Nakon referendumske inicijative od strane udruge “U ime obitelji”, s kojom se željelo omogućiti demokratizaciju izbornog sustava u RH, velik broj građana upoznao se s nedostacima sadašnjeg izbornog sustava te prednostima koje bi donijele promjene, uključujući i preferencijalno glasovanje.
Narod.hr pisao je o inicijativi udruge “U ime obitelji” koja je referendumskom inicijativom “Birajte zastupnike imenom i prezimenom” tražila da birači mogu dati preferencijalne glasove za tri kandidata bez kvota. Bez kvota znači da bi se ukupan poredak na stranačkoj listi formirao prema broju glasova koji je osvojio svaki kandidat.
Time bi se omogućile najmanje dvije stvari: da stranke na liste stavljaju najkvalitetnije ljude, a ne ‘podobne’ koji su odgovorni samo svojim šefovima, a ne i biračima, te da bi saborski zastupnici svoj mandat morali pošteno odraditi znajući da na sljedećim parlamentarnom izborima mogu izgubiti glas birača radi nekvalitetnog rada.
Međutim, u Saboru nije prošao takav prijedlog nego je odlučeno da će na sljedećim parlamentarnim izborima biti omogućeno preferencijalno glasovanje, ali SDP je uspio progurati u izborni zakon odredbu po kojoj birači mogu dati jedan preferencijalni glas uz kvotu od 10 posto, što znači da najmanje 10 posto birača s te liste treba dati glas jednom kandidatu kako bi ušao u Sabor, a to praktički onemogućuje djelotvornost preferencijalnog glasa pojedinog birača jer je realno mala mogućnost da bilo koji kandidat može prijeći prag od 10 posto.
Jedan preferencijalni glas s (pre)visokim cenzusom
Bez obzira što je 380 000 građana dalo svoj potpis za prijedlog “U ime obitelji” da se preferencijalno mogu birati 3 kandidata i to bez cenzusa tj. propisanog praga kako u Sabor ne bi ulazili podobni, nego sposobni – SDP je opet omogućio baš to, ulazak podobnih, a ne sposobnih, na način je da omogućio samo jedan preferencijalni glas, uz dodatak kako taj kandidat mora skupiti minimalno 10 posto glasova od ukupnog broja glasova njegove liste.
“Smatram da je jedan preferencijalni glas malen korak u demokratizaciji izbornog sustava, ali ipak korak naprijed. No, još uvijek je puno posla pred nama jer se i dalje suočavamo s pogubnim predizbornim koalicijskim listama čime u Sabor ulaze stranke koje gotovo da i nemaju glasačko tijelo, kao npr. HNS. Isto tako, imamo neujednačenu teritorijalnu podjelu izbornih jedinica, što dovodi do nejednakog vrednovanja pojedinog glasa na što već 4 godine upozorava Ustavni sud, previsok prag od 5% za ulazak u Sabor te je otežano sudjelovanje dijaspori, odnosno hrvatskim državljanima koji žive izvan Hrvatske” – navela je nedavno u intervjuu za Narod.hr dr. Natalija Kanački.
Jedan preferencijalni glas s cenzusom od 10 posto ne znači puno kad je u pitanju popunjavanje saborskih fotelja. I dalje će stranke, pogotovo dvije vodeće HDZ i SDP igrati glavnu ulogu u podjeli zastupničkih pozicija, međutim, treba reći kako se dosta i postiglo “borbom” protiv nekadašnjeg izbornog sustava, odnosno partitokracije.
Ipak, građani su sada upoznati s mogućnošću da sami biraju i odlučuju koji zastupnici zaslužuju njihovo povjerenje, a ako želimo postići izborne promjene koje su nužne za demokratizaciju Hrvatske, tada ćemo se morati izboriti za više od jednog preferencijalnog glasa i smanjenje visokog praga od 10 posto.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
