Klasić ponovno napao predsjednicu i ustvrdio: ‘Jugoslavija je bila neovisna država koja je odbacila utjecaj SSSR-a’

Foto: fah

U N1 Studiju uživo gostovao je povjesničar Hrvoje Klasić koji je komentirao nedavne izjave aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kako se rodila s pogrešne strane željezne zavjese.

Hrvoje Klasić docent je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te je poznat po izjavama kojima uzdiže i brani bivšu državu nastojeći je razdvojiti od totalitarizma sovjetskog tipa.

“Kada su u pitanju predsjednica i njene interpretacije povijesti, gledam na to na dva načina. Kao političarka ona radi odličan posao jer živi u društvu u kojem velikom broju ljudi činjenice i istina nisu bitni. Ona nakon svake svoje izjave, koje nemaju veze s vezom, dobiva podršku. Kao odgovorna političarka i građanin mislim da ona radi veliku štetu,” rekao je Klasić.

Dodao je i sljedeće: “Koji god period da uzmete, mi imamo velikih problema s često pogrešnim interpretacijama koje se ne baziraju na činjenicama i ona u tom smislu radi veliku grešku.”

Potom je pojasnio pojam “željezne zavjese” koji je prvo upotrijebio Winston Churchill.

“Željezna zavjesa nije postojala, treba to pojasniti. To nije zid ili stvarna željezna pruga koja je prolazila nekuda. To je termin koji je Churchill upotrijebio i vrlo ga je dobro definirao. On je rekao kako su se iza željezne zavjese nalazile one države, gradovi i narodi koji su bili u sferi sovjetskoj utjecaja, tj. pod direktnom kontrolom Moskve. Nitko poslije nije davao nove definicije”, kazao je.

“Kada je to Churchill rekao 1946. godine, Jugoslavija je doista bila u sovjetskoj sferi utjecaja. Međutim, od 1948. Jugoslavija više nije pod paskom Moskve”, dodao je Klasić.

Klasić o Jugoslaviji: Radilo se o neovisnoj državi koja je odbacila utjecaj SSSR-a

Ustvrdio je i sljedeće:

“Imam sa sobom CIA-in dokument ‘Yugoslav experiment’ koji pokazuje zašto Jugoslavija nije iza željezne zavjese – ono što se događalo u Jugoslaviji bilo je potpuno drugačije; radilo se o jednoj neovisnoj državi koja je odbacila utjecaj Sovjetskog saveza. Čak i kada gledamo ponašanje Zapada prema Jugoslaviji, možemo vidjeti da se tu nije radilo o željeznoj zavjesi.”

“Možemo čak ići na neke anegdotalne stvari, Jugoslavija je bila jedina komunistička zemlja koja je nastupala na Euroviziji,” kazao je.

“Možda predsjednica je živjela iza željezne zavjese, možda je imala takav osjećaj u svojoj kući, obitelji, kraju. Nisu problem osjećaji, ali nametati svoje osjećaje i generalizirati jest problem.”

“Je li Hrvatska devedesetih bila demokratska zemlja kada se predsjednik miješao u sve i svašta, kada je zemlja na neki način opljačkana po zakonu, kada su naši sugrađani srpske nacionalnosti koji su ostali ovdje i nisu sudjelovali u ratu, istjerivani iz stanova, s posla i slično?”

“To je pogreška i vodi nas u daljnje podjele, ništa nije crno-bijelo, ni u prošlosti, ni sada,” istaknuo je Klasić.

Komentirao je i slične izjave predsjednice, ne samo najnoviju o željeznoj zavjesi.

Klasić ustvrdio da “predsjednica daje intervju novinama koje veličaju ustaštvo” aludirajući na Hrvatski tjednik

“Predsjednica će u Poljskoj ili Jeruzalemu govoriti o žrtvama Holokausta, hvaliti se našim antifašističkim pokretom, ali će u Hrvatskoj dati intervju u novinama koje veličaju ustaštvo. Ona se očito, i doma i vani, obraća onoj javnosti za koju misli da će za nju glasati.”

“Ona ima potrebu da se svidi populaciji kojoj govori i to je za mene skandalozno. Ne da mijenja stavove – ona nema stav. Ako vi radikalno mijenjate stavove, to znači da ga zapravo nemate, a ni da nemate znanje. Paradoksalno je u državi koja se zaklinje u društvo znanja, da znanje postaje najmanje bitna stvar.”

Klasić se osvrnuo i na izjavu predsjednice koja se ticala Pokreta nesvrstanih, da bio nesvrstan netko ili ne, nije bio neutralan.

“Nesvrstani nikada nisu bili neutralni, upravo su to i naglašavali – da biti nesvrstan ne znači biti neutralan, govorili su o miroljubivoj i aktivnoj koegzistenciji. Jugoslavija je bila vrlo prisutna na političkoj sceni, bila je subjekt, igrač.”

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

“Ako bi se u išta trebalo ugledati trebalo bi se ugledati u to kako se Jugoslavija nakon 1948. godine uspjela nametnuti kao vanjskoplitički igrač. Kao zemlja koja nije bila velika, nije imala velike zalihe zlata, koja je bila siromašna, ona se u jednom trenutku našla na čelu pokreta koji je u jednom trenutku u svom sastavu imao dvije trećine svih zemalja na svijetu.”

Što je istina o komunističkoj Jugoslaviji?

Kazao je što se, po njegovom mišljenju, propustilo izlaskom iz tog pokreta.

“Mi smo tu puno propustili jer smo devedesetih na to počeli gledati kao na zlo, a radi se o zemljama koje su kada smo ušli bile siromašne ili u problematičnom položaju, ali govorimo o Indiji, Indoneziji, Singapuru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, zemljama koje su u međuvremenu postale utjecanje i bogate. Njihovi ključni ljudi su se, između ostaloga, školovali i ovdje.”

“Mi smo sve to proglasili komunističkim i to je ono što je po meni problem. Proglašavati cijeli jedan period i gledati ga isključivo kroz crnu prizmu je pokušaj da se napravi jedna kolektivna lobotomija,” ustvrdio je Klasić.

Ubojstva nepodobnih provođena su čak i izvan granica Jugoslavije

Podsjetimo, iako Josip Broz Tito 1948. ulazi u sukob sa Staljinom, te se dolazi do prekida bliskih odnosa između SSSR-a i Jugoslavije, a Jugoslavija biva izbačena iz Informbiroa, kršenja ljudskih prava i progoni nepodobnih u Titovom jugoslavenskom režimu su se nastavili. Upravo je nakon sukoba Tita i Staljina otvoren zloglasni logor na Golome otoku. U toj je vrijeme zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac izdržavao svoju zatvorsku kaznu koja mu je određena na montiranom suđenju, a postoje i podaci prema kojima je bio i trovan u svojem kućnom pritvoru u Krašiću. Ubojstva nepodobnih provođena su čak i izvan granica Jugoslavije – brojni politički emigranti likvidirani su u organizaciji jugoslavenskih tajnih službi. Ti su se postupci nastavili čak i nakon Titove smrti, kada je, primjerice, ubijen Stjepan Đureković.

Jugoslavija nije bila članica Varšavskog pakta, vojnog saveza država istočnog bloka, ali je njome vladao totalitarni jednopartijski komunistički sustav sve do njezina raspada.

Izvor: narod.hr/hr.n1info.com