Mama za 5: Kako živjeti u strahu od rata i gladi?

Kako živjeti u strahu od rata i gladi?

Iskreno, odgovor je nikako.

Ako živiš u strahu, onda zapravo ni ne živiš. Polako se pretvaraš u ljušturu svoga tijela iscrpljenog i izmorenog, osušene duše i srca koje kuca samo da kuca, jer je tako naviklo, dok jednog dana ne prestane i ne ugasi se samo od sebe bez ljubavi. Živeći tako, učimo i svoju djecu takvome životu pa malo po malo stvaramo jednu vojsku, jednu četu, bolesnih ljudi koji odrastaju bez ljubavi, u vječnom za bolje sutra, u strahu što će pojesti i popiti, gdje će se skloniti, što će si obući, jel će imati lijekove ili neće. Nalazim i sebe ovdje, licemjerna kakva jesam, da ponekad razmišljam i molim da se ne patim. Mogu sve prihvatiti sad i na brzinu. Odreži me samo tako, ako treba, ali nemoj me patiti. Patnje se odričem. Muke se odričem. Smrti u mukama se odričem.

Toliko puta sam slušala da mi kršćani trebamo biti radosni. Nositi radosno svoj križ. Koliko puta to zaboravljamo i koliko puta to ne prenesemo svojoj djeci? Koliko puta prebacimo sve svoje brige djeci ne razmišljajući što i kako govorimo pred njima? I kakav teret im na leđa stavljamo?

A zapravo ono što bismo trebali jest živjeti kao ta djeca i imati baš takvu vjeru. Nevinu, radosnu, spremnu, hrabru, odvažnu, čestitu… jer što nam govori naš Otac?

Naš život je ovdje, ali ne živimo ga za ovdje

Ev. Mt 6,25-29
“Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.”

Naš život je ovdje, ali ne živimo ga za ovdje. Ako vjerujemo u Isusovo uskrsnuće onda živimo za život vječni.

Ev. Mt 6,20-21
Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.

Na sva događanja koja me okružuju ovih dana, razmišljala sam na koji način mogu ja biti ta koja je radosna? Na koji način se mogu riješiti straha i pokušati živjeti u ljubavi.

Ljubav mogu živjeti jedino ako služim, a služim radeći… Zaokupiti svoje tijelo i svoj duh molitvom i radom.
Ionako su to sve situacije na koje ja ne mogu utjecati pa čemu da onda opterećujem sebe i svoju obitelj? Jedino što mogu je usmjeriti svoj pogled ka nebu, gledajući Krista jer Kristova je zadnja. Nije moja zadnja, ni nekog političara ni nekog novinara. Već Kristova. Pa htijeli mi to ili ne. On je taj koji odlučuje hoće li nam dopustiti nešto ili će zaustaviti nešto.

Na kraju, najbolje se maknuti skoro od svih medija i ne tratiti svoj život.
I to na način da svojom izvrsnošću slavimo Boga i da djecu naučimo činiti isto.

Kol 3,17
“I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!”

> ’55 minuta’ s Marijom Lukačin: 37 godina, 9 djece, suvlasnica uspješne IT tvrtke…

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.