Osim mogućih negativnih posljedica na mentalno zdravlje djece unutar cjelodnevnog boravka u školi još posebnijoj skupini učenika pripadaju oni koji su ograničeni zbog svog fizičkog zdravlja usko vezanog za prehranu.
U tu skupinu spadaju djeca s dijabetesom i s celijakijom. Zbog osjetljivosti ove djece potreban je stalni nadzor učitelja odnosno stručnjaka kako ne bi došlo do dodatnih komplikacija sa zdravljem djeteta. O ovome problemu Narod.hr je razgovarao s Ružicom Lah, predsjednicom Hrvatskog društva za celijakiju (nacionalne udruge za celijakiju).
>Fuchs najavio cjelodnevnu nastavu od jeseni: Evo što se još mijenja
Djeca s celijakijom
Uvođenje eksperimentalnog programa cjelodnevnog boravka u školi na poseban način predstavlja problem za djecu s celijakijom. Najviše zbog toga što škole nisu adekvatno opremljene za celijakičare, nemaju odvojene kuhinje, a nema ni dovoljno svjesnosti i znanja o celijakiji. To sve može utjecati na povećani rizik kontaminacije hrane s glutenom i izravno ugroziti zdravlje djeteta.
U Osijeku je ove godine jedna škola lijepom gestom izašla ususret djetetu s celijakijom i omogućila mu bezglutensku užinu koja je stigla iz posebnog restorana, međutim tu se nije radilo o cjelodnevnom boravku i hrani kuhanoj u školi. Svako dijete koje pohađa redovnu nastavu može sa sobom ponijeti užinu ili je primati u školi, ali cjelodnevni boravak podrazumjeva tri obroka koji se pripremaju uglavnom u školskoj kuhinji.
Što je celijakija?
Celijakija je kronična, sustavna autoimuna bolest koja se javlja u genetski predisponiranih osoba. Uslijed patofiziološke reakcije na gluten nastaje tzv. enteropatija – upala i teško oštećenje sluznice tankog crijeva. Dakle celijakija je intolerancija na gluten.
Gluten je bjelančevina koja se nalazi u pšenici, raži i ječmu, a koristi se i u drugim proizvodima zbog čega je njegova raspostranjenost u namirnicama široka. Za ovu bolest ne postoji lijek, lijek je hrana i to ona s certifikatom prekrižene pšenice ili natpisom bez glutena (gluten free). Osobe koje ne znaju da imaju celijakiju ili se ne pridržavaju bezglutenske dijete podliježu teškim i kroničnim oboljenjima koje vode do karcinoma ili drugih kroničnih oboljenja odnosno smrti.
Osobe s celijakijom su često diskriminirane u društvu na način da im se s podsmjehom govori da su posebni, da slijede neke trendove, da pokušavaju smršaviti uz pomoć takve hrane ili da naprosto pretjeruju. Zna ih se svrstavati među vegane, slijedbenike nekakvih alternativnih stilova života i slično. To se sve događa jer nema dovoljno svjesnosti i edukacije o celijakiji u društvu. Celijakiju nemaju samo odrasli, već i djeca, a ona su posebna osjetljiva skupina.
>Fuchs uvodi projekt cjelodnevne nastave u 50 škola i nove predmete, jedan je alternativa vjeronauku?
Djeca s celijakijom ne bi smjela jesti hranu koja se priprema na istom mjestu gdje i ostala hrana
U kontekstu uvođenja eksperimentalnog projekta cjelodnevne nastave u hrvatskim školama Narod.hr je u razgovoru s predsjednicom Hrvatskog društva za celijakiju (Nacionalne udruge za celijakiju), gospođom Ružicom Lah otvorio pitanje problema teškoća djece s celijakijom unutar cjelodnevnog boravka u školi.
Svjesna loših uvjeta u kojima se nalaze naše škole, s posebnim naglaskom na školske kuhinje i nedovoljno educirano školsko osoblje, Ružica Lah je rekla da osobe odnosno djeca s celijakijom, ne bi smjela jesti hranu koja se pripravlja ili dolazi u doticaj s glutenskom hranom ili namirnicama.
”To je u školama veliki problem, odnosno kuhinje bi trebale biti odvojene ili ako se hrana dovozi od negdje treba znati slijednost hrane. Znači ni tragovi glutena ne smiju doći do te hrane. Ako se i pripravlja posebna hrana za osobe s celijakijom u blizini gdje se pripravlja hrana za svu ostalu djecu, to može biti rizično. Nadodajmo k tome još i da škole i školske kuhinje nemaju uvjete da priređuju striktno bezglutensku hranu, što je veliki problem za djecu s celijakijom”, istakla je Lah.
