Nakon epskog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije na bliskom nam orijentu ništa novo. Zemlja bez izlaza na more, a jedine more su im noćne, ali i dnevne zbog Hrvata. Tijekom brojanja krvnih zrnaca hrvatskim nogometnim junacima u potrazi za kojom kapljicom srpske krvi u njima, nakon vratara Danijela Subašića na red je došao i kapetan momčadi Luka Modrić.
Srpski agresori su u Domovinskom ratu Modriće ubijali, preživjele protjerali, a kuće im opljačkali i spalili. To se naravno ne može osporiti, ali srpska mašta može svašta. Pojavili su se tekstovi iz kojih se može zaključiti i da je i Luka Modrić zabludjeli Srbin koji nema pojma da su mu ustaše poklali obitelj u Drugom svjetskom ratu. Prema toj konstrukciji bar troje Srba s prezimenom Dopuđ iz Kruševa kod Obrovca, troje „nesrećnika“ kako ih se naziva, navodni su preci Modrićeve majke. Svo troje navodno su tradali od „ustaškog noža“ u logorima NDH. Poimenično se navode tri imena iz mrežnog jasenovačkog popisa i to Anica Dopuđ rođena 1935. godine, otac Jovan, zatim Simica Dopuđ (1878., Dujo), obje stradale u Staroj Gradiški te Božo Dopuđ (1903., Nikola) stradao u Jasenovcu. Svi su stradali 1944. godine. U toj priči se još navodi da od 15 Dopuđa s mrežnog jasenovačkog popisa vjerojatno još ima stradalih Modrićevih rođaka.
Krenimo redom.
Na mrežnom jasenovačkom popisu ima 14, slovima četrnaest, a ne 15 navodnih žrtava s prezimenom Dopuđ. To je ili previd ili možda nešto kao dodani srpski PDV na broj žrtava. Kod 7 žrtava s popisa je godina rođenja označena kao nepouzdan podatak, a kod nekih je razlika s alternativnim godinama rođenja navedenim u napomenama i preko 10, a maksimum je čak 12 godina razlike i to baš kod „rođaka“ Bože koji se prema napomenama, a i prema podatcima iz elektroničke inačice popisa iz 1964. godine koji je u Srbiji nabavio i ljubazno ustupio gospodin Roman Leljak (L64) i ne preziva Dopuđ već Dopust. U popisu L64 je 8 navodnih žrtava s prezimenom Dopuđ, samo troje je iz Kruševa. Dvojica su stradali u partizanima, a jedan kod Pridrage blizu Zadra u „direktnom teroru“.
Prema komunističkim podatcima svi su stradali od nepoznatih počinitelja. U popisu L64 još ima 26 žrtava s prezimenom Dopuđa, dvije žene s prezimenom Dopuđi i dvoje iz Kruševa s prezimenom Dopust. Na popisima iz 1956. godine u Hrvatskoj nema žrtava s tim prezimenima. Prema L64 devet Dopuđa i dvoje Dopusta su navodno stradali u logorima NDH i to 10 u Staroj Gradišci, među njima i Simica Dopust (1878) iz Kruševa. Božo Dopust iz Kruševa je prema L64 stradao u Jasenovcu.
Zanimljivo da su baš svi bez obzira iz kog su mjesta i u kojem su logoru skončali ubijeni baš istog dana 18. studenoga 1944. godine. To je već podatak za Ripleya, a kad se tome doda da su logoraši iz Stare Gradiške tijekom rujna 1944. godine prebačeni u druge logore i da je primjerice prema Miletiću u Staroj Gradiški ostalo samo stotinjak logoraša radi održavanja, onda su ti podatci stvarno za rubriku „vjerovali ili ne“.
Teško je za povjerovat da bi radi održavanja u Staroj Gradiški ustaše zadržali petogodišnju djevojčicu ili ženu u šestom desetljeću života. Osim toga kod čak 7 od 14 Dopuđa s mrežnog jasenovačkog popisa logor u kojem su navodno stradali označen je od samih autora popisa kao nepouzdan podatak. Također kod sedmoro Dopuđa je i godina smrti 1944.* označena kao nepuzdan podatak.
Tri navodne žrtve s jasenovačkog popisa, Modrićeve „rođakinje“ Anica i Simica te Milica Dopuđ iz Županje (1939.*), imaju zanimljive imenjake na popisu. U sva tri slučaja radi se o podaticma iz srbijanskih popisnica istine koji se u jasenovačkom popisu mogu naći pod kraticom AOISV. U niti jednom od ta tri slučaja ne navodi se mjesto rođenja ni ime oca. To su Anica Dopuđ rođena 1890. godine, Milica također rođena 1890. i umjesto Simice je morfološki slično ime Siniša rođen 1930. godine. Svo troje rođeno je „okruglih“ godina i svo troje su stradali godinu kasnije od imenjaka i to u susjednom Jasenovcu, ali Jasenovac se u napomenama navodi i kod Anice i Milice stradalih navodno 1944. godine s time da se kod Milice alternativno navodi i 1945. znači u ova tri slučaja imenjaka glavna je razlika godina rođenja.
Ima još jedna nevjerojatna koincidencija glede Anice Dopuđ (Jovan, 1935.). Ona je prema L64 rođena u Kruševu, ali kao mjesto boravka navode se Mirkovci kod Vinkovaca, a na popisu se nalazi i Danica Dopuđ iz Mirkovaca, otac se također zove Jovan i rođena je 1939., znači tek je malo mlađa od Anice.
U ovom slučaju čini se da je najveća razlika jedno D u imenu.
Od četrnaestoro Dopuđa s jasenovačkog popisa podatci nedostaju ili su mijenjani kod baš svakoga od njih. Od troje Modrićevih „rođaka“ iz Kruševa kod dvoje se navodi potpuno različito prezime Dopust, a u jednom slučaju Dopuđa, a ne Dopuđ. Naravno sve je to kasnije „ispeglano“ na mrežnom jasenovačkom popisu. U ovom slučaju nevjerojatne podudarnosti u podatcima su takve da su navodne žrtve ubijene na različitim logorima u istom danu, možda u istom trenu. Anice nevjerojatno sliče na Danice, a logoraši istog prezimena ubijaju se istog trena na različitim mjestima. Modrićevi rođaci imaju koincidentno svoje „dvojnike“ iz srbijanskih popisnica istine, a poznato je što je o srpskom poimanju istine rekao Dobrica Ćosić.
Ukratko, cijela srpska priča oko Luke Modrića se može svesti na sljedeće: kad se nema što pisati o uspjesima vlastitih nogometaša, možda je zavisti ili nečega drugoga radi jednostavnije izvoditi sumnjive i bizarne zaključke o drugima ili krivo prebrojavati upitne podatke nego pogledati istini u oči umjesto da je se šalje na dopust. Dopustite si malo odmora od izmišljanja, „komšije“.
* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
