Za razliku od Hrvatske, gdje nacionalne manjine imaju zajamčena zastupnička mjesta s punim pravom odlučivanja i glasovanja u Hrvatskom saboru, u Mađarskoj, gdje je nedavno kao predstavnik hrvatske nacionalne manjine izabran Ivan Gugan, manjinski predstavnici u pravilu djeluju kao glasnogovornici bez prava glasa. To znači da mogu sudjelovati u raspravama, ali ne i sudjelovati u odlučivanju o zakonima. Hrvatski izborni sustav pak predviđa čak 8 predstavnika nacionalnih manjina u Saboru, što nije zabilježeno ni u jednoj europskoj zemlji. Prema ovom zakonu najviše privilegija pripada srpskoj nacionalnoj manjini koja ima pravo na tri saborska mjesta.
Ostale manjine u Hrvatskom saboru imaju pravo na jednog zastupnika (Mađarska i Italija), dok u pojedinim slučajevima jedan zastupnik predstavlja više nacionalnih manjina.
Osim zajamčenih mjesta u Hrvatskom saboru, pripadnici nacionalnih manjina imaju i dodatna politička prava koja nisu uobičajena u izbornim sustavima drugih država. Uz puno pravo glasa u Saboru, mogu sudjelovati u formiranju Vlade.
Zbog ocjena o nepravednosti izbornog sustava, 2018. pokrenuta je referendumska inicijativa s ciljem njegove promjene, uključujući prijedlog da zastupnici manjina ne odlučuju o Vladi i proračunu. Unatoč više od 390.000 prikupljenih potpisa (dovoljan broj), referendum nije održan je jer nakon provjere, pod sumnjivim okolnostima, dio potpisa okarakteriziran kao nevažeći te zato, navodno, nije utvrđen dovoljan broj važećih potpisa.
>27. svibnja 2018. GI Narod odlučuje prikupila potpise za referendum za promjenu izbornog sustava koji nije održan
Zakon koji pogoduje srpskoj nacionalnoj manjini
Pripadnici nacionalnih manjina imaju povlaštenu priliku ulaska u Sabor u posebnoj XII. izbornoj jedinici. A za ulazak u Sabor im je dovoljan jedan jedini glas, i to glas samog kandidata. Istovremeno drugim saborskim zastupnicima treba oko 15.000 glasova. S druge strane mogu se kandidirati i u drugim izbornim jedinicama. Ova privilegija nije zajamčena manjinama gotovo ni u jednoj drugoj državi. U drugim zemljama Europske unije ulazak nekog predstavnika nacionalne manjine u parlament ovisi isključivo o volji građana koji preferencijalnim glasovanjem odlučuju o tome.
Tako je na parlamentarnim izborima 2024. godine od ukupno 173.864 upisana birača srpske nacionalnosti, njih 15.932 glasalo je za manjinske liste, što iznosi 9,16 posto. U istom izbornom procesu birači srpske nacionalne manjine imali su pravo na tri preferencijalna glasa, a natjecalo se ukupno pet kandidata.
Za usporedbu, u redovnim izbornim jedinicama s oko 350.000 birača kandidati za ulazak u Sabor obično osvajaju oko 15.000 glasova.
>Za razliku od Srba u Hrvatskoj, Hrvati nemaju povlašten status kao manjina u Srbiji
Osim toga, zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj sudjeluju u radu Sabora pod istim uvjetima kao i svi ostali zastupnici, što uključuje raspravljanje, predlaganje zakona i amandmana, glasovanje o svim točkama dnevnog reda, te sudjelovanje u radu saborskih odbora i zastupničkih klubova. Mogu sudjelovati čak i u formiranju Vlade te biti njeni članovi, što u drugim državama nije slučaj.
Pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj imaju i posebno izborno pravo. Dakle, mogu glasovati ili za listu u redovnoj izbornoj jedinici u kojoj imaju prebivalište ili za kandidata nacionalne manjine u XII. izbornoj jedinici, pri čemu ne mogu koristiti oba prava istodobno.
>Kako se biraju zastupnici nacionalnih manjina i zašto je nekim kandidatima dovoljan jedan glas za ulazak u Sabor?
Propali pokušaj uvođenja dvostrukog prava glasa
Hrvatska je 2010. godine izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina uvela mogućnost dvostrukog prava glasa za pripadnike nacionalnih manjina koje čine manje od 1,5 posto stanovništva. Time su pripadnici tih manjina mogli birati hoće li glasovati i na redovnim listama i u posebnoj manjinskoj izbornoj jedinici.
Zbog ocjene da takvo rješenje stvara neravnopravnost među biračima, Ustavni sud Republike Hrvatske je već 2011. godine ukinuo te izmjene. U svojoj odluci Ustavni sud je naveo kako se time ne umanjuju prava pripadnika nacionalnih manjina u izboru zastupnika u Hrvatski sabor.
Nakon ukidanja tih odredbi, ostao je na snazi model posebne manjinske izborne jedinice, pri čemu pripadnici nacionalnih manjina i dalje imaju pravo izbora između glasovanja za manjinskog predstavnika ili za kandidata u svojoj redovnoj izbornoj jedinici, ali bez mogućnosti dvostrukog glasovanja.
Kako su manjine zastupljene u drugim državama?
U većini europskih država sustavi zastupanja nacionalnih manjina znatno su ograničeniji nego u Hrvatskoj i u pravilu ne uključuju zajamčena mjesta s punim pravom odlučivanja.
U Italiji postoji samo jedno mjesto povezano s manjinama, a manjinski zastupnici sudjeluju kroz opći izborni sustav i nemaju pun utjecaj u svim parlamentarnim postupcima. U Finskoj ne postoje zajamčena mjesta za manjine. Jedina posebnost je izborna jedinica Ålandskih otoka, ali ondje se mogu kandidirati svi, pa mandat nije rezerviran isključivo za manjinu.
U Poljskoj i Litvi manjine nemaju zajamčene mandate niti posebne izborne jedinice, već ulaze u parlament samo ako osvoje dovoljan broj glasova, iako u Litvi postoji niži izborni prag za manjinske liste. Njemačka također nema rezervirana mjesta za manjine, nego im samo olakšava sudjelovanje izuzećem od izbornog praga, što u praksi rijetko dovodi do ulaska u Bundestag.
>Izbor predstavnika nacionalnih manjina – zašto je Hrvatska izuzetak u EU?
U Sloveniji pravo na posebne zastupnike i dvostruko pravo glasa imaju samo talijanska i mađarska manjina, dok druge, uključujući hrvatsku, nemaju zajamčenu parlamentarnu zastupljenost. U Slovačkoj manjine nemaju nikakva posebna politička prava u izbornom sustavu, već mogu ući u parlament isključivo kroz redovne političke stranke.
Mađarska ima poseban model u kojem manjine mogu imati svoje predstavnike, ali ako ne ostvare puni izborni prag, njihov predstavnik sudjeluje u radu parlamenta bez prava glasa.
Ukupno gledano, u tim državama zastupljenost manjina najčešće ovisi o izbornom rezultatu ili je ograničena na sudjelovanje bez punog prava odlučivanja, za razliku od sustava zajamčenih mandata kakav postoji u Hrvatskoj.