Još uvijek nema dovoljno svjesnosti i znanja o celijakiji u našem društvu
Naglasila je kako ne postoji znanje o celijakiji, niti o tome gdje se gluten sve nalazi. ”Edukacija je slaba ili površna, a kad je celijakija u pitanju, treba imati sveobuhvatno znanje o toj prehrani. Kad je u pitanju dijete s celijakijom, tu treba biti prisutna velika ozbiljnost, treba paziti i kako se čuva hrana bez glutena i u kakvim uvjetima, da ne dođe do kontaminacije s drugim glutenskim namirnicama, te treba znati sa sigurnošću što ponuditi tom djetetu”, kaže Lah.
Ističe da treba biti svjestan da se u suprotnom direktno ugrožava zdravlje i liječenje osobe s celijakijom jer tu je hrana jedini lijek. ”Za celijakičara hrana nije adekvatna ako nije strogo i striktno bez glutena, kaže, u suprotnom je to na neki način trovanje, odnosno ozbiljno ugrožavanje zdravlja”. Ovakvi uvjeti u cjelodnevnom boravku, gdje je dijete otuđeno od roditelja, mogu napraviti veliku štetu djetetu.
>Ovo je popis škola koje od jeseni kreću s eksperimentom cjelodnevne nastave
Djeca se mogu osjećati izolirano ili diskriminirano
No čak i kad bi postojala odvojena kuhinja u školi i kad bi bili zadovoljeni svi uvjeti koji su djetetu potrebni, otvara se pitanje izoliranosti djeteta od druge djece jer jede nekakvu posebnu hranu i ima nekakav poseban tretman. Koliko je jedna ovakva situacija rizična za mentalno zdravlje djeteta naglasila je i Lah. Ona kaže da je temeljni problem nedovoljna educiranost školskog osoblja, ostale djece, ali i njihovih roditelja te da je to upravo razlog stvaranja predrasuda i moguće diskriminacije u društvu.
”Takve edukacije bi trebale biti redovne. Trebalo bi se s poštovanjem odnositi prema osobama koje su drugačije od većine, što ne znači da bi se drugi trebali posebno ponašati prema toj osobi nego jednostavno prihvatiti svakoga onakav kakav jest. No to djeca nikako ne mogu, ako nisu obaviještena, educirana i svjesna, te ako se i sami ne upoznaju u školi s tom hranom uz posredništvo učitelja i osoba zaduženih za psihofizičko zdravlje djece kako bi mogli razumjeti i prihvatiti dijete s celijakijom. Ako to sve izostane onda je gotovo nemoguće da sve sretno prođe, to dijete će sigurno patiti, i imati će posljedice, jer znamo kakva su djeca”, kaže Lah.
Ne postoje uvjeti ni dovoljno adekvatni za druge skupine
Osim celijakičara ugrožene su i druge skupine djece poput onih s dijabetesom jer školska hrana je uglavnom bazirana na šećerima, na bijelom kruhu i na bijeloj tjestenini. Gdje možemo tražiti uzrok tome? Možda opet u nedovoljnoj educiranosti ili pak u pokušaju štednje s obzirom na to da je nutritivno bogatija hrana ipak skuplja. U ovakvoj situaciji dijabetičari su u izravnoj opasnosti, još ako se tome i pridoda dodatni stres te jednolično školsko okruženje bez adekvatnog nadzora starije osobe tijekom cjelodnevnog boravka u školi, nedovoljne tjelesne ili neke druge slobodne aktivnosti izabrane prema vlastitim željama i sposobnostima.
Ružica Lah je istakla da sva djeca s posebnim potrebama, a koja su na dužem boravku izvan kuće trebaju imati adekvatnu prehranu prilagođenu njima i njihovim potrebama. Ako se to ne može osigurati dolazi do brojnih problema koji nisu samo zdravstveni, već i brojni drugi problemi.
>Roditelji OŠ Novi Marof i OŠ Draganići u borbi protiv cjelodnevne nastave: Podnijeli ustavnu tužbu protiv MZO-a
Prije velikih projekata treba napraviti temeljitu edukaciju i raspravu
”Mislim da smo mi društvo koje još nije svjesno da se ne može tek tako ići ‘glavom kroz zid’, za sve su potrebne pripreme, od edukacija samih nastavnika do osoblja koje brine o toj djeci pa i roditelja ostale djece kako ne bi krivo shvaćali neke stvari ili mislili da bi ta djeca koja su ”posebna” mogla na bilo koji način ugroziti njihovu djecu”.
Lah podsjeća da dosta ljudi voli izražavati svoje mišljenje i davati savjete o temama za koje nisu kompetentni ili nisu dovoljno educirani te tu može doći do problema da se neki jave i tuže ”da se tu nešto izmišlja, da se nešto posebno traži te da to nije baš tako”. Primjetila je i da hrvatsko društvo nije dovoljno otvoreno za osobe s posebnim potrebama te naglasila da bi najprije na tome trebalo poraditi.
