M. Koić i Nikola Banić: Povijest prema središnjici

Kad se miješaju politika i povijest, to nikada ne završi dobro za povijest, a pritom niti jedan potez ili rezultat tog miješanja ne spada pod slučajnost. Tako je i s dva događaja koja su se odigrala istoga dana 8. listopada 2025. godine. U oba slučaja spominjale su se uglavnom iste povijesne teme, a izrečeno ide na ruku održavanju trenutnog stanja, uglavnom naslijeđenog iz vremena Titove antifašističke diktature.

Toga 8. listopada je u mrežnom izdanju Glasa Koncila objavljen razgovor s povjesničarom Josipom Mihaljevićem, a isti dan je održana i HDZ-ovska tribina s povijesnom tematikom, pod naslovom „Može li se Hrvatska suočiti s nasljeđem totalitarnih režima“, na kojoj su istaknuti govornici bili povjesničari Ivica/Ivo Lučić i Miroslav Akmadža. Na tribini su spomenute tri krucijalne, neapsolvirane teme hrvatske povijesti: Bleiburg, Stepinac i Jasenovac.

Stavovi povjesničara izrečeni u razgovoru za katolički tjednik i na HDZ-ovskoj tribini ne daju nadu za skora rješenja temeljena na znanstveno utvrđenim činjenicama. U Saboru je 28. listopada 2025. godine održan okrugli stol pod nazivom „Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca“. O toj temi argumentirano su govorili istraživači Igor Vukić, Nikola Banić i Pero Šola. Reakcija zagovornika jasenovačke mitomanije od pravovjerne ljevice do desnog ekscentra je bila očekivano neargumentirano histerična. Kad se dirne u gnijezdo mitomanije, političari pokazuju svoje pravo lice i tu prestaje podvala – zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti. Nek’ se vidi nek’ se zna tko to kome pripada.

Previše mu Bleiburga

U razgovoru za Glas Koncila povjesničar Mihaljević je rekao da se „prečesto poseže“ za “teme žrtava Bleiburga”. Najveća tragedija Hrvata u novijoj povijesti, a vjerojatno i ikad je očito nekima problem pa bi je gurnuli pod tepih. Sve u stilu odreknimo se prošlosti i okrenimo se budućnosti. Sutjeska, Kumrovec i trnjanske lomače su valjda ta budućnost. I ne radi se o „žrtvama Bleiburga“, već o žrtvama Titovih antifašista koji su nakon prestanka rata masovno ubijali Hrvate, a Bleiburg je samo simbol početka hrvatskoga križnog puta 1945. godine.

>U Saboru održan okrugli stol o Jasenovcu kojeg je ljevica htjela zabraniti

U razgovoru Mihaljević tvrdi da treba biti načisto da Jasenovac nije nikakav mit. Ide još i dalje pa je po njemu taj mit „još u Jugoslaviji slomljen u znanstvenom smislu“ pa onda proturječivši sam sebi dodaje da „ti rezultati do raspada Jugoslavije nisu smjeli izići u javnost“. Pa kako je onda slomljen jasenovački mit!? Kasnije u razgovoru opet konfuzno dodaje da je „taj mit opstao do kraja socijalističke Jugoslavije“. Jugoslavija je bila socijalistička samo u nazivu, ali u njoj je postojala i vladala samo jedna i to komunistička, a ne socijalistička partija. Neke komunističke države imale su u svojem nazivu pojam „demokratska“ pa su bile jednopartijske diktature.

Kontramit

Povjesničar Mihaljević uočio je jedan ekstrem koji se dogodio u Hrvatskoj nakon ponovnog stjecanja nezavisnosti. Prema njemu riječ je o „svojevrsnom »kontramitu«, što je tendencija koja se pojačava u posljednjih petnaestak godina“. On je za istraživanja, ali oprezno jer je tema Jasenovca prisutna i u međunarodnim odnosima s nekim nama susjednim zemljama. Uglavnom, prema povjesničarovu nastupu u Glasu Koncila problem izgleda nisu tisuće lažnih žrtava na „Poimeničnom popisu …“ koje se nalaze na mrežnoj stranici Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac, nije problem ni to da broj iskopanih leševa predstavlja jednu tisućinku službene laži „socijalističke“ Jugoslavije ili stotinku sadašnje rezervne inačice mita, već to što se istraživanjem povijesti logora u Bačićevoj ciglani bave nezavisni istraživači, a to bi moglo uznemiriti neprijateljski raspoloženu državu u susjedstvu.

O imenima i prezimenima

U razgovoru za Glas Koncila je spomenuto da se Hrvatski institut za povijest dugi niz godina bavi temama [misleći i na Jasenovac, op. aut.], a pri tome posebice je istaknut „vodeći stručnjak“ dr. Vladimir Geiger. Institut radi i na utvrđivanju točnih činjenica o imenima i prezimenima onih koji su ubijeni. Nije rečeno zašto ti rezultati još uvijek nisu objavljeni ako se već rade dugi niz godina. Laici bi mogli pomisliti da je taj pothvat možda omelo objavljivanje imena tisuća lažnih žrtava s mrežnog „Poimeničnog popisa …“ JUSP-a Jasenovac.

Tribina

8. listopada 2025. u organizaciji Zajednice utemeljitelja HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman“ u Zagrebu je održana tribina „Može li se Hrvatska suočiti s nasljeđem totalitarnih režima?“. Prema FB najavi glavni govornici su bili Miroslav Akmadža i Ivica Lučić. Prema svemu viđenome tribina prvenstveno i nije zamišljena kao znanstvena, već kao politička platforma sa smjernicama, za kako je spomenuto „da pomogne našim ljudima u Saboru da mogu kontrirati drugima“.

>Žustra rasprava Vukića i Goldsteina o Jasenovcu: ‘Bivši profesor’ drobilicu preimenovao u valjak

Sluge pokorni

Već u prvom dijelu tribine dane su smjernice za pokorno ponašanje uz ponovljeno naglašavanje hrvatske gluposti, odnosno krivnje, a rješenje je valjda jednoumlje ili kako bi se političkim novogovorom reklo „stabilnost“. Uz to moramo tražiti i pohvale od stranaca. Prema transkriptu s tribine rečeno je: “Ako mi svojim glupostima dajemo argumente drugima, onda smo mi krivi. (…) A ako mi izazivamo problem svojim glupostima, onda će taj problem rasti i zazivat će nove tenzije, nove podjele. I zazivat će nove nesnošljivosti. (…) Ali mi moramo čuti pohvale od drugih o nama. Mi moramo čuti pozitivne misli od drugih o nama.” Nije rečeno na tribini, ali sve navedeno se može sažeti u aforizmu da samo treba sagnuti glavu i medalja je oko vrata.

Lorem Ipsum

Namjerne pogreške ili nenamjerno neznanje pitanje je sad. Na tribini je spomenuto previše pogrešnih brojeva i novogovornih odnosno besmislenih riječi. Dijelovi transkripta s tribine bi se lako mogli koristiti kao Lorem Ipsum. Takva količina pogrešaka obično nije za očekivati od stručnjaka pa ni onih samozvanih. Evo tri primjera pogrešnih brojeva i novogovornih riječi glede logora Jasenovac.

745

U jednome od istupa na tribini spomenuta je povjesničarka Blanka Matković i 745 žrtava koje su iskopane u Jasenovcu. Prije deset godina 2015. u emisiji Markov trg na Z1 televiziji u kojoj su gostovali Stipo Pilić i Igor Vukić, povjesničar Pilić je spomenuo da je prema dostupnim izvorima moguće dokazati 725 osoba stradalih u logoru Jasenovac. Isti broj se spominje i u knjizi Blanke Matković i Stipe Pilića „Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori“. [1] I tako unatoč uvodničarskom govoru M. Akmadže o glupostima koje stvaraju probleme na tribini je umjesto izvornih 725 spomenuto 745 žrtava.

>Vukić o saborskoj cenzuri o Jasenovcu: To je udar na slobodu govora, doći će do kontraefekta

U čemu je bio problem? Ignorancija, neznanje, površnost ili neki drugi možda medicinski problem? Kako je netko nekada davno rekao „Ne čujem dobro! Ali želim da vam kažem …“ Povijest se ponavlja ponekad kao tragedija, a ponekad kao farsa. Na pitanje glede tog broja od 700+ žrtava povjesničar Akmadža je lakonski odgovorio da se mogu napisati svakakve brojke. Mogu, ali moraju biti utemeljne na činjenicama i to ne na onim „političkim“.

Neki ljudi i neke analize

Jedan od dva glavna govornika na tribini Ivica/Ivo Lučić je spomenuo da su neki ljudi radili neke analize i našli „10-ak, 15-ak tisuća krivotvorenih imena, duplikata, ne znam čega“ i onda je to maknuto s popisa, ali onda su drugi [djelatnici JUSP-a Jasenovac? op aut.] našli novih 15-ak tisuća. Ovdje se radi o dva različita događaja koja su u rašomonskome stilu ispričana kao jedan. Naime, istraživač Stjepan Razum je na mrežnome popisu JUSP-a Jasenovac našao 14 tisuća duplikata, odnosno klonova žrtava. Ti klonovi su naposlijetku maknuti s popisa, ali je ukupni broj žrtava na popisu nekim čudom ostao isti. Spomenuti „neki ljudi“ koji su našli tisuće „krivotvorenih imena“ odnosno lažnih jasenovačkih žrtava su neka druga dvojica kojima iz osobnih razloga ovdje ne ćemo spominjati imena, premda ih imamo stalno na oku i motrimo ih u prvome licu.

Stotine članaka

Prema jednome od dvojice glavnih govornika HDZ-ovske tribine M. Akmadži, glede Jasenovca najveći stručnjak za brojke je Vladimir Geiger, „koji je napisao stotine članaka koje nitko ne čita“. Sizifovski je posao napisati stotine članaka koje nitko ne čita. O Jasenovcu (ne računajući engleske inačice hrvatskih tekstova) povjesničar Geiger ima tri rada, od kojih je jedan u koautorstvu, u kojima se kompiliraju i komentiraju brojevi žrtava iz raznih izvora. Zatim jedan rad s upitnikom kod Jasenovca u naslovu i opsežnu kritiku knjige I. Goldsteina.

Za opis dijela opusa o Jasenovcu glede broja žrtava prigodno je koristiti parafrazu jedne od mudrosti sa zagrebačkih fasada. Oprezna je sredina, njoj je do istine i do laži jednaka daljina. Na temelju dugogodišnjih istraživanja raznih baza podataka preko dvije stotine članaka s tisućama poimenično navedenih lažnih jasenovačkih žrtava napisali su već gore u tekstu diskretno spomenuti „neki ljudi“. Ti tekstovi su objavljeni i dostupni su svima na internetu. I čitani su!

Broj koji nije spomenut

Sudionici tribine su glede Jasenovca spominjali razne brojeve jasenovačkih žrtava, uglavnom pravovjerne i podudarne „političkim činjenicama“, ali nisu spominjali broj 2.238 koji također spada u političke činjenice. Naime, tijekom Domovinskog rata i nakon poraza „antifašista“, odnosno srpskih i jugokomunističkih agresora povjerenstvo Hrvatskog državnog Sabora koje je djelovalo do 1999. godine popisalo je 2.238 jasenovačkih žrtava. [2] To je broj jasenovačkih žrtava koje je utvrdilo povjerenstvo najvišeg zakonodavnog tijela u Hrvatskoj. Na HDZ-ovskoj tribini je inače nazočio i Vladimir Šeks, jedan od tvoraca prvog hrvatskog Ustava koji je u vrijeme rada spomenitog saborskog povjerenstva obnašao dužnost potpredsjednika Zastupničkog doma. Zašto onda taj broj nije spomenut? Pa vjerojatno je jedan od razloga da prema tribinašima broj jasenovačkih žrtava mora biti bar peteroznamenkast jer kako je rečeno, broj od 80 i nešto tisuća je „politička činjenica“.

„Političke činjenice“

Na HDZ-ovskoj tribini spomenut je pojam „politička činjenica“ koji se znatno razlikuje od činjenice jer prolazi kroz vrlo promijenjivi politički filter. „Politička činjenica“ je posebna vrsta „činjenice“ koja se ne obazire na stvarne činjenice, već na to što učiniti da se ne zamjerite onima iznad vas u predatorskoj piramidi. Na HDZ-ovskoj tribini je predstavljen mogući modus operandi i granice „političkih činjenica“ glede broja jasenovačkih žrtava. Na tribini su spominjani neprecizni brojevi od milijun, milijun i pol jasenovačkih žrtava da bi se onda ipak krenulo s brojem od 700.000 „koji je bio uvriježen negdje krajem jugoslavenskog režima“, a onda je general i povjesničar Lučić spomenuo „jedan stenogram sa jedne sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske negdje iz 1984. i 1985. godine“ gdje je „jedan od članova“ jugokomunističkog Centralnog komiteta rekao da je „politička činjenica“ da je u Jasenovcu ubijeno 500.000 ljudi.

>Banić i Koić: Jasenovačko brojanje i odbrojavanje

Prema Lučiću „to znači da se je tadašnja hrvatska vlast uspjela izboriti da nije više 700 nego je 500 [tisuća žrtava op. aut.], ali ne može ići manje od toga. Više snage nema. Sad je politička činjenica da je u Jasenovcu ubijeno 80.000 ljudi.“ U prijevodu nema revizionizma osim vjerojatno ako to šef lokalnog centralnog komiteta, odnosno danas središnjice ne odobri. Naravno, nakon što za mišljenje pita međunarodni centralni komitet.

Da ne bi bilo zabune glede „političkih činjenica“ o broju jasenovačkih žrtava, general i povjesničar Lučić je rekao: „Kao da je malo da ih je ubijeno 10.000 ili 40.000 ljudi, kao što je nekad Tuđman pisao. (…) [Kao] da mi možemo s tim biti ponosni, evo nismo ih ubili 700 [tisuća] nego samo 40.000.“ Znači to su okvirno granice do kojih se prema HDZ-ovskim povjesničarima eventualno smije ići u strogo kontroliranoj historiografiji podudarno s „političkim činjenicama“. Središnjica nam blagonaklono dopušta 80, eventualno 70, ako su dobre volje možda i 40 tisuća, ali nikako manje od peteroznamenkastog broja jasenovačkih žrtava.

Broj ispod kojega se ne smije

Sudeći po nastupima na tribini sve manje od „Tuđmanovih“ 40 tisuća ne dolazi u obzir. To je inače broj koji mu je spomenuo bivši jasenovački župnik Paršić, a koji je to od nekoga čuo. Ako nekoga zanima, Paršić je bio s otoka Hvara, a jedan bratić mu se prezivao Plenković. Objašnjenje zašto se ne smije ići ispod 40 tisuća žrtava na tribini je dao povjesničar Akmadža: „zbog tih brojki je naš predsjednik Tuđman robovao i ne trebamo sad njemu kopati jamu pod nogama i manipulirati kad je on zbog toga stradao.“ Amen! Dogma je stvorena pa imamo kao nekad inačicu „I poslije Tita, Tito!“ Samo bez revizionizma, molim!

Spominjanje Stepinca

Kao jedan od argumenata obrane najmanje peteroznamenkastog broja navodno ubijenih u Jasenovcu povjesničar Akmadža se pozvao na blaženog Alojzija Stepinca: „Stepinac je rekao da je to naša najveća sramota u povijesti.“ Radi se o pismu upućenome poglavniku Anti Paveliću koje je nadbiskup Stepinac napisao početkom 1943. godine. U tom pismu nadbiskup se zanima za sudbinu nekoliko rimokatoličkih svećenika koji su odvedeni u Jasenovac.

>Plenković: Okrugli stol o Jasenovcu doživljavam kao političku provokaciju

Predmetno pismo može se naći u knjizi svećenika dr. Jurja Batelje o blaženome Alojziju Stepincu [3] te u knjizi dr. Stjepana Kožula o zagrebačkim svećenicima koje su ubili Titini „antifašisti“ [4]. Iz pisma je razvidno da je nadbiskup zabrinut i ne zna sudbinu svećenika, ali iz podataka koje ima zaključuje da su mrtvi. Međutim, razvidno je i da nadbiskup nije imao spoznaje o broju stradalih ljudi u logoru. Osim toga i na HDZ-ovskoj tribini je rečeno da se broj stradalih nikada ne će znati i može se govoriti samo o okvirnim brojevima. U svakom slučaju taj događaj sa svećenicima se u nadbiskupovu pismu naziva „sramotnom ljagom“, ali ne „najvećom sramotom u povijesti“ kako je rečeno na tribini.

Uputstva za nasljednike Ilije Čvorovića

Da se ne bi zastranilo i povjerovalo vlastitim očima ili još gore mislilo svojom glavom, na tribini su dana kratka uputstva kako treba biti oprezan pri čitanju znanstvene literature. Treba se provjeriti tko su autori, čime se bave, imaju li kvalitete i kakve su kritike prema njima od drugih povjesničara. Nije jasno trebaju li kandidati za nasljednike Ilije Čvorovića imati i pravo na suradnika u nastavi.

Najveći stručnjak

Nakon što je jedan najveći stručnjak za Jasenovac preminuo, a njegov nasljednik stradao od drobilice, ostalo je upražnjeno to medijima prestižno titularno mjesto. Sudeći prema razgovoru u Glasu Koncila i na HDZ-ovskoj tribini glavni kandidat za ustoličenje za najvećeg stručnjaka, bar za broj jasenovačkih žrtava, bi trebao biti spreman povjesničar dr. Vladimir Geiger. Sprema li se to pod patronatom sadašnje vlasti možda neki projekt ili knjiga „političkih činjenica“ o Jasenovcu? Homer bi možda u šali rekao „Bumo vidli!“

Smisao

Koji je smisao istraživanja povijesti? Pa sudeći prema izrečenome na tribini smisao nije znanstveno utvrđivanje činjenica, bez obzira sviđaju li se nekome ili ne već se rezultate treba dovesti do neke najbliže „činjenice“ koju se može prihvatiti. To se inače zove konsenzus i poželjan je u politici, ali predstavlja smrtnu presudu za znanost i posljedično za povjesnu istinu. Da konsenzus postoji znamo po „pomirbi“ za koju je na tribini rečeno da je „temelj samostalne Hrvatske“. Isto možemo pretpostaviti i iz sljedećeg razgovora s tribine. Akmadža: „Ja mislim da se Ivo [Lučić op aut.] slaže da bismo ovakvo predavanje mogli održati u SDP-u ili bilo kojoj stranci.“ Lučić: „Apsolutno!“ Kao Hidra tako i partija ima puno glava, ali samo jedno tijelo i jednu misao.

>Banić i Koić: Kako se srbijanski muzej približava istini o Jasenovcu

Na pitanje iz naslova HDZ-ovske tribine „Može li se Hrvatska suočiti s nasljeđem totalitarnih režima?“ odgovor je dvoznačan. Hrvatska može, ali vladajuća Hidra ne može.

Okrugli stol

Na okruglom stolu u hrvatskome Saboru tri istraživača argumentirano su i bez jugokomunističke i srpske mitomanije govorili o logoru Jasenovac. Skup je izazvao veliko zanimanje javnosti, ali još više raznih političara. Skup je uznemirio i pogodio političku „stabilnost“ drugova koji se nikada ne će pomiriti s postojanjem nezavisne Republike Hrvatske. Dok su neki političari otvoreno filojugokomunističke orijentacije prijetili progonima, drugi su, čak i oni koji su javno na samoodrživoj, ekološkoj, dijetalnoj prehrani žutozelenom tvari iz svog organa njuha shvatili da je revizionizam jedan od temelja znanosti pa su počeli spominjati termin negacionizam koji nije znanstven i nema dokaza za svoje tvrdnje.

>Tabuizirana tema: Sve što trebate znati o Jasenovcu na jednom mjestu

Političari s kvazi desnog centra su se posipavali pepelom, cmizdrili o političkoj provokaciji ili poučavali da ovakva znanstveno utemeljena predstavljanja dijele hrvatsko društvo i, na kraju ne vode ka (njima poželjnoj) istini. Sinkroniziranost izjava političara koje vole „glavni“ mediji, a navodno su potpuno različitih političkih opcija, pokazuje da Partija odnosno Hidra i dalje „dejstvuje“ i ima nekoliko lica za pokrivanje što većeg spektra glasača. Saborski znanstveni egzorcizam ih je istjerao na vidjelo. Kad se dirne u glavnu polugu političke kontrole Hrvata, nestaje mantre „zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti“, a lažna se prošlost brani svim snagama.

Zaštitnici

Za razliku od političara niti jedna znanstvena institucija u Hrvatskoj nije se negativno oglasila o znanstvenom okruglom stolu u Saboru. Na iznenađenje političara isprva se nije oglasila niti Javna ustanova Spomen-Područje (JUSP) Jasenovac. Oglasili su se kratkim „Priopćenjem za javnost“ tek nakon tri dana. U kratkome „Priopćenju“ piše da ne komentiraju izjave i inicijative političara koje su političkog, a ne znanstvenog ili stručnog karaktera. Međutim, kako dalje piše u „Priopćenju“, prije svega radi očuvanja povijesne istine osuđuju „svaki pokušaj revizionizma u odnosu na karakter ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac“. Najznačajniji dio dolazi na kraju „Priopćenja“ gdje piše da JUSP Jasenovac svojim pristupom doprinosi zaštiti Hrvatske od „velikosrpske propagande koja i dalje barata neistinitim informacijama o broju žrtava.“ Blago nama s takvim zaštitnicima.

Poruka

Glede političkih prijetnji represivnim aparatom i sličnih ispada raznih ništarija iz političke kaljuže u Hrvatskoj možemo im farragutovski poručiti: „Koga briga za prijetnje! I dalje idemo punom snagom naprijed jer istina se mora znati!“

Reference:

[1] B. Matković i S. Pilić, Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori: Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema zapadu, 2021., s. 427
[2] N. Banić i M. Koić, Jasenovački popis – Lažne žrtve, 2023., s. 130
[3] J. Batelja, Blaženi Alojzije Stepinac, svjedok Evanđelja ljubavi, knj. II., 2010., s. 468
[4] S. Kožul, Deset godina nakon Martirologija Crkve zagrebačke, 2008., s. 127.

Izvor: narod.hr/ Hrvatski tjednik