Na stranicama Sveučilištu u Zagrebu dostupno je predavanje vrlo atraktivnog i aktualnog naslova „Inovacije i transfer tehnologije – poticaj gospodarskog razvoja Hrvatske“. Predavač je prorektor za inovacije, transfer tehnologije i komunikacije Sveučilišta u Zagrebu. U najavi predavanja istaknuto je da je cilj Sveučilišta u Zagrebu postati najveće inovacijsko središte u Hrvatskoj i stup hrvatskog inovacijskog sustava, a mjere kojima to planira ostvariti su: usklađivanje principa i pravila upravljanja intelektualnim vlasništvom i inovacijama unutar Sveučilišta, sustavno poticanje društveno prihvatljivih i transparentnih oblika poduzetništva u akademskoj zajednici i komercijalizacije rezultata istraživanja prodajom licenci ili osnivanjem tvrtki kćeri (university spin-off companies) i poticanje poduzetničke aktivnosti studenata.
U nadi da ću čuti kako će sveučilište doprinijeti hrvatskom gospodarstvu, strpljivo sam odgledao cijelo predavanje. A za odgledati taj događaj doista treba strpljenja. Može se doznati (1) da je ekološki uzgoj janjetine preduvjet za zdraviju hranu janjećeg porijekla (što su znali još naše bake i djedovi), (2) da je krški kraj kao stvoren za uzgoj ovaca (čega su postali svjesni i Hrvati koji su ovamo došli još u stoljeću sedmom, prema riječima predavača), te (3) da je ovčarstvo na izdisaju, što isto tako, vjerujem, svi znamo.
Nadalje, u predavanju se može čuti da su rezultat tog nekog inovativnog rada, koji zapravo nije uopće prikazan, zaštita žiga Eko janje i otvaranje firme Eko janje d.o.o. Iz samog predavanja nije jasno koja je vrijednost zaštite tog žiga ni koja je inovativna pozadina njegovog postojanja, a riječ inovativnost se puno puta ponavlja. Još uvijek u čudu od potrošenih sat vremena, dao sam si truda pronaći navedeni žig u bazi Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo i pronašao da se radi o žigu kakvog može zaštiti bilo koja osoba, koja to poželi i zatraži. Ne radi se ovdje ni o kakvom vrijednom dosegu utemeljenom na istraživačkom radu i inovativnosti . Za razliku od spomenute vrste žiga, postoji i daleko vrjedniji oblik zaštite žigova, tzv. Zajednički/Jamstveni žig, kakav je npr. žig Puran zagorskih brega, i uz kojeg postoji jasan pravilnik o uvjetima i kriterijima o pravu na nošenje tog žiga. Nadalje, vidljivo je da je nositelj žiga sam predavač, fizička osoba, dok vrijedne zajedničke/jamstvene žigove uobičajeno zaštićuju udruge proizvođača ili županije, a radi zaštite proizvoda provjerene kvalitete, prema jasno definiranim pravilima, i uzgojenih na određenom području.
Zbunjenost moja, a sada već i frustriranost, natjerala me da potražim i spomenutu tvrtku – Eko-janje d.o.o., koja je u predavanju predstavljena kao rezultat te puno puta spomenute inovativnosti, i koja je navodno primjer uspješnog transfera tog nekog meni nevidljivog znanja u gospodarstvo. Tvrtka koja postoji u Sudskom registru pod tim imenom je jedva aktivna, skoro bez prometa, i posluje s nekim minimalnim gubitkom. Njezini osnivači su ponovno sam predavač, i između ostalih i Veleučilište u Kninu.
Na kraju cijelog ovog doživljaja, pisac ovih redaka još uvijek je u šoku. Je li moguće da Sveučilište u Zagrebu nema za predstaviti niti jedan oblik inovacije utemeljen na pravom modernom znanstvenom i istraživačkom radu, niti jedan ozbiljan izum zaštićen patentom ili nekim drugim oblikom zaštite, niti jedan pravi potez akademskog poduzetništva? Već se diči postignućima koji nemaju veze niti sa znanošću, niti sa istraživanjima, a niti sa ustanovom ispred koje se predstavljaju, tj. sa Sveučilištem u Zagrebu. Jel moguće da je ovo put kojim će Sveučilište u Zagrebu ići?
A okupljena akademska zajednica ostala je tiha, bez ijednog kritičkog pitanja. Valjda je i ona ostala šokirana. Ili razumije nešto što ja – običan smrtnik ne mogu dokučiti.
Pozivam Vas da pogledate ovo događanje, te procijenite radi li se ovdje o novom nastavku dječje pripovijetke Carevo novo ruho. Samo što u ovoj današnjoj, modernoj verziji nema nikoga da vikne: „Car je gol“!
Volio bih da sam u krivu!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
