Komentari na objavu mons. Uzinića o homoseksualcima: ‘U pravu ste, ali recite cijelu istinu’

Foto: snimka zaslona; fotomontaža: narod.hr

“Znamo da nas KKC uči sto je grijeh. Homoseksualne osobe nisu u grijehu po sklonosti nego po činu. Dapače, boriti se i odbacivati grijeh može biti i uvijek jest put posvećenja.
Sve je ok dokle sama Crkva ne zabuca stvari kao u Njemačkoj sto čini blagoslivljanjem istospolnih zajednica.
Učite nas biskupe istini. Učite da ne budemo agresivni. Učite i ovaj dio o grijehu. Istina nek bude potpuna za dobro svih nas.” – jedan je od komentara na Facebooku ispod objave biskupa Uzinića na temu homoseksualaca.

Riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić objavio je poruku povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije u kojoj je ukazao na to da se svaku osobu, bez obzira na njezinu seksualnu orijentaciju, treba prihvaćati s poštovanjem te da te osobe trebaju imati obzirno pastoralno vodstvo. Naveo je da ima katolika koji se s time ne slažu te zamolio oproštenje od homoseksualnih osoba koje se zbog toga osjećaju odbačeno od Crkve.

> Nadbiskup Uzinić: Homoseksualci u Crkvi još nemaju ‘obzirno pastoralno vodstvo’, oprostite zbog toga

Ispod njegove objave zaredali su se brojni komentari, a neke od njih prenosimo u nastavku.

“Znamo da nas KKC uči sto je grijeh. Homoseksualne osobe nisu u grijehu po sklonosti nego po činu. Dapače, boriti se i odbacivati grijeh može biti i uvijek jest put posvećenja.
Sve je ok dokle sama Crkva ne zabuca stvari kao u Njemačkoj sto čini blagoslivljanjem istospolnih zajednica.
Učite nas biskupe istini. Učite da ne budemo agresivni. Učite i ovaj dio o grijehu. Istina nek bude potpuna za dobro svih nas.”

„Oče biskupe, u svemu ste u pravu. Ono što ne odobravam je neprilično i skandalozno ponašanje takvih osoba, njihovih “povorki ponosa” koje su nepristojne, degutantne i vrijeđaju dobar ukus i pristojnost ostalih ljudi. Osim toga, nikako ne odobravam da takve osobe imaju mogućnost udomljavanja djece jer djeca nisu objekt nego SUBJEKT prava i imaju pravo biti odgajane u tradicionalnim obiteljima”

„Niti jedan vjernik nije osudio ili mrzim nekoga tko je homoseksualac ali bi svi trebali osuditi grijeh samog čina kao i sve grijehe“

 

“Poštovani biskupe Mate Uzinić… molim da iznesete stav i učenje KC… jer evo ima ljudi koji misle da to nije grijeh i da ih podržavate u tome. Molim Vas izjasnite se jer, u protivnom, zbunjujuće je za slabe u vjeri.”

„Sumnjam da će itko od ljudi koji vas prate napasti nekoga tko je homoseksualac. Kao Kristovi učenici trebamo imati spontanu potrebu ljubiti sve ljude ili barem ne odbacivati ih, ali još više bi trebali imati potrebu i dužnost opomenuti brata koji je u grijehu (npr. homoseksualca koji je seksualno aktivan). Opomenuti u ljubavi, naravno.”

E, sad, Vi ste se priključili obilježavanju dana borbe protiv homofobije. “Homofobija” je izraz koji su skovali LGBT zagovornici i pri tome ugl. misle na katolike koji mrze ljudsko-normalno (homoseksualce). Ne okrećete li tako leđa svome stadu koje je tim izrazom itekako diskriminirano i nanesena mu je velika nepravda. Crkva sve više u javnom mnijenju slovi kao homofobnna zajednica, što nije istina. Smatram da na pogrešan način pokušavate pokazati da Crkva to nije.

Nadalje, pastoralna skrb za homoseksualne osobe trebala bi podrazumijevati isključivo napor da se osobi u ljubavi i poštovanju pokaže što je istina i pomogne joj živjeti Krist(i)janski. Ako to ne podrazumijevate pod pastolarnom skrbi za homoseksualne osobe, upitno mi je Vaše Krist(i)janstvo. Ako pak podrazumijevate da to znači privesti osobu Kristu i istini, onda mi se čini da držite figu u džepu u smislu “mi vas prihvaćamo takvima kakvi jeste, naša ste braća, dođite k nama i onda ćemo vas ipak obratiti”. Licemjerno u odnosu na homoseksualce. Ja ne bih voljela da meni to netko napravi – uvjeri me da me voli kakva jesam pa me onda želi “obratiti” i promijeniti.

Zar nije bolje jasno reći istinu (ako ona to u Vašem slučaju jest)?

Homoseksualna aktivnost je grijeh! Mi vas ne osuđujemo, ali vam nećemo pričati bajke da nam je vaš način života prihvatljiv.
Nemojte ovo shvatiti kao nekakav napad na Vas. Samo se usudim razmišljati da zajedno dođemo do Istine.

Gospodin Vam dao mir!”

