U Zagrebu se već godinama Međunarodni dan žena svodi na feminističko-kriptokomunistički Noćni marš koji predvodi feministički kolektiv fAKTIV. Sinoć su sudionice marširale kojekakvim transparentima kojima su “skakale u usta same sebi”. U isto vrijeme feministice napadaju muškarce, a bore se za prava “transmuškaraca”.
Muškarci su stoka, a “transmuškarci”?
“Prestanite nas tlačiti, stoko”, “Sindikat žena protiv kretena” – očito je da pogrdni nazivi odnose na muški dio populacije. S druge pak strane stoji transparent “Smrt transfobiji”, “Translezbe i njihove cure su isto lezbe” i slični koji podržavaju “transideologiju”. Pitanje ako je muškarac stoka ili kreten što su onda biološki muškarci koji se proglase ženama – žene ili stoka? Isto pitanje vrijedi i za žene koje postanu muškarci.
I ove godine, kao i prošle, na Noćnom se maršu ukazuje ekstremno lijevi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević s dvoje svojih zamjenika. Osim toga, Grad Zagreb je svojim službenim dopisom medijima sve pozvao na marš koji je prije svega ideološki. Među transparentima našao se i jedan koji se odnosi na molitelje na trgu – “Kleči pred pi*dom”, “Ti za mene nećeš moliti”, “Molite se u svoja 4 zida”.
Prava žena, ali ne onih koje rađaju
Kao i prošlih godina, i ove godine marš je bio pozornica borkinjama za pobačaj. Ono što je najgore, borba protiv diskriminacije žena isključuje žene koje su se posvetile obitelji. Dapače, po njima i njihovom izboru može se gaziti do mile volje. To dokazuju neki od transparenata: “Feministkinja ne maternica”, “Demografi, od*ebite od žena”, “Ništa bebač, samo bembač”, “Doli brak”, “Kontra braku, kontra sili”, “Pobačaj u Ustav”, “Ginekologija mora biti poziv, a ne priziv”, “Pobačaj, a ne prisilan porod”.
Sinoćnji “feministički” marš svojom izvedbom i jezikom, uvelike podsjeća na komunističke parole u Jugoslaviji korištene u svrhu nametanja vlastite ideologije. Transparenti – “Kapitalizam ubija žene i “Ženi je mjesto u klasnoj borbi”, koji je popraćen i petokrakom, dobar su primjer toga.
Našlo se tu još raznih transparenata poput onog “Ne dam ovulaciju” čiji smisao na maršu možda ne zna ni sama autorica. S druge pak strane, “snažne feministice” ističu transparent “Feministkinja ne maternica”, dok u isto vrijeme većina njih podržava surogatstvo gdje siromašne žene za novac nose i rađaju djecu za bogate homoseksualne parove. Malo je reći da su neki od transparenata i stavova koji su se sinoć promovirali licemjerni.
Oslanjajući se na navedeno, treba istaknuti kako aktualna zagrebačka vlast očito daje legitimitet onima kojima se ravnopravnost žena svodi na pitanje pobačaja, na napade na Katoličku Crkvu i vjernike, na one koji ne dijele njihovu ideologiju, na borbu protiv poduzetnika i protiv kapitalizma, na borbu protiv onih koji smatraju da muškarac koji tvrdi da je žena – nije žena, ali na borbu protiv hrvatskog Ustava koji garantira vjersku slobodu.
>Sever objavila kako izgledaju pripreme za ‘8. mart’; ispisivanje vulgarnih transparenata ‘nadgledao’ – Tito
>Što se zapravo krije iza bizarnog marša za ‘8. mart’ u središtu Zagreba kojem su se priključili Tomašević, Grbin, Kekin…
Što fAKTIV poručuje ‘mizoginistima, klečateljima, obiteljašima i transfobima’?
Kolektiv fAKTIV, kako se nazivaju, koristeći osim u imenu terminologiju koju smo mogli čuti na sjednicama Saveza komunista, pa su tu i drugarice, mart umjesto ožujak, marš i slično, u svojem pozivu sažima sve ono za što se bore:
”Već godinama tisuće marširaju za besplatan pobačaj, za ukidanje priziva savjesti u javnim bolnicama, za vraćanje prava na pobačaj u Ustav. Nema feminističke borbe koja jače veže žene od borbe za pravedan sustav u kojem pravo na pobačaj mora biti univerzalna zdravstvena usluga dostupna svim ženama, a ne kolo sreće koje vrtimo od bolnice do bolnice, od liječnika do liječnice.
Marširajmo za društvo u kojem naše zdravlje ne ovisi o stanju na tekućem računu, koje ne čini bogate bogatijima, a siromašne siromašnijima. Želimo živjeti od svog rada, a ne preživljavati. Želimo društvo u kojem penzionerke ne kopaju po smeću, migrantkinje ne prebija na granicama i baca natrag u rijeke, trans osobama ne ugrožavaju životi – ni u Saboru ni na ulici ni onlajn.
Naš rad, naše zdravlje, naši domovi i naši životi politička su pitanja, a odgovornost da živimo bez straha uzimamo u svoje ruke. Mizoginistima, klečateljima, obiteljašima i transfobima poručujemo: nećete nas prestrašiti, nećete nas ušutkati! Vaše prijetnje motivacija su nam da budemo još glasnije, solidarnije i odvažnije. Odustajanje nije opcija – svakim danom sve više žena diže glas, staje uz drugarice i bore se zajedno. Svaki 8. mart brojimo novi marš i znamo da su pred nama godine borbe i sati rada, ali feministički štrajk te je borbe vrijedan”.
fAKTIV želi “prodrmati osinje gnijezdo savršene nuklearne obitelji”
Ova organizacija ne krije da im je brak kao takav odiozan, a nuklearna obitelj nešto protiv čeka se treba boriti jer je takva obitelj, po njima, razlog nasilja nad ženama.
