za ustavnopravnu zaštitu prava naroda na referendum građanske inicijative, i po osnovi ustavnosudskog nadzora referendumskog postupka u širem smislu, i po osnovi opće obveze ustavnog suda da prati pojave neustavnosti i na njih adekvatno reagira.

U odnosu na ustavnopravnu dimenziju referendumske materije koja je aktualna i u ovom predmetu, radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja upućujem na razloge iznesene u mojim ranijim Izdvojenim mišljenjima u predmetima U-VIIR-1960/2018, UVIIR-3260/2018 i U-VIIR-3592/2018.

Zaključak Hrvatskog sabora o neprovedbi referenduma je očigledno i frapantno protuustavan zbog prekoračenja ustavnih ovlasti Parlamenta, povrede demokratskih kontrola i provjera te diobe vlasti kao i grube uzurpacije nadležnosti Ustavnog suda koji je jedini mjerodavan odlučiti jesu li ispunjeni uvjeti da se referendum provede.

Dopuštenost raspisivanja referenduma isključivo ovisi o formalnoj i materijalnoj ustavnosti referendumske inicijative, dakle o ustavnopravnom pitanju o kojem u slučaju spora odlučuje samo Ustavni sud kao ustavno tijelo neovisno o svim drugim tijelima državne vlasti.

Ustavni sud je ustavnopravno određen kao isključivi arbitar u sporu između referendumske inicijative i političke vlasti (izbornog pobjednika). Bit referenduma narodne inicijative kao instrumenta neposredne demokracije i jest u tome da ga politička vlast ne može spriječiti iako joj je to razumljiv i prirodan interes s obzirom na to da je referendumska inicijativa usmjerena ostvariti sudjelovanje naroda u upravljanju državom i oblikovanju državne politike protiv volje najviših tijela predstavničke demokracije i suprotno programima izbornih pobjednika.

U takvom objektivnom političko – interesnom konfliktu logično je ustavno rješenje da o odbijanju raspisivanja referenduma neće odlučiti zainteresirana “protustranka” – Hrvatski sabor (nemo iudex in causa sua) nego treće nezavisno i objektivno tijelo – Ustavni sud. Odluka većine u ovom, po mojoj ocjeni, posve čistom i jasnom predmetu u biti se bazira na krajnje formalističkom skretanju stvari u juridičke tjesnace formalnopravnih zapreka za meritorno odlučivanje što može djelovati kompromitirajuće za autoritet Ustavnog suda koji je sukladno članku 2. Ustavnog zakona obvezan jamčiti poštivanje i primjenu Ustava.

Ustavni sud je kao protektor ustava dužan na svaki način promovirati ideju konstitucionalizma u smislu strogog discipliniranja javne vlasti ustavom i njegovim odredbama koje su usmjerene vladavini prava umjesto vladavine arbitrarne volje. Treba uvijek imati na umu da je vladavina prava fundamentalna vrijednost demokratske države, prema članku 3. Ustava ona je najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Vladavina prava – što je od osobitog značenja u ovom kontekstu – prije svega znači da je svako tijeloograničeno pravom odnosno Ustavom.

Utoliko je osporeni Zaključak od 15. veljače 2019. s obzirom na svoj sadržaj i ukupnu ozbiljnost konteksta iz kojega proizlazi nedvojbeno “pojava koja ima obilježja težeg strukturalnog poremećaja, odnosno disfunkcije u pravnom poretku” pa posljedično, sukladno dosadašnjoj praksi, nužno potpada pod ex offo pozornost Ustavnog suda u smislu članka 125. stavka 5. Ustava i članka 104. Ustavnog zakona. Konačno, odbačaj zahtjeva kao nepravodobnog uslijed prekoračenja propisanog roka pozivom na članak 88. Ustavnog zakona smatram pogrešnim i s obzirom na tehniku
pravne argumentacije većinske odluke.

U pozadini ovoga odbačaja nazire se klasična logička pogreška “pogrešne (krive) analogije” (“argument iz lažne sličnosti”), jer situacija iz članka 88. Ustavnog zakona nije usporediva s činjeničnim osobitostima ovoga slučaja pa taj propis ne može biti primijenjen per analogiam u ovom predmetu.

Članak 88. Ustavnog zakona, naime, regulira ustavnosudski nadzor efektivne provedbe izbora i naknadni nadzor već provedenih izbora za koje su objavljeni izborni rezultati i u tom slučaju je obvezna primjena članka 90. Ustavnog zakona koji mogućnost pokretanja ovoga nadzora u roku od 30 dana veže uz dan objave izbornih rezultata u “Narodnim novinama” kao početak toga roka.

Smisao propisa je jasan – izbori su provedeni u okviru pravno predviđene procedure, nadležno tijelo je utvrdilo rezultate glasovanja birača i objavilo rezultate izbora koji su osnova za daljnje pravne postupke i akte u vezi s konstituiranjem i personalnim popunjavanjem nadležnih tijela glede kojih su izbori provedeni.

Razlozi pravne sigurnosti i učinkovitosti funkcioniranja državnih tijela traže da se eventualne sumnje u legalitet izborne procedure (s motrišta izbornog zakonodavstva i obvezatnih uputa) i, posljedično, u legitimitet izbornih pobjednika što prije otklone. Zato je nužno propisati strogi rok u kojem se mora zatražiti aktiviranje nadzornog mehanizma.

Slijedom toga, pozivom na članak 96. Ustavnog zakona koji normira analognu primjenu propisa o ustavnom nadzoru izbornog postupka (tijekom izbora i 30 dana od objave rezultata izbora) i na nadzor provedbe referenduma, logično je zaključiti da je odgovarajuća primjena članka 88. Ustavnog zakona dopuštena samo u odnosu na mutatis mutandis podudarnu ili bitno sličnu referendumsku situaciju nadzora nad efektivnom provedbom referendumskih radnji (članci 26. – 46. Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne [regionalne] samouprave; u daljnjem tekstu: Zakon o referendumu) prethodno raspisanog referenduma i/ili naknadni nadzor već provedenog referenduma u roku od najkasnije 30 dana od dana objave odluke donesene na referendumu u “Narodnim novinama” (članak 44. Zakona o referendumu).

I ovdje, zbog daljnjih pravnih učinaka koje proizvodi odluka donesena na referendumu razlozi pravne sigurnosti zahtijevaju vremenski ograničenu mogućnost osporavanja legaliteta procedure koja joj je prethodila jer to osporavanje načelno može rezultirati i anuliranjem same odluke i ponavljanjem pojedinih nepravilno poduzetih procedura. U tome je ratio legis analogne primjene roka od 30 dana iz članka 88. Ustavnog zakona i na slučaj provedbe referenduma.

Držim jedino ispravnim zaključiti da se činjenice predmetnog slučaja nikakvom pravno prihvatljivom analogijom ne mogu podvesti pod članak 88. Ustavnog zakona koji je per analogiam primjenjiv samo na slučaj doista raspisanog i efektivno provedenog referenduma i javno objavljene odluke donesene na referendumu. Članak 88. Ustavnog zakona je glede početka 30-dnevnog roka primjenjiv u strogoj povezanosti s člankom 90. Ustavnog zakona, dakle, uz javnu objavu rezultata izboraodn. referendumske odluke u “Narodnim novinama”.

U konkretnom slučaju, niti je osporeni akt objavljen u “Narodnim novinama”, niti drukčije javno obznanjen u svrhu ocjene početka roka za traženje ustavnog nadzora, niti je provedena bilo koja referendumska radnja. Referendum, povodom zahtjeva referendumske inicijative i predanih potpisnih lista, nije raspisan niti je Ustavni sud prema članku 95. Ustavnog zakona odlučivao o tome jesu li ispunjeni uvjeti za raspisivanje referenduma propisani člankom 87. stavkom 3. Ustava. Smatram odlučnim to što je osporeni Zaključak Hrvatskog sabora akt donesen od neovlaštenog tijela koje je uzurpiralo nadležnost Ustavnog suda čime je nedvojbeno grubo povrijeđen Ustav. Takva flagrantna povreda predstavlja narušavanje objektivnog ustavnog poretka (a ne samo subjektivnog prava referendumske inicijative) pa ne može biti sanirana samim protekom vremena (quod ab initio vitiosum est tractu temporis convalescere nequit).

Zato se eliminacija takvog akta iz pravnog poretka može zahtijevati i mora poduzeti sve dok on nominalno egzistira i time vrijeđa pravni poredak, iako je ustavnopravno apsolutno ništetan ili čak inegzistentan (acte inexistant) pa strogo pravno teoretski gledano ne proizvodi pravne učinke.

Metoda analogne primjene prava, odnosno podredna smislena primjena odredaba odgovarajućih postupovnih zakona Republike Hrvatske u smislu članka 34. Ustavnog zakona, u konkretnom slučaju uzurpacije ustavnosudskih ovlasti kao flagrantne povrede kogentnih ustavnih propisa o nadležnosti, upućuje me na bliskost ovoga predmeta s pravnom situacijom iz općeg upravnog prava – donošenja upravnog akta u stvari iz sudske nadležnosti. Takav je akt apsolutno ništavan jer grubo vrijeđa pravni poredak (na zakonskoj razini) pa mora biti uklonjen (“oglašen ništavim”) u svako doba, bez vremenskog ograničenja (članak 128. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku)!

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Analogno tome, smatram ustavnopravno opravdanim i suglasnim načelu vladavine prava zahtjev da se bez vremenskog limita – u svako doba – iz pravnog poretka ukloni akt donesen očiglednom povredom Ustava uzurpiranjem ovlasti ustavnog suda ustvari iz njegove isključive nadležnosti”, zaključuje ustavni sudac Miroslav Šumanović.

Ustavni sud tvrdi da je prekoračen rok

Građanska inicijativa je mogla podnijeti zahtjev za nadzor, ali Ustavni sud je utvrdio da je podnesen izvan roka od 30 dana, odnosno nepravodobno. Međutim, čak i da su u roku podnijeli zahtjev, Ustavni sud tvrdi da su podnositelji opširno iznosili razloge svoga neslaganja s već donesenim rješenjem Ustavnog suda, koji nije našao razloge zbog kojih bi trebali preispitati svoja stajališta.

Odluka Ustavnog suda GI Narod odlučuje

“Hrvatski sabor ne može samostalno odlučivati da se ne raspiše referendum. Ako smatra da nisu zadovoljene pretpostavke za njegovo raspisivanje, Sabor je prethodno dužan pitati Ustavni sud, a sud je dužan odlučiti jesu li zadovoljene pretpostavke za raspisivanje referenduma”, rekao je prilikom podnošenja zahtjeva Ustavnom sudu koordinator građanske inicijative “Narod odlučuje”, Luka Mlinarić.

>(VIDEO) Predsjednica: ‘Moj susret sa Željkom Markić nije bio tajna, a kad govorimo o ustavnosti – trebalo bi preispitati odluke nekih gradonačelnika koji nisu dopustili skupljanje potpisa za referendum’

Podsjetimo, GI Narod odlučuje predala je 13. lipnja 2018. godine potpise i zahtjev za raspisivanjem referenduma o pravednijem izbornom sustavu. Potpisi su službeno provjereni tek 4 mjeseca kasnije, u listopadu, a od danas nije jasno po kojim je kriterijima odbačeno preko 30.000 potpisa za oba pitanja pod izlikom da su nečitki čime je referendum onemogućen.

“Imamo dokaz da je Povjerenstvo ministra Kuščevića uništilo kontrolne liste, na temelju kojih se moglo vidjeti zašto su pojedini potpisi ocijenjeni kao nevažeći”, rekla je Natalija Kanački, članica Organizacijskog odbora građanske inicijative Narod odlučuje na konferenciji za medije ispred Sabora u veljači. Objasnila je da im je Terezija Marić, predsjednica Kuščevićevog Povjerenstva, rekla da je rezačem papira uništila kontrolne liste, a dokaz o uništenju lista zabilježen je na 4. stranici zapisnika koji su svi članovi Povjerenstva potpisali, o čemu je GI Narod odlučuje izvijestila javnost i Ustavni sud koji do danas uopće nije razmotrio dopis inicijative.

“Kontrolne liste sadrže podatke o svim potpisima koji su proglašeni nevažećima – ime i prezime, OIB, razlog zašto je pojedini potpis ocijenjen kao nevažeći i lokaciju takvog potpisa u potpisnoj knjizi. Međutim, ne možemo znati zašto je pojedini potpis odbačen jer su kontrolne liste s dokazima uništene. Zato su sve Kuščevićeve priče da smo mi odbili pregledati potpise laž. Mi smo tražili te liste da ih pregledamo, ja sam na sastanku u Apisu to tražila, da vidimo zbog čega su diskvalificirani potpisi, oni su rekli da su kontrolne liste uništene i da nam ih ne mogu dati da ih pregledamo”, istaknula je tada Kanački.

Izvor: narod.hr