Slovenski filozof Slavoj Žižek u članku koji je objavio Independent optužuje zemlje, među kojima i Hrvatsku, za negativan odnos prema migrantima. Te zemlje Srednje Europe naziva “osovinom zla” i krivi ih za antisemitizam i islamofobiju. Jure Vujić, pročelnik odjela za politologiju Matice hrvatske i voditelj Instituta za geopolitiku i strateška istraživanja komentirao je članak filozofa Žižeka za narod.hr.
“Žižek odražava trenutnu identitetsku krizu europske ljevice, koja je od pada Berlinskog zida u neprestanoj potrazi za fiktivnim neprijateljem, izmišljenim dežurnim “fašizmom” koji bi, pored neoliberalnog kapitalizma, trebao legitimirati njezin post-marksistički emancipatorski diskurs.
Zanimljivo je koliko je paradoksalno da Žižek preuzima neokonzervativnu Bushovu floskulu „osovine zla“ što, osim što izražava duboku Žižekovu paranoju, također izražava i nekonzistentnost i izgubljenost lijevo-liberalnog diksursa i struje za koju je nekonzevartivna i neoliberalna struja bila, barem dosada, zakleti neprijetalj.
O navodnom “bizarnom spoju antisemitizma i islamofobije, koji se očituje u neprihvaćanju afričkih i azijskih migranata i tumačenje njihove masovne seobe kao zavjere koju su pokrenuli Židovi, to jest George Soros” od strane zemalja Srednje Europe možemo samo reći da je to odraz duboke fantazmagorije i pomračenja uma kod jednog od ikona postmarksističke liberalne ljevice, koja je sama skovala sintagmu “islamofašizma” kao novu prijetnju, ne samo Europi, veći i samom svijetu, a sada putem Žižeka stigmatizira Višegradsku skupinu kao utjeljovljenje nove maštovite “antisemitsko-antiislamske urote”. Optužujući te zemlje za navodnu teoriju zavjere Žižek sam spada u repertoar teorije zavjere, što govori o stanovitom bipolarnom poremećaju.
Žižek koristi mainstream medije kako bi zasuo javnost poluistinima, ideološkim floskulama i huškačkim, neutemeljenim frazetinama. U tom kontekstu treba sagledavati i ovaj članak za Independent koji, osim što ukazuje na klasični Žižekov neurotično-mesijanski stil, duboko odražava nepoznavanje geopolitičkih prilika u Srednjoj Europi pa i samu abecedu funkcioniranja europskih institucija u pogledu europske migracijske politike.”, rekao je Vujić.
Vujić se u komentaru osvrnuo na zemlje Srednje Europe i njihov odnos prema migrantima.
“Stajalište članica zemalja Srednje Europe izražava njihovu povijesnu, kulturno i geopolitičku specifičnost. Riječ je o zemljama koje su kulturno, vjerski i etnički homogenije u odnosu na zemlje zapadne Europe, već tradicionalno zemlje imigracije, i često se percipiraju kao zaštitnice povijesnog naslijeđa i “branitelji europske civilizacije”, koju su često branili u borbi protiv otomanskog islamskog prodora i protiv sovjetskog komunističkog totalitarizma. U tom pogledu, takve su zemlje daleko senzibilnije u odnosu na “staru Europu” po pitanju europskog kulturnog i vjerskog identiteta i tzv. prijetnje islamizacije Europe.
Dodatna zbrka nastala je povodom semantičke konfuzije i debate oko kvalifikacije migranata i razlike između istinskih izbjeglica koji zahtijevaju azil (često izbjeglice iz ratnih područja srednjeg Istoka) i ilegalnih migranata u potrazi za boljim životnim i ekonomskim perspektivama.
Pitanje kontrole masovnih izvaneuropskih migracijskih tokova na “balkanskoj ruti”, kao iz smjera Turske i Grčke, predstavlja sigurnosno, identitetsko-kulturno i egzistencijalno pitanje i izazov za zemlje Srednje Europe, koje mogu imati dalekosežne reperkusije na njihovu strukturu stanovništva, demografiju i ekonomiju i zbog toga se V4 protivio obvezujućim migrantskim kvotama koje članicama EU-a propisuje Europska komisija. Unatoč medijskoj demonizaciji i prišivanju anti-migracijske etikete, treba podsjetiti kako je, primjerice, Mađarska na početku migracijske krize primila više izbjeglica po glavi stanovnika od bilo koje druge članice EU, osim Švedske.
Također, Hrvatska kao sastavni dio srednjoeuropske i mediteranske Europe sa zemljama Srednje Europe i članicama Višegradske skupine dijeli zajedničko povijesno, kulturno-civilizacijsko naslijeđe. Iako Hrvatska formalnopravno još uvijek ne pripada Višegradskoj skupini, ona naravno ima (i preko inicijative Tri mora) zajedničke kulturne, gospodarske, prometne i energetske interese. Stoga će i nadalje Hrvatska nastojati jačati gospodarsku i političku suradnju s tim zemljama. Za razliku od Žižeka koji pogrešno gleda na EU kao monolitnu tvorevinu s dogmatskim stajalištima, mislim da se ne treba bojati različitih pogleda, pristupa i stajališta unutar europske zajednice, koja je prvenstveno pluralna zemljopisna, kulturna i geopolitička zajednica, savez suverenih država, u kojoj postoje zajedničke politike, ali i različiti geopolitički i gospodarski interesi koji se mogu artikulirati unutar različitih neformalnih skupina poput Višegradske skupine.”, objasnio je Vujić.
Pro-migracijska stajališta
“Pro-migracijska stajališta, posebno u kontekstu Sorosevih izjava, nisu samo izolirani kao romantičarski utopijski pogledi liberalne ljevice, već se uklapaju unutar dominantnog globalističkog kulturološkog, društvenog i geoekonomskog pogona ideologije post-nacionalizma ili anacionalizma, kao proces de-suverenizacije koji nastoji provesti slabljenje nacionalnih identiteta ili modela država-nacija u odnosu na moć korporativnih, tržišnih, svjetskih, međunarodnih i nad-nacionalnih entiteta i organizacija.
Mislim da ima puno licemjera i naivnosti u pro-migracijskim i anti-migracijskim stajalištima. Naravno da migracijska i izbjeglička kriza ima humanitarni i tragični karakter, međutim ne treba zaboraviti da su migracije postala moćna demografska i geopolitička oružja. S druge strane, aktualna masovna migracija nije najviše uzrokovana siromaštvom i bijedom, nego ratom i planiranim nasilnim geopolitičkim ratnim inženjeringom, rastvaranjem Libije, Iraka i Sirije.”, komentirao je Jure Vujić.