„Pošteno od vas. Skinuli ste sami sebi titulu i govorite kao sekularni podupiratelj gay pride povorki.
Objasnite samo onoj jadnoj djeci koju vode sa sobom, zašto moraju gledati gole, odrasle muškarce u sado mazo koznim bikinijima i lancima ?
Zar to nije zlostavljanje nevine djece? Najčešće vode dječake.“

„Sve dok ne griješe to je u redu. Ali nadam se da ovo Vaše ne ide u smjeru krivovjerja na tragu nekih austrijskih i njemačkih biskupa. To treba naglasiti. Dok ne griješe. Grijeh se ne smije podržavati, ali ni čovjeka osuditi. Treba mu jasno reći da dok god griješi i ne kaje se da blagoslov ni oprost ne može dobiti.“

“Ni jednim jedinim slovom, kao što je i očekivano od Vas, niste rekli što je homoseksualizam i kako se na isto osvrće Sveto Pismo (od Postanka preko Pavlove pa do Judine poslanice). Ovako ispada da su grozni oni katolici koji su budni pred LGBTIQ hegemonijom i mrze ih što su oni takvi. Kao da mrzimo ljude koji su oboljeli od dijabetesa, u najmanju ruku. Nitko ih ne mrzi, ali smo budni na frontu protiv njihove protunaravne ofenzive i na institucije i i na zakone i na školstvo. Onako mučki, vječno bez javnih rasprava i legitimiteta. Tu vi padate, svrstavate se na stranu grijeha (jer ga ni jednim slovom ne osuđujete, a u svrhu toga ga i ciljano izbjegavate opisati da bi gimnastika bila lakša) i dajete zeleno svjetlo za širenje tog zla svijetom. Ovako, impotentno. Pokušavate nešto, možda dobro, ali zaobilaženjem Istine. Najlakše je to sve zakamuflirati nekakvom ljubavlju, bijelom plombom preko pokvarena zuba, ali to ne vodi k obraćenju već u daljnju propast. Poziv na Istinu, pokajanje i pokoru vodi k obraćenju. I to je Ljubav.”

„Toliko puno riječi o pastoralu i empatiji a tako malo kršćanske istine. Kako će jedan aktivni homoseksualac znati što mu je činiti nakon ove poruke, po čemu će razumjeti da je sa onime što čini neće ući u Kraljevstvo nebesko? To je najveći razlog za traženje oproštenja od strane kršćanskog klera, toj se skupini koja je na putu propasti više ne pokazuje put u život, nego ih se još i blagoslovima učvršćuje u stanju zablude. Ne vidi se više ni teška osobna odgovornost za takav propust i krivotvorenje istine Ez 33. 8-11. Samo je jedan put u život, onaj Kristov i samo jedan moral, onaj koji nalazimo u Pismu i njega smo dužni svjedočiti.“

“Oče biskupe, što ste vi u ovoj kratkoj homiliji o Kristovoj ljubavi napisali osim što ste svaku pomisao na drugačiji stav unaprijed osudili?
Nitko normalan, a napose ako je k tomu i vjeran Kristu, ne mrzi čovjeka zato što je homoseksualac. Ikakva mržnja osim prema samom grijehu ne odražava prihvatljivo. Pa mi ne samo da ne mrzimo, mi volimo. Svakog! Ali baš svakog! Čudno je u svemu samo to da Vi “mlakom vodom” podjednako perete zdrave i bolesne. Mi dajemo sve od sebe da bolesni od raka, gripe… ozdrave čim prije, ali dok god ne ozdrave smatramo ih bolesnima. Vi ste prijatelju izmiješali zdrave i bolesne i mislite kako svima treba ista terapija.
Ne treba.
Ja bih rekao da su stavovi pojedinih biskupa i doveli do “njemačkog” stanja u kojem se širom otvoriše vrata crkvi u kojima se blagoslivljaju istospolci. Možda bi bilo korisnije da ste rekli kako osuđujemo napade na nemoćne, bolesne, griješne itd. i da ustrajno molimo za njih i za sebe umjesto da nas miksate, zbunjujete do mjere da ne shvatimo na kraju je li mi to volimo čovjeka ili njegov grijeh.”

Što je nadbiskup objavio?

Podsjetimo, mons. Mate Uzinić je objavio:

“[MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV HOMOFOBIJE, 2021.]
Dragi prijatelji,

potaknut komentarom na jednu od mojih nedavnih objava, uz današnji Međunarodni dan borbe protiv homofobije želim podsjetiti na poruku pobudnice ‘Amoris laetitia’, koja nam je ove godine ponovo predložena za razmišljanje i proučavanje, a koja nas u svezi s ovim pitanjem u br. 250 podsjeća da se „Crkva mora ugledati na Gospodina Isusa, koji ide u susret svakoj osobi, bez iznimke.“

U duhu ‘Amoris laetitia’, br. 250, dužni smo „svaku osobu, bez obzira na njezinu seksualnu orijentaciju, … poštivati u njezinu dostojanstvu i prihvaćati s poštovanjem, te … pomnjivo izbjegavati svaki znak diskriminacije, posebice bilo koji oblik agresije i nasilja.“ Imamo također dužnost takvim osobama i njihovim obiteljima „zajamčiti obzirno pastoralno vodstvo tako da oni koji pokazuju homoseksualne sklonosti mogu dobiti pomoć koja im je potrebna kako bi u potpunosti razumjeli i ostvarili Božju volju u svom životu.“

Žao mi je što još uvijek ima katolika koji se s ovim ne slažu. I osobito što ima onih koji misle da služe Kristu i Crkvi diskriminacijom, agresijom i nasiljem, uvredama i pogrdnim komentarima na račun homoseksualnih osoba.

Od homoseksualnih osoba molim oproštenje što se zbog ovoga mogu i dalje osjećati odbačeni i od Crkve, ali i što oni i obitelji kojima pripadaju još uvijek u Crkvi, koja kao „obitelj obitelji“ treba biti obitelj za sve svoje članove, ne mogu dobiti ono obzirno pastoralno vodstvo koje im prema ‘Amoris laetitia’ treba biti zajamčeno.
Mate”

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr