Nakon što je i službeno objavio svoju predsjedničku kandidaturu, koju je za svoju utrku potvrdio i HDZ, Dragan Primorac čest je subjekt medijskih napisa. Temu njegove kandidature značajno je pojačao potez Andrije Hebranga koji je, zbog HDZ-ove podrške Primorcu, napustio stranku u kojoj je bio od osnutka. Hebrang je poručio da je “potpora dana najslabijem kandidatu, mladom komunisti, dezerteru, kršitelju stranačkih propisa i čovjeku koji je zlorabio ministarski položaj”. No, Primorčevo članstvo u Komunističkoj partiji tema je o kojoj se ne govori puno.
A tamo je, naime, Primorac bio već sa 17 godina. On sam je nedavno u javnosti komentirao svoje članstvo u KPJ odnosno KPH. U gotovo nemuštim objašnjenjima i spominjanju ‘primanja u omladince’, kazao je da je tijekom svoje političke karijere višekratno pojasnio tu temu.
“To je kao da me pitate jesam li rođen u bivšoj državi”, kazao je Primorac. No, njegova izjava implicira da su svi rođeni u bivšoj državi apriori bili i članovi Partije. Međutim, znamo da to nije bilo tako.
>Hebrang napušta HDZ zbog podrške stranke Primorcu: Evo što sve navodi
Članstvo u Komunističkoj partiji
Članstvo u Komunističkoj partiji za vrijeme Jugoslavije osiguravalo je “mir u kući”. To je u poslovnom životu pojedinca značilo napredovanje u karijeri, bolje radno mjesto, bolje uvjete rada i primanja. Zauzvrat, zadaća je bila odlaziti na redovite partijske sastanke. Po potrebi, i “cinkati” kolege. I, dakako, animirati nove potencijalne članove. Jednom riječju – lojalnost.
Članstvo u Partiji osiguravalo je, ukratko, lagodan život. Ne samo svom članstvu, već i članovima njihovih obitelji. Brojni članovi KPJ odnosno KPH bili su istaknute ličnosti svog vremena.
Dakako, ne samo u politici, već i u umjetničko-društvenim krugovima. Oni koji se nisu pridružili partijskim redovima, (p)ostajali su građani drugog reda.
Imali su uglavnom trnovit put. Nisu mogli napredovati, ni u školovanju, ni poslovno, a ni u drugim segmentima života. Uvijek su bili pod budnim okom promatrača, a – po potrebi – i progonitelja.
Punih 45 godina, komunistički je režim na čelu s Josipom Brozom Titom, kontrolirao cjelokupni politički, kulturni i društveni život u Jugoslaviji. Ovaj totalitarni sustav bio je poznat po krvavim obračunima sa svim svojim protivnicima.
Neki svjetski izvori navode da je Titov režim odgovoran za smrt više od 570 tisuća ljudi. No, točne brojke još uvijek nisu poznate. Ipak, pamtimo Bleiburg, Hudu jamu, Goli otok, progone, zatvaranje i ubijanje političkih oponenata i hrvatskih emigranata, ali i progon Katoličke crkve.
>Primorac odgovorio Hebrangu o svojoj kandidaturi
Članstvo po preporuci ili uz zamolbu
Članom Komunističke partije postajalo se između ostaloga i po preporuci. Odnosno, potencijalnog budućeg člana predlagali su takozvani komiteti. Oni su bili partijski dio raznih “poduzeća”, sveučilišta i drugih institucija.
Međutim, članom se moglo postati i uz pisanu zamolbu. Takve su zamolbe razmatrane i eventualno pozitivno riješene ako je potencijalni član imao određene atribute koje je KP smatrala važnima.
Prema pisanju Indexa, Dragan Primorac svojevremeno se kandidirao za Gradski komitet Saveza komunista Splita. Primorac je kazao da je izvlačenje podatka o njegovom članstvu u KPH/KPJ konstrukcija i “pokušaj neuljuđenih udaraca onih koji nemaju nikakav argument za fer i poštenu političku utakmicu”.
Dodao je da je riječ o amaterskim pokušajima “diskreditacije i podjele na naše i vaše” zaključivši da kod njega “toga nema niti će biti” te da su mu svi građani jednako vrijedni.
“Najbolji učenici, a među njima sam bio tijekom cijelog školovanja, automatski su predlagani i za članstvo u tada jedinoj stranci. Tako je bilo i u mojem slučaju”, pojasnio je Primorac.
Zanimljiv je podatak da njegovo članstvo u KP datira iz 1982. godine.
Članova partije 1981. bilo manje od 10 posto
Prema dostupnim arhivskim podacima, godinu dana nakon Titove smrti, Komunistička partija brojala je manje od 10 posto ukupnog stanovništva Jugoslavije. Naime, od ukupnog broja od oko 22 milijuna stanovnika Jugoslavije, članstvo u KP imalo je njih nešto više od dva milijuna i 100 tisuća.
Najveći postotak bio je u Crnoj Gori, gdje je 12,5 posto stanovništva bilo u KP. U Vojvodini ih je bilo 11 posto, a u Srbiji 10,5 posto. Savez komunista BiH brojao je 9,5 posto ukupnog stanovništva. SK Makedonije činilo je 7,8 posto stanovnika, a SKH 7,6 posto.
Najmanji broj prema ukupnom broju stanovnika činio je SK Slovenije (6,6 posto) te SK Kosova (5,8 posto).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
