Lucas De la Torre Damianovic: ‘Hrvatski iseljenici su prisutni i utjecajni u svim segmentima čileanskog društva’

Ministarstvo vanjskih poslova Čilea procjenjuje da u ovoj zemlji živi više od 200.000 osoba hrvatskog podrijetla (gotovo 1,3% od ukupnog broja stanovnika u Čileu), koji su treća, četvrta, a ponegdje i peta generacija potomaka hrvatskih doseljenika.

Zanimljivo je kako se Hrvati općenito smatraju uglednom useljeničkom skupinom, pa čak imaju svoje predstavnike i u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti, u kulturi, umjetnosti, obrazovnom sustavu, crkvenoj hijerarhiji, poduzetničkim krugovima.

(FOTO) Upoznajte hrvatsko iseljeništvo: Pročitajte gdje u svijetu su Hrvati najbrojniji i druge zanimljivosti koje niste znali

Ina Vukić: ‘Iseljenici žive svakodnevni život u Australiji, a hrvatski u srcu i mislima’

 

Hrvatska iseljenica u SAD-u: ‘S ljubavlju promoviramo našu Hrvatsku i to nas i drži i povezuje u tuđini’

Iseljenica Petra Peša (SAD): Voljeli bismo da nas se ne odbaci odmahom ruke u koš zvan ‘dijaspora’

Hrvatica koja se vratila iz Argentine: ‘Mogla sam postupiti racionalno, ali prevladalo je srce’

Lucas De la Torre Damianovic pripada 3. generaciji hrvatskih iseljenika u Čileu, a za Narod.hr pričao je o iseljenicima u toj zemlji.

“Rođen sam u gradu Punta Arenasu, u Patagoniji, na kraju svijeta blizu Ognjene Zemlje i Antarktike. U Čileu nosimo dva prezimena, očevo i majčino prezime, kao je obično u većini južnoameričkih zemalja (to je stara tradicija koja smo naslijedili od Španjolaca). Profesor sam engleskog i njemačkog jezika u njemačkoj školi u Punta Arenasu. Trenutačno predajem hrvatski u hrvatskoj zajednici u Punta Arenasu. Počeo sam učiti hrvatski u Punta Arenasu i živio sam 2 godine u Zagrebu, gdje sam pohađao hrvatsku nastavu na programu Croaticum na Filozofskom fakultetu u Zagrebu“, počinje svoju priču za Narod.hr.

“Hrvatsko iseljeništvo u Čileu bilo je vrlo specifično. Počeci doseljavanja vežu se za kraj 19. stoljeća. Oni koji su se iselili do I. svjetskog rata nazvani su “austriacosima”, a od tada do naših dana – “yugoslavosima”. Bitnijeg doseljavanja u Čile, za razliku od susjedne Argentine, neposredno nakon II. svjetskog rata nije bilo, tako da je ta dijaspora imala i zadržala atribut “ekonomske” emigracije. Iseljenici koji su došli nakon 1948. godine su se nastanili u najvećem broju u Argentini (u gradovima Buenos Aires i Cordoba) i u Peru-u. Sadašnji hrvatski iseljenici u ovim državama su svi ljudi koji su došli za vremena 2. svjetskog rata i prije“, pojašnjava nam.

“Znam puno ljudi koji su se odlučiti vratiti u Hrvatsku. Ima puno mladih ljudi koji idu studirati hrvatski jezik na programu Croaticum, koji nudi Središnji ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske”, ističe.

“Većina ljudi koji žive u Čileu su 3., 4. čak i 5. generacija hrvatskih doseljenika, tako da većina njih ne govore hrvatski jezik. To su osobe s punim, djelomičnim ili većinskim hrvatskim podrijetlom. Njihovi preci su davno iselili iz Hrvatske, tako da su se asimilirali u čileansko društvo“, opisuje Lucas De la Torre Damianovic.

“Trenutno u Čileu postoji više mogućnosti da potomci Hrvata budu povezani s Hrvatskom. To je moguće putem društvenih mreža, interneta i televizije. Unatoč činjenici da velika većina hrvatskih potomaka više ne govori hrvatski jezik niti imaju tako blizak kontakt s Hrvatskom, mnogo je ljudi koji su zainteresirani za poznavanje kulture, učenje jezika, a možda će u budućnosti moći i upoznati Hrvatsku“, otkriva nam Lucas.

Kaže kako u Čileu nema puno informacija vezanih uz trenutnu hrvatsku politiku.

“Niti je puno useljenika rođenih u Hrvatskoj, stoga ne postoji bliži kontakt sa zemljom. To se odražava na glasanju u veleposlanstvu, gdje vrlo mali broj ljudi prisustvuje tim događajima. Točno je i da trenutno možete glasati samo u hrvatskom veleposlanstvu u Santiagu, što onemogućava glasanje hrvatskim građanima iz drugih gradova“, kaže.

“Jedna od važnih karakteristika hrvatskog iseljeništva u Čileu jest njegova snažna prisutnost i utjecajnost u svim segmentima čileanskog društva, što je posljedica niza razloga, među kojima svakako visoko mjesto zauzima okolnost da su se prvi hrvatski doseljenici mahom ženili lokalnim ženama, koje su se po udaji pretvarale u okosnicu obitelji, utjecale primarno na odgoj djece i bile im nediskriminirajuća ulaznica u domaće društvo”, smatra.

“U Čileu ima mnogo profesionalaca i gospodarstvenika hrvatskog podrijetla. Oni su glavni most povezivanja s matičnom državom i onima s najvećim interesom za ulaganje u Hrvatsku. Vrijedno je spomenuti čileansku hrvatsku obitelj Lukšić, koja je trenutno vlasnik jednog od najvažnijih hotelskih lanaca u Hrvatskoj”, kaže na pitanje o gospodarskoj vezi s Hrvatskom.

“Nastava na hrvatskom jeziku za djecu hrvatskog podrijetla održava se u Punta Arenasu pri Escuela Republica de Croacia, Escuela Miguel de Cervantes, Colegio Cruz del Sur i u Hrvatskom Domu te je u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Postoji lektorat hrvaskog jezika na Sveučilištu Magallanes, to je suradnja između Sveučilište u Zagrebu i Universidad de Magallanes. Na isti način, nastava na hrvatskom jeziku održava se i u Santiagu u Hrvatskom Stadionu i u Hrvatsko-Čileanskoj Udruzi Domovina”, ističe o učenju hrvatskog jezika.

“U Čileu danas nema tiskovine koja izlazi isključivo na hrvatskom jeziku. U Punta Arenasu izlazi glasilo „Male novine“ koje povremeno objavljuju priloge na hrvatskom jeziku o hrvatskoj zajednici u regiji Magallanes. U Punta Arenasu se emitira radio emisija “Hrvatski Glas u Magallanesu” s hrvatskim temama i glazbom”, zaključuje Lucas De la Torre Damianovic za Narod.hr