Petra Peša, profesorica njemačkog i španjolskog jezika i književnosti i menadžer za Odnose s javnošću i rad s medijima, urednica i voditeljica “Glas slobodne Hrvatske”, na Hrvatskom radiju u New Yorku, za Narod.hr ispričala je kako je došla u SAD, kako vidi život u toj zemlji, govorila nam je željama za povratkom u Hrvatsku, kao i o tome što muči hrvatsko iseljeništvo.
Ina Vukić: ‘Iseljenici žive svakodnevni život u Australiji, a hrvatski u srcu i mislima’
“Obitelj moga supruga u Ameriku je došla 1962. godine, tako da je moj suprug već ondje rođen, a ja sam u New York došla 2015. godine. Razlog: moj suprug i ljubav prema njemu“, počinje svoju priču Petra.
Život u SAD-u
“U New Yorku se živi užurbano. To je jedan ogroman grad s ogromnim brojem stanovnika, automobila, svih vrsta javnog i privatnog prijevoza, turista na sve strane, zgradurina, nebodera, dućana, hotela, kazališta itd. Naporan grad, no i jedan od najzanimljivijih što možete zamisliti. New York, ako se s njime sprijateljite, nudi sve. Samo treba imati želju ostvariti nešto, volju i trud. Sve je moguće u tom ‘gradu koji nikad ne spava’”, kaže Petra za Narod.hr.
“Nas, Hrvata, ondje ima velik broj. Svi, kao jedna velika obitelj, živimo u zajedništvu u našoj hrvatskoj župi, našim hrvatskim centrima i okupljalištima. Postoji naš Hrvatski radio, naša Hrvatska škola ‘Kardinal Stepinac’, zajedno s kulturnim društvom istoga imena, preko kojih smo svi povezani, gdje se družimo i gdje je naša ‘druga Hrvatska’“, otkriva nam.
Želi se s obitelji vratiti u Hrvatsku
“U budućnosti, i to skoroj (!), definitivno vidim svoga supruga i sebe natrag u Hrvatskoj. O tome sanjamo još otkad smo se upoznali, to je naš glavni cilj. Vratiti se kući, gdje je ‘srce na mjestu’. Znam mnoge koji su se već vratili, a i još više one koji to u što skorijoj budućnosti planiraju. Život u Americi postao je jako nesiguran i nemiran, stoga se mi Hrvati ipak želimo vratiti u ‘mirnije krajeve’“, ističe.
Hrvatska kultura u SAD-u i utjecaj iseljeništva na hrvatsko gospodarstvo
“Hrvatska kultura u SAD-u prenosi se s naraštaja na naraštaj. Duga je povijest naše hrvatske župe u kojoj postoji i hrvatska škola i folklorno društvo. To za našu djecu i mlade znači puno! Ondje ne samo da uče o hrvatskoj povijesti i tradiciji i običajima, pa i naš hrvatski jezik, već se međusobno druže koristeći upravo taj naš lijepi jezik, te na njemu izmjenjuju svoja znanja i iskustva. U New Jerseyu imamo i našu Hrvatsku zemlju – nepregledan zelen prostor, s jezerima, livadama i šumama, gdje se također nalazimo i družimo i održavamo naše godišnje župne piknike. Postoje i sportska društva, a i naš hrvatski radio, koji se emitira još od 1969. godine, koji se emitira svake subote isključivo na hrvatskom jeziku i koji se može slušati, ne samo u Americi ili iseljeništvu, već bilo gdje na svijetu jer se emitira i preko interneta – uživo ili se ondje pohranjuje u arhivu, za naknadno preslušavanje već emitiranih emisija”, kaže Petra.
“Hrvatski iseljenici konstantno organiziraju mnoge vidove prikupljanja sredstava za pomoć Domovini (tzv. ‘fundraisings’); posebice je to bilo istaknuto za vrijeme Domovinskog rata, no prinose jačanju gospodarstva i svojim mnogobrojnim dolascima u Domovinu gdje grade svoje kuće, za što uredno plaćaju i porez te gdje za vrijeme svojih boravaka, ostavljaju na tisuće i tisuće dolara. O bezuvjetnoj ljubavi prema Domovini da i ne govorim, no to bi spadalo pod neko drugo pitanje”, jasna je u svom odgovoru na pitanje o utjecaju na hrvatsko gospodarstvo.
Muči ih odbacivanje iz Hrvatske
“Voljeli bismo da nas se malo više uzima u obzir, ne zaboravi nas se ili da nas se ne odbaci po strani, jer volimo biti uključeni u život u Hrvatskoj i odlukama o njezinoj današnjici i sutrašnjici jer možda iz neke druge perspektive, neke druge ‘dimenzije’, možemo sagledati stvari, uvidjeti neke probleme, ukazati na određene poteškoće, nesuglasice i sl., te bismo voljeli da nas se ne odbaci odmahom ruke u koš zvan ‘dijaspora’“, zaključila je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
