U proteklom tjednu viralna vijest u mainstrem medijima i na društvenim mrežama bio je slučaj Sandra Vukovića/Silajdžića, kojeg je američki ICE deportirao nakon 30-godišnjeg boravka u toj zemlji. Propagandno izvještavanje o tom slučaju, posebno od strane mainstream medija, nešto je što je zasmetalo mnoge. Komunikacijski stručnjak i profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta Kristijan Sedak za Narod.hr analizira medijski slučaj Sandra Vukovića/Silajdžića kao primjer politički i ideološki obojenog novinarstva. Kroz jasno razrađene faze pokazuje kako su mainstream mediji selektivnim pristupom činjenicama i emocionalnim kadriranjem od Vukovića/Silajdžića stvorili simboličnu žrtvu „represivne“ američke države i politike Donalda Trumpa. Pritom su, tvrdi Sedak, sustavno zanemarivani problematični aspekti biografije i relevantne informacije važne za javni interes.
Sedak: Mediji su od Vukovića stvorili simboličnu žrtvu „represivne“ američke države i politike Donalda Trumpa
Kristijan Sedak ovaj medijski slučaj razlaže kroz nekoliko jasno prepoznatljivih faza, koje zajedno tvore obrazac politički i ideološki obojenog novinarstva.
U prvoj fazi uočava se svjesna selekcija činjenica i snažno emocionalno kadriranje priče. Mediji su, prema Sedaku, Sandra Vukovića konstruirali u simboličnu žrtvu „represivne“ američke države i politike Donalda Trumpa, dok se vlastita odgovornost i problematični elementi njegove biografije sustavno guraju u drugi plan.
>Nevjerojatne manipulacije Mojmire Pastorčić o Silajdžiću: Pogledajte kako se ne ponaša novinar
Kako ironično primjećuje Sedak, „naš je medijski heroj Sandro Vuković živući spomenik i dokaz da je Trump loš čovjek i još gori predsjednik“, a boljeg dokaza, dodaje, mainstream mediji očito nemaju.
Druga faza očituje se u prešućivanju ključnih informacija, što kod dijela javnosti ostavlja gorak dojam političke instrumentalizacije cijelog slučaja. Upravo su društvene mreže, naglašava Sedak, odigrale korektivnu ulogu – pojedinci su ondje razotkrili ono što su tradicionalni mediji odlučili zanemariti.
Kada su ti propusti postali vidljivi, uslijedila je defanzivna reakcija: naknadna objašnjenja, racionalizacije, opravdanja i uporno inzistiranje na istom kutu gledanja, kaže Sedak.
Sve navedeno, prema Sedaku, dovelo je do dodatnog pada povjerenja u novinarsku objektivnost.
>Pogledajte šale na račun Silajdžićevog boravka u logoru: Pogled na Biokovo ili na more?
“Obrana tog simbola po svaku cijenu je obrana vlastitog ideološkog narativa”
Nakon što su otkrivene mnoge kontroverze ovog slučaja, otvorilo se logično pitanje: Zašto mediji i dalje brane Vukovića/Silajdžića te pokušavaju senzibilizirati javnost?
Sedak odgovor vidi u ljudskoj i profesionalnoj nespremnosti da se prizna pogreška:
“Teško je, ljudski i razumljivo, priznati pogrešku. Pogotovo javno. Izgradili su simbol žrtve nepravednog režima i sad bi trebali to javno demontirati. Obrana tog simbola po svaku cijenu je obrana vlastitog ideološkog narativa“, analizira Sedak te nastavlja:
“Pitanje imena i identiteta nije samo pitanje suosjećajne uspomene na preminulu majku, već je pitanje kaznene evidencije, sigurnosne procjene ali i vjerodostojnosti medijskog sugovornika. Javnost zaslužuje cijelu priču, a osnovni postulati novinarstva, nepristranost i objektivno izvještavanje, ne dopuštaju prešućivanje informacija koje su od interesa javnosti.”
>Tko govori neistinu, MUP ili Mojmira? Evo što je istina o deportacijama u Hrvatsku
Sličnosti sa slučajem “Zambija”
Mnoge je ovaj slučaj i prevladavajući medijski narativ podsjetio na aferu Zambija kada su mainstream mediji branili optuženike za trgovinu djecom.
Sličnosti su, priznaje Sedak, evidentne ponajviše u dijelu ignoriranja pravnih propisa i procedure te donošenja medijskog suda.
“Mediji su ti koji prosuđuju pojedine činjenice i aktere, zauzimaju stav i izriču procjenu bez pravnoga lijeka”, kaže Sedak.
Ono što je hrvatsku javnost posebno zaprepastilo u ovom slučaju je Vukovićevo/Silajdžićevo izmišljanje “logora u Makarskoj” i izostanak reakcije medija, posebno onih kojima je takvu konstrukciju izrekao.
“Žao mi je što nismo čuli više o toj temi. Ona se uklapa u narativ nekih vanjskopolitičkih aktera i stoga je posebno važna. Zanimljivo bi bilo osobno svjedočanstvo o strahotama iz makarskog logora. Očito to za sada nije u fokusu medija. Novinar koji se na to ne bi pretvarao da nije čuo ima samo dvije opcije: pristati na narativ o Republici Hrvatskoj kao zločinačkoj ili biti prisiljen preispitati vjerodostojnost sugovornika. Pokazalo se da ovo drugo nije prihvatljiva opcija”, rekao je Sedak.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sedak: Uporno inzistiranje na narativu unatoč očiglednim činjenicama govori u prilog pristranog manipuliranja informacijama
Za kraj zanimalo nas je smatra li naš sugovornik, komunikolog Sedak, budući da su novinarima sve informacije bile dostupne putem interneta, da se ovdje radi o intelektualnoj lijenosti ili o aktivizmu i propagandnoj mašineriji?
“Na razini pojedinog novinara vjerojatno postoji intelektualna komocija, ali na uredničkoj razini ovo izgleda kao svjesno oblikovanje javnog mnijenja. Uporno inzistiranje na narativu unatoč očiglednim činjenicama govori u prilog pristranog manipuliranja informacijama“, rekao je Sedak te dodao:
“Nakon ove priče u nastavcima hrvatskoj javnosti Trumpova administracija ulijeva više povjerenja.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.