”Dok duboko ne prodrmamo osinje gnijezdo savršene nuklearne obitelji u kapitalizmu, dok ne dovedemo u pitanje sve njene postavke, femicid će biti nešto zbog čega će nam se svakodnevno grčiti želuci’, piše u jednoj od objava na Facebooku.
Noćni marš – politički skup pod patronatom ekstremno lijeve zagrebačke vlasti
Ove političke parole dolaze uz patronat vodeće političke opcije u Zagrebu, ekstremno lijevog Možemo, čiji je nositelj zagrebački gradonačelnik Tomašević.
>(FOTO) Održan još jedan ‘Noćni marš’: Traže tzv. pravo na pobačaj, a priziv savjesti bi zabranile
Analizirajmo stoga njegovu podužu poruku na Facebooku povodom Međunarodnog dana žena. Među ostalim piše i ”Međunarodni dan žena također je prilika za podsjetiti na vrlo neravnopravan položaj žena vezano uz poslove u kućanstvu i poslove skrbi – za djecu, za bolesne i starije članove obitelji – koja je gotovo potpuno na ženama”.
>Možemo stvorio klimu za govor mržnje prema roditeljima odgojiteljima? Evo samo nekih gnjusnih komentara
Skače sam sebi u usta
Da tom “neravnopravnom položaju” stane na kraj, Tomašević je napravio upravo suprotno.
Ukidanje mjere roditelj odgojitelj stavio je je u fokus svoje administracije, ženama kojima je bivša zagrebačka vlast omogućila da izaberu između radnog mjesta i ostanka kod kuće zbog brige za višečlanu obitelj, izaberu ovo drugo, Tomašević je to onemogućio.
>UiO: Žene koje odabiru biti majke najdiskriminiranija su skupina u Hrvatskoj
Laži o vrtićima
Potom naširoko gradonačelnik Zagreba piše kako ”provodi veliki zamah proširenja kapaciteta gradskih vrtića”.
Napomenimo, da je njegova zamjenica Danijela Dolenec sama priznala da dovoljno mjesta u vrtićima neće biti do 2025. godine, a da uz tisuće nedostatnih mjesta u vrtićima, ukidanjem mjere roditelj odgojitelj, u red za vrtićko mjesto staje još tri tisuće vrtićke djece roditelja iz ove kategorije.
>Radikalne ljevičarke: Traže da plaćate svojim novcem njihove pobačaje i ukinule bi poštivanje tuđe savjesti
Rada Borić za noćni rad vrtića da roditelji mogu u izlaske
Spomenimo samo kako njegova politička “drugarica”, da koristimo terminologiju organizatora Noćnog marša, Rada Borić ima “genijalan” prijedlog. Borić smatra da bi vrtići trebali imati “noćni rad da roditelji mogu izaći u kazalište i kino”.
Eto odgojiteljicama kojih je ionako premalo, prilika da “natuku” koji prekovremeni u večernjem terminu.
Pobačaj u fokusu
I na kraju dolazimo onog što je Tomaševiću također bilo u fokusu osim ukidanja mjere roditelj odgojitelj ono što eufemizirano naziva “reproduktivno zdravlje žena”. Pohvalio se tako da je nakon osam godina vratio pobačaje na zahtjev u jedinu bolnicu u Zagrebu koja ih nije obavljala – KB Sveti Duh.
Tomašević je po dolaska na vlast u ovu bolnicu u vlasništvu Grada dovukao upravu i čak uvezao liječnike koji neće imati priziv savjesti, kako bi ovo “dostignuće ljudskih i ženskih prava”, kako nazivaju prekid života nerođene djece, bilo dostupan i u toj bolnici.
”Ključno unaprjeđenje usluga vezano uz reproduktivno zdravlje i planiranje obitelji razvijamo u KB Sveti Duh, gdje je od listopada 2022., prvi put od 2015. dostupan pobačaj na zahtjev do 10. tjedna trudnoće, kao i medikamentozni prekid trudnoće. Uz to, pripremamo otvaranje Centra za planiranje obitelji u kojem ženama želimo osigurati kvalitetne uvjete za savjetovanja te postupaka planiranja obitelji”.
Kako je izgledao život radnice 1966.
Za kraj ćemo podsjetiti na izvrstan dokumentarni film Kreše Golika iz 1966. godine koji najbolje ocrtava kako je izgledao život zaposlene žene i majke u Jugoslaviji.
”Dokumentarni prikaz života radnice u tekstilnoj tvornici Pobjeda. Smilja Glavaš iz Sesveta dvadesetogodišnja je majka malog djeteta. Svaki radni dan ustaje u tri sata ujutro, a liježe tek u deset navečer, nakon teškog i napornog dana.
Iako je Krešo Golik poznat prvenstveno po igranim filmovima, njegov dokumentarni film Od 3 do 22, smjesa sirovog realizma i istančanog artizma, jedan je od najboljih hrvatskih dokumentaraca uopće. Iscrpljujuća i otuđena svakodnevica radnice Smilje prikazana je ritmičkim nizanjem kratkih kadrova njenog rada, a jedini trenuci odmora i užitka su duži, smireniji kadrovi Smiljine pauze na poslu i igranja s djetetom.
Film je osvojio nagradu međunarodnog udruženja filmskih kritičara FIPRESCI na prestižnom festivalu kratkog metra u Oberhausenu 1967.”, stoji u opisu Golikova filma na stranicama Kina Tuškanac.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa