Premijer Plenković se posvema posvetio kampanji za ratifikaciju Istanbulske konvencije, unatoč snažnom protivljenju naroda, dok istovremeno izostaju rezultati mnogih reformi, poput one za suzbijanje siromaštva.
Europska komisija u svojem alarmantnom Izvješću od 7. ožujka upozorava kako je Vladina politika suzbijanja siromaštva i nezaposlenosti te povećanja socijalne uključenosti – potpuno neuspješna.
U Izvješću se više puta upozorava kako je u Hrvatskoj iznimno velik broj ljudi koji su siromašni i socijalno isključeni ili su u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.
Plenković suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti postavio među prioritete izbornog programa kojeg nije proveo
Plenković je predstavljajući izborni program HDZ-a 17. kolovoza 2016. u više navrata ozbiljno istaknuo kako će jedan od glavnih ciljeva njegove Vlade biti povećanje zaposlenosti (180 00 novih radnih mjesta do 2020.), suzbijanje siromaštva i socijalna uključenost. “Svim našim ljudima koji žive u siromaštvu i socijalno su isključeni (…) posvetit ćemo posebnu pozornost i osigurati život dostojan čovjeka”, istaknuo je premijer u samom uvodu, a govoreći o reformi sustava socijalne skrbi dodatno naglasio: “Osigurat ćemo da sredstva dobiju oni kojima je to najpotrebnije. Želimo iskorijeniti siromaštvo i svima osigurati pristojan život.”
Skoro dvije godine kasnije, Izvješće Europske komisije svjedoči da su premijerove riječi o ozbiljnom suočavanju s problemom siromaštva i socijalne isključenosti bile pusta predizborna obećanja.
Iako je to obećao, premijer i njegova Vlada nisu osiguravali da sredstva dobiju oni kojima je to najpotrebnije. Naime, još je Milanovićeva Vlada u 2015. čak 13 posto europskih sredstava (93,6 od 720 milijuna HRK) namijenjenih uklanjanju prepreka koje građane drže u siromaštvu, prenamijenila udrugama koje se bave umjetnošću i kulturom, kulturnim ustanovama te medijima.
Radi se o sredstvima Europskog socijalnog fonda koje je Hrvatska dobila za razdoblje 2014.-2020. u svrhu suzbijanja siromaštva i nezaposlenosti te uz njih vezane socijalne isključenosti građana. Vlada Zorana Milanovića je Uredbom o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda iz 2015. dio dobivenih sredstava prenamijenila Ministarstvu kulture za kulturne i medijske projekte koji ni na koji način ne mogu pomoći suzbijanju siromaštva, nezaposlenosti i socijalne isključenosti. Vlada premijera Plenkovića tu odluku nije promijenila prigodom revizije navedene Uredbe u veljači prošle godine.
Dakle, ne samo da premijer Plenković i njegova Vlada ne osiguravaju da sredstva dobiju oni kojima je to najpotrebnije, već se politika nenamjenskog trošenja sredstava ESF-a, započeta od strane Vlade SDP-a, nastavlja i u mandatu sadašnje Vlade.
Plenković nameće Istanbulsku konvenciju, a ne rješava društvene probleme, poput siromaštva, koji mogu dovesti do nasilja
Samo dan nakon objave Izvješća Europske komisije, 8. ožujka, premijer Plenković najavio je da će Vlada poslati u Sabor Zakon o potvrđivanju Istanbulske konvencije, potpuno se oglušujući na jasno izražen stav stručne i šire javnosti – ZA bolju i učinkovitiju zaštitu žena, ali PROTIV nametanja štetne Istanbulske konvencije. Poveznica između negativnog Izvješća Europske komisije o radu premijera Plenkovića i njegove Vlade te Istanbulske konvencije svakako se može povući.
Naime, među uzročnicima nasilja u obitelji (napose psihičkog) su svakako siromaštvo, loša financijska situacija i nezaposlenost, a za svaki slučaj nasilja u obitelji kojem su uzročnici siromaštvo i nezaposlenost (kojim su pogođene obitelji ne svojom krivnjom nego kao posljedicom lošeg upravljanja hrvatskom državom) – indirektno su odgovorne hrvatske vlasti (uključujući i aktualnu Vladu) koje nisu sposobne osigurati rast i razvoj hrvatskog gospodarstva, odnosno osmisliti i provesti učinkovitu politiku suzbijanja siromaštva, rasta zaposlenosti i socijalne uključenosti za podizanje hrvatskih ljudi te obitelji iz teških životnih situacija.
Dakle, dok s jedne strane provodi agresivnu aktivističku kampanju za ratifikaciju štetne Istanbulske konvencije koja ne adresira stvarne uzročnike nasilja, već iste traži u neznanstvenom konstruktu “rodnih stereotipa” i “rodne utemeljenosti”, premijer Plenković ne radi ništa po pitanju suzbijanja siromaštva i nezaposlenosti što zaista može biti, a nažalost i jest uzročnik nasilja u obitelji. Nažalost, te probleme hrvatske vlasti već godinama ne rješavaju, a neće ih i ne može riješiti Istanbulska konvencija koja te i slične probleme uopće ne dotiče, već se oslanja na ideološke postavke “rodne” teorije kao uzročnike nasilja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