Ima, naravno iznimaka, kaže, ”postoji jedan slučaj učiteljice koja je sve učinila da upozna učenike s problemom dijabetesa ili celijakije te objasnila zašto je to dijete drugačije i kako da mu se pomogne, ali to su iznimke, iako bi to trebalo postati pravilo. Dakle prije nego se krene u jedan tako ozbiljan projekt unutar kojega će dijete negdje boraviti dugo vremena izvan kuće, potrebno je napraviti dodatnu edukaciju osoblja i škole kako bi se to dijete osjećalo sigurno i kako njegovo zdravlje ne bi bilo dodatno ugroženo”, zaključuje Ružica Lah.
>Sindikat Preporod Fuchsu: I učitelje treba pitati o prijavama na eksperimentalni program
Tretman djece s dijabetesom
Posebnu zdravstvenu skrb trebaju i djeca oboljela od dijabetesa, s posebnim naglaskom na dijabetes tip 1. Važno je da djeca i mladi s dijabetesom, kao i svi njihovi vršnjaci, imaju prava. Povrh svega, imaju pravo na sigurnost, potporu i inkluziju. Kako bi postigli ovu harmoniju, važno je da školski odbori, administrativno i školsko osoblje, te roditelji, zajedno surađuju. Svaka škola, koju pohađa dijete i/ili mlada osoba s dijabetesom, mora biti upoznata s njegovim/njezinim stanjem, odnosno mora dobiti jasne upute od roditelja o tome kako upravljaju dijabetesom kroz dan (mjerenje šećera, skeniranje, davanje inzulina, obroci, stanje hipo i hiperglikemije…).
Također, školsko osoblje mora biti upoznato sa simptomima hipo i hiperglikemije, te upoznati proceduru što napraviti u hitnim situacijama. Učenici moraju moći u bilo kojoj situaciji, za vrijeme boravka u školi, tretirati hipoglikemiju, ukoliko do nje dođe. Odnosno, mora im biti osigurano da u bilo kojem trenutku mogu provjeriti svoj šećer (aparatićem ili kontinuiranim mjeračem glukoze), te uzeti brzodjelujući ugljikohidrat. Isto se odnosi i za davanje inzulina.
Ukoliko dođe do hipoglikemije primjerice tijekom ispita, ili pak, ukoliko zbog hiperglikemije moraju češće na wc, trebaju dobiti podršku od svojih nastavnika u vidu razumijevanja, odnosno dopuštanja produženog pisanja ispita, te puštanja na toalet, piše na stranicama Zagrebačkog Dijabetičkog Društva.
S obzirom na ovako zahtjevan zdravstveni tretman djeteta s dijabetesom otvara se pitanje kako će se na njega tek odraziti cjelodnevni boravak u školi. Može li dijete s dijabetesom tipa 1 biti cijeli dan u školi izloženo možda stresu, neadekvatnoj prehrani siromašnoj nutrijentima?
>Dr. sc. Lucija Sudić o cjelodnevnoj nastavi: Roditelji trebaju imati mogućnost izbora
Nastavnici nisu dovoljno educirani
Na stranicama Ureda pravobraniteljice za djecu stoji da su se brojni roditelji tužili na diskriminaciju djece s dijabetesom. U pritužbama roditelja ukazuje se na neprimjerene reakcije i komentare nekih nastavnika (u nastavi općenito) u slučaju da djeca imaju potrebu provjeriti razinu glukoze u krvi, dati si inzulin ili, zbog snižene razine šećera u krvi, uzeti hranu tijekom nastave. Sve to upućuje na zaključak o neinformiranosti i nerazumijevanju potreba djeteta koje boluje od dijabetesa tip 1 u pogledu preporučenih reakcija u slučajevima niske i visoke razine šećera u krvi.
Također i o slaboj informiranosti nastavnika o utjecaju stresa, koji se nerijetko javlja prilikom usmene i pisane provjere znanja učenika, na razine šećera u krvi. Zbog toga se događaju situacije koje su za dijete ne samo neugodne već i opasne. Primjerice, da se dijete ispituje u stanju izrazito niske razine šećera sve do trenutka kada dolazi do teške hipoglikemije; da se djetetu ne vjeruje da se doista osjeća loše (zbog visoke ili niske razine šećera u krvi ) te ga se kritizira i izlaže neprimjerenim komentarima; da se učenike šalje da izađu iz učionice kad se požale da im nije dobro, što može biti jako opasno zbog rizika od gubitka svijesti i sl.
Ured pravobraniteljice za djecu je 2016. uputio preporuku Ministarstvu znanosti i obrazovanja o potrebi aktivnog uključivanja tog ministarstva u otklanjanje problema s kojima se suočavaju djeca i njihovi roditelji. Ministarstvu je tada u preporuci ukazano i na potrebu neodgodivog podizanja razine zaštite djece oboljele od dijabetesa tip 1 u odgojno-obrazovnom sustavu. Istu preporuku pravobraniteljica je uputila i 2018. godine. Dakle Ministarstvo je upoznato s ovim problemom (bar je tada bilo).
